Dronovi, odnosno bespilotne letjelice za snimanje iz zraka su u zadnje vrijeme vrlo popularne u cijelome svijetu.
Međutim, kako su se pojavili dronovi pojavila su se i razna pravila vezana za njihovo korištenje. Neka o tih pravila imaju smisla, svrhe i prvenstveno su sigurnosne naravi, dok se neka druga pravila svode na birokraciju koja je sama sebi svrha, tj. na silu nametnuto bavljenje papirologijom (uz prijetnju velikim kaznama ako se to izostavi), a na koju se kod nas potroši više vremena, novaca i živaca, nego na samo snimanje.
Svakako da se tu pojavljuje i jedan (tipično birokratski) apsurd - ako se snima dronom koji leti poka metra iznad zemlje, to se automatski smatra "snimajem iz zraka", dok, s druge strane, npr. kamera na 20 metara visokom stativu, drvetu ili visokoj zgradi, se ne smatra snimanjem iz zraka!
Međutim, postoje načini kojima se može lažirati snimanje iz zraka, tako da se samo čini da je neka snimka (fotografija ili video) snimljena iz zraka dronom, a zapravo nije... Sve se naravno svodi na improviziranje, a moguće ga je izvesti na način da se kameru montira na nešto što je udalji od tla, pa na taj način stvori dojam snimanja iz zraka.
Na primjer...:
Može se kameru montirati na vrlo dug stativ, motku, kran ili nešto slično.
Jednako tako se može kameru objesiti za balon punjen helijem ili zmaj (kojeg u visinu nosi vjetar), a koje snimatelj drži na uzici i na taj način usmjerava.
Za malo dinamičnije snimke, može se kameru objesiti na improvizirani zip-line, npr. između dvije zgrade, ili s vrha stabla, bandere ili sličnog...
Jedan malo ekstremniji način svakako je taj da se kamericu objesi na posebno dresiranu pticu (npr. goluba, sokola, papigu...).
Glavna mana ovakvih improviziranih metoda je što takav način snimanja ne daje mogućnost upravljanja i pokretljivost kamere kakvu pruža dron, a kamoli mogućnost preciznog kadriranja, no rezultat uglavnom ovisi samo o trudu i upornosti snimatelja, te naknadnoj obradi snimaka.
Post je objavljen 11.03.2021. u 20:16 sati.