Jedan fotograf odlučio je na Islandu pokušati snimiti samo grotlo aktivnog vulkana pomoću drona. Iako je u tome uspio, dron je, iako i dalje u letnom stanju, zadobio poprilična oštećenja uzrokovanima toplinom, ali je zauzvrat snimatelj dobio impresivne snimke...
Usput, da je kojim slučajem u Hrvatskoj, taj snimatelj bi za istu stvar vrlo vjerojatno prvo morao domaćim birokratima dostaviti plan leta, plan snimanja i tražiti dozvolu dva tjedna unaprijed, a zatim tim istim birokratima slati snimljeno na odobrenje, ili riskirati apsurdno visoke kazne, povrh toga što riskira teška oštećenja i gubitak drona...
...od slučajnih, neočekivanih i bizarnih situacija, pa sve do ispoljavanja žestokog idiotizma za volanom!
I na kraju jedan bizarni slučaj iz naših krajeva zabilježen kamerom, akoji zorno pokazuje da poneki ljudi u invalidskim kolicima nisu samo fizički invalidi...
Jedan fotograf odlučio je fotografirati "Mlječnu stazu", a rezultat tog njegovog rada koji je trajao sve ukupno 12 godina je 1.7-gigapixelna kompozitna fotografija sa ukupnim vremenom ekspozicije od 1250 sati.
Kada normalan čovjek pročita što sve u zadnje vrijeme izvode ljudi u Canonu, mora se zapitati što je tim ljudima u glavi. Čini se da dotični ne shvaćaju da ono što izgleda super "na papiru", u stvarnosti ponekad i nema baš neku svrhu, te da kad netko ima potrebu za "izmišljanjem tople vode", rezultati budu žešće nebuloze, koje krajnjim korisnicima samo kompliciraju život.
Očito da netko u Canonu baš ne shvaća da prilikom snimanja i rukovanja kamerom, taktilna referenca pritiskanja tipki i okretanja prstenova i kotačića fotografima vrlo važna komponenta, jer ponekad omogućava i da "na slijepo" prema osjećaju rukuju postavkama aparata, dok bez taktilne reference, tapkajući po nekakvim "touchpadu" moraju uz samo kadriranje još vizualno kontrolirati što i gdje zapravo ptitišću ... Osim toga, nameće se i pitanje kako tako nešto korsititi ako npr. fotograf zbog hladnoće nosi rukavice?
Prevare putem interneta nisu ništa novo. One su već dugo godina uobičajena pojava kojima se služe svi oni koji žele na lak način doći do novca na nečiju štetu, iskorištavajući pri tome ljudsku neupućenost i naivnost.
Od toga da putem e-maila izvode pokušaje ucjene i/ili iznude, pa do toga da na nekin način pokušaju pribaviti tuđe osobne podatake kojima zatim mogu nekome ukrasti identitet i novac s bankovnog računa (tzv. phishing)
Jedan takav način prevare pojavio se nedavno na internet oglasniku "Njuškalo" koji je jako popularan u našim krajevima.
Uglavnom prevara ide po principu da se prodavatelju iz neke udaljene zemlje putem WhatsAppa ili Vibera porukom javi netko na lošem hrvatskom jeziku, te navodi da je zainteresiran za kupnju, ali zatim prodavatelju pošalje link na neku stranicu koja glumi stranicu oglasnika, a gdje se od prodavatelja traži da putem online obrasca "kupcu" dostavi broj računa, broj bankovne kartice, stanje bankovnog račina i slične podatke...
Općenito stvari koje su u startu veliki znaci za uzbunu, odnosno da su "kupci" vrlo vjerojatno najobičniji prevaranti koji pokušavaju ukrasti nečije podatke su..:
1. Kontaktiraju vas porukom na lošem hrvatskom jeziku s broja u nekoj udaljenoj zemlji
Svaki telefonski broj koji ne počinje sa +385 (pozivni za Hrvatsku), +386 (Slovenija), +381 (Srbija) i +387 (BiH) je znak za uzbunu... Naime, oni koji ne znaju hrvatski (ili srpski ili bosanski, koji su dovoljno slični hrvatskom za sporazumijevanje bez problema), uglavnom će prvo pitati da li možda znate engleski ili već neki drugi jezik.
Osim toga, zbog čega bi ozbiljnom kupcu trebao biti problem nazvati prodavatelja, umjesto da mu šalje poruku?
2. Odmah pristaju na kupnju po istaknutoj cijeni
U najvećoj većini slučajeva, onaj tko stvarno kupuje nešto rabljeno putem oglasnikaod fizičke osobe, prvo će pitati je li istaknuta cijena zadnja. Uz to, malotko normalan će od fizičke osobe kupovati neki skuplji komad tehničke robe (npr. fotoaparat ili objektiv) "na neviđeno", bez da ga prvo osobno isproba...
3. Šalju vam link na koji vi morate kliknuti kako bi oni "obavili kupnju", "naručili dostavu" isl...
...a adresa stranice na koju link vodi nema veze sa stranicom oglasnika (što je vidljivo po samoj web adresi!), iako stranica na prvi pogled (zbog dizajna) izgleda slično, a uz to, tekst na stranici obiluje gramatičkim greškama, i nesuvislim formulacijama rečenica.
4. Traže od vas podatke kao što su broj bankovne kartice, PIN, OIB/JMBG, stanje računa, kopiju osobne iskaznice.... itd.
...bilo da im ih pošaljete u poruci, bilo da ispunjavate nekakav on-line obrazac.
Naime, ako netko nešto namjerava kupiti od vas, a namjerava vam uplatiti novac direktno na tekući ili žiro račun (umjesto da naručeno plati pouzećem prilikom dostave), jedino što mu je zaista potrebno je IBAN, odnosno broj vašeg računa na koji će on (kupac) uplatiti novac. Ne trebaju mu ni vaš OIB, niti kopija osobne iskaznice, ni broj bankovne kartice, ni PIN,... niti bilo koji drugi podatak!
S druge strane, upravo je kupac taj koji bi prodavatelju trebao poslati svoje podatke - ime i adresu na koju želi da mu prodavatelj poštom ili kurirskom službom pošalje kupljeno. I naravno, ako ne plaća pouzećem, već unaprijed - potvrdu o uplati.
Maja Šuput je rodila! To je vijest dana. Možda i vijest tjedna... A možda će čak biti i vijest desetljaća ili stoljeća, ako je suditi po načinu izvještavanja domaćih medija i "novinara" o tom "za narod i društvo prevažnom događaju".
Naime, čim je ta domaća pjevačica i voditeljica objavila da je trudna, odmah se iz toga, u najboljoj maniri domaćeg "novinarstva" napravio medijski cirkus neslućenih razmjera!
Gotovo da nije bilo dana da domaći mediji nisu objavili barem jedan članak o dotičnoj i njenoj trudnoći - gdje je bila, što je radila, što je obukla, koliko košta to što je obukla, koliki joj je trbuh, što je jela, što je pila ...itd..... A sve popraćeno fotografijama sa instagram profila dotične, na temelju kojih "novinari" i pišu te "važne vijesti". Samo je još nedostajao prijenos uživo iz rađaone!
A po svemu sudeći, taj trend izvještavanja ili bolje rečeno "bombardiranja javnosti" napisima o dotičnoj se nastavlja i dalje s obzirom da su već krenule i medijske objave o njenom porodu (gdje je rodila, kako, tko ju je porodio...). Za očekivati je da će uskoro biti i "važnih vijesti" o njenom majčinstvu (da li doji, da li sama mijenja pelene i koje pelene koristi...itd.)
Maltene se o dotičnoj piše kao da osim nje niti jedna druga žena nikada nije bila niti će ikada biti trudna, te kao da niti jedna žena nikad nije rodila dijete...!!
Netko "pametan" će sigurno reći da "koga ne zanima neka to ne čita", ali što je jako teško izvedivo s obzirom da se unatrag zadnjih gotovo 9 mjeseci napisi o dotičnoj i njenoj trudnoći doslovno nameću, te da se u svakom trenutnku na većini naslovnica domaćih medijskih portala nalazi barem jedan članak od dotičnoj...! Doslovno ad nauseam... tj. da kod ljudi izaziva odbojnost, mučninu i gadljivost! Bez obzira što je rođenje djeteta samo po sebi divan događaj...
Dashcam, auto-kamera, odnosno kamera za snimanje vožnje je naprava koja u zadnje vrijeme postaje sve popularnija. Bilo da se radi o pravim dashcam kamerama, bilo da dashcam kameru glumi akcijska "GoPro" kamera, ili čak i mobitel koji je fiksiran ispod vjetrobrana tako da snimaju vožnju...
Koriste ih vozači svih vrsta vozila - automobila, kamiona, kombija, motocikala i bicikala iz raznih razloga. Od toga da im služi kao svojevrsno "osiguranje" u slučaju neke nesreće, pa do toga da naprosto imajuneku uspomenu sa neke vožnje ili izleta.
No kako se proširila upotreba auto-kamere, jednako tako su se počeli širiti i razni urbani mitovi o (ne)legalnosti istih, a osim toga u zadnje vrijeme i birokrati nameću neku svoju nebuloznu "mjerodavnost" po pitanju njihovog korištenja.
Mit #1
"Zabranjeno je posjedovati dashcam"
Nije zabranjeno! Barem ne kod nas, kao ni u velikoj većini drugih (normalnih) država. Osim toga, da je nekim zakonom zabranjeno posjedovati dashcam "bez posebne dozvole", oni ne bi kod nas bili u slobodoj prodaji, ili ne bi bili u prodaji uopće!
Mit #2
"Zabranjeno je snimati vožnju/cestu/druge sudionike u prometu"
Snimanje dashcamom se smatra snimanjem javne površine, a snimanje javne površine i svega onoga što se na njoj zbiva ni jednim aktualnim zakonom u Hrvatskoj nije zabranjeno! Kameru bi zapravo trebalo ugasiti samo na onim mjestima gdje je znakom izričito zabranjeno snimanje.
Tu opet probleme rade birokrati koji su opsjednuti "zaštitom podataka", jer po njima svako snimanje nečega što oni sami proglase "osobnim podatkom" bez tone papirologije spada u "neovlašteno sakupljanje/obradu podatka". Taj njihov idiotizam se najbolje očituje u tome da po njima ispada da je veći problem to ako netko negdje dashcamom snimi kršitelja prometnih propisa i eventualno to objavi, od toga da ovaj kršenjem propisa ugrožava svoj i tuđe živote i imovinu!
Mit #3
"Ta snimka ne vrijedi kao dokaz na sudu"
Ta snimka itekako može vrijediti kao dokaz na sudu! Štoviše, u nekim državama (Rusija je najbanalniji primjer!) se ona bez pardona i uzima kao jedini objektivni i vjerodostojni dokaz u situacijama kada se dogodi neka nesreća, a postoji takva snimka!
Problem je samo što je kod nas, zbog "sivih" i nedorečenih zakona za čije tumačenje su zaduženi birokrati, te birokratskih baljezgarija o "osobnim podacima" i "privatnosti", trenutno situacija takva da o svakom individualnom slučaju upotrebe neke video snimke kao dokaza odlučuje sud hoće li je prihvatiti kao dokaz ili ne.
Mit #4
"Zabranjeno je objavljivati takve snimke"
Nije zabranjeno. Štoviše, YoutTube i društvene mreže su prepune takvih snimaka iz svih krajeva svijeta, uključujuči i naše krajeve.
Jedini koji revno protestiraju u vezi objava takvih snimaka (uz kršitelje propisa koji se prepoznaju na njima) su birokrati koji zahtjevaju cenzuru svega što oni smatraju "osobnim podatkom", a čime u nekim slučajevima de facto brane kriminalce, odnosno u ovom konkretnom slučaju, idiote za volanom koji krše prometne propise i ugrožavaju sebe i druge. Naime, po birokratima bi kao trebalo zamutiti registarske oznake i lica ljudi, valjda da ih slučajno na temelju neke objavljene snimke policija ne bi mogla sankcionirati...
Mit #5
"Tko ima dashcam je uzoran vozač koji ne radi prekršaje"
Ovo je zabluda da ne može biti veća! To što netko ima kamericu za snimanje vožnje ne znači da ne čini prekršaje, niti ga čini imunim na prekršajnu i kaznenu odgovornost, ako napravi prekršaj u prometu ili čak izravno skrivi prometnu nesreću!
Štoviše, ima onih koji se po YouTube-u i društvenim mrežama hvale upravo snimkama svoje luđački opasne vožnje snimljenih dashcamom!
Fotoreporteri često znaju imati problema prilikom snimanja prosvijeda i raznih drugih sličnih okupljanja.
Te probleme znaju imati kako od strane samovoljnih policajaca (koji mimo zakona hapse svakoga tko im "smeta"), preko nadobudnih "redara", pa do ratobornih "mirnih" prosvjednika kojima su iz nekih razloga smetaju kamere pa su im često upravo fotoreporteri i snimatelji svojevrsna "vreća za udaranje" (jer znaju da bi od policije vrlo lako dobili po "piksi").
Pa se tako, ako se izuzmu slučajevi gdje su policajci ne prosvjedima hapsili fotoreportere čisto zato jer nisu imali kog drugog, već se masu puta događalo da su na desničarskim prosvjedima ekstremni desničari i "domoljubi" napadali fotografe i snimatelje koje su smatrali "ljevičarima" i "komunjarama", a jednako tako su na svojim prosvjedima ekstremni ljevičari i "liberali" napadali sve one koje su smatrali "desničarima" ili "fašistima".
Stvar se, naravno, dodatno komplicira u situacijama gdje postoji i rasistička komponenta. Npr., kad na prosvjedu rasista fotoreporterski ili snimateljiki posao obavlja netko druge rase...
Prilikom renovacije prostorija Fotokluba Zagreb, nakon uklanjanja boje sa jednog zida otkriven je mural sa fotografskim motivima, a koji datira iz 50-ih godina prošlog stoljeća.
Dronovi, odnosno bespilotne letjelice za snimanje iz zraka su u zadnje vrijeme vrlo popularne u cijelome svijetu.
Međutim, kako su se pojavili dronovi pojavila su se i razna pravila vezana za njihovo korištenje. Neka o tih pravila imaju smisla, svrhe i prvenstveno su sigurnosne naravi, dok se neka druga pravila svode na birokraciju koja je sama sebi svrha, tj. na silu nametnuto bavljenje papirologijom (uz prijetnju velikim kaznama ako se to izostavi), a na koju se kod nas potroši više vremena, novaca i živaca, nego na samo snimanje.
Svakako da se tu pojavljuje i jedan (tipično birokratski) apsurd - ako se snima dronom koji leti poka metra iznad zemlje, to se automatski smatra "snimajem iz zraka", dok, s druge strane, npr. kamera na 20 metara visokom stativu, drvetu ili visokoj zgradi, se ne smatra snimanjem iz zraka!
Međutim, postoje načini kojima se može lažirati snimanje iz zraka, tako da se samo čini da je neka snimka (fotografija ili video) snimljena iz zraka dronom, a zapravo nije... Sve se naravno svodi na improviziranje, a moguće ga je izvesti na način da se kameru montira na nešto što je udalji od tla, pa na taj način stvori dojam snimanja iz zraka.
Na primjer...:
Može se kameru montirati na vrlo dug stativ, motku, kran ili nešto slično.
Jednako tako se može kameru objesiti za balon punjen helijem ili zmaj (kojeg u visinu nosi vjetar), a koje snimatelj drži na uzici i na taj način usmjerava.
Za malo dinamičnije snimke, može se kameru objesiti na improvizirani zip-line, npr. između dvije zgrade, ili s vrha stabla, bandere ili sličnog...
Jedan malo ekstremniji način svakako je taj da se kamericu objesi na posebno dresiranu pticu (npr. goluba, sokola, papigu...).
Glavna mana ovakvih improviziranih metoda je što takav način snimanja ne daje mogućnost upravljanja i pokretljivost kamere kakvu pruža dron, a kamoli mogućnost preciznog kadriranja, no rezultat uglavnom ovisi samo o trudu i upornosti snimatelja, te naknadnoj obradi snimaka.
Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti
Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada u New Yorku (2001.) i Londonu (2005.), i pojave zloupotrebe interneta i fotografije, demagogijom i djelovanjem raznih "velikih moralista", dušebrižnika, birokrata i drugih lažnih autoriteta, fotografi i videografi su od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, u očima javnosti pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".
(Napomena: Moguće je da u starijim postovima nedostaju slike i videi, i da linkovi na slike, videe ili druge web stranice ne rade, zbog toga što su u međuvremenu te stranice, slike, ili videosnimke uklonjene, preimenovane, ili je onemogućeno njihovo linkanje)
