subota, 24.02.2018.
Krađa fotografije u KIC-u?
Prema napisima koji su se pojavili na Facebooku, i snimci na YouTube-u, čini se da je prije nekoliko dana jedna nepoznata ženska osoba ukrala jednu izloženu fotografiju sa nedavno postavljene izložbe fotografija Gorana Pavletića "Blue streets" u zagrebačkom Kulturno-informativnom centru...
SNIMKA S NADZORNE KAMERE
I sad se nameće pitanje... treba li možda autor biti sretan što se očito nekome jako sviđa ta njegaova fotografija, ili uzrujan zbog toga što ju je osoba "maznula" sliku?
petak, 23.02.2018.
Cole Thompson
Cole Thompson
[preporučljivo gledati u punoj veličini]
četvrtak, 22.02.2018.
Zašto ne objavljivati fotografije za izložbu?
Danas fotografi svih mogućih vrsta objavljuju mnogo fotografija po internetu. Po društvenim mrežama, foto portalima, servisima za upload slika (npr. Instagram) i vlastitim web stranicama.
Međutim, ozbiljniji fotografi, koji planiraju u nekom trenutku napraviti pravu izložbu fotografija u nekoj galeriji, svakako bi trebali razmisliti o tome da ne objavljuju na internetu one fotografije koje misle izložiti na nekoj takvoj izložbi.
Razlog za to je zapravo vrlo banalan - nema neke pretjerane svrhe postavljati izložbu sa fotografijama koje su već ljudi vidjeli na internetu, jer na toj izložbi zapravo neće vidjeti ništa novo, osim možda kako ta slika koju su već vidjeli izgleda razvijena ili isprintana na papiru u većem formatu i u lijepom okviru.
srijeda, 21.02.2018.
Slike bez kojih se (ne)može
Nekoliko primjera besmislenih slika kakvima ljudi zatrpavaju Instagram i slične društvene mreže...
Instagram Photos The World Can Live Without
utorak, 20.02.2018.
Umjetnički vs. narcisoidni profili
Evo kako se i po čemu može razlikovati profile ljudi na društvenim mrežama poput Facebooka ili Instagrama, odnosno razlikovati umjetnike i "wannabe" umjetnike od "histrionaca" i "narcisa". Glavni kriterij za raspoznavanje su vrsta fotografija koje prevladavaju na profilu.
Umjetničke i "wannabe" umjetničke profile se može prepoznati po tome da na njima ima jako malo fotografija samog fotografa (vlasnika profila), a jako puno fotografija drugih bića, stvari i pojava. Pa kad se redom gledaju fotke na takvim profilima uglavnom su motivi npr. slijedeći: "zalaz sunca", "zalaz sunca", "krajobraz", "čovjek koji šeta psa", "žena na placu", "mrtva priroda", "konj na livadi", "zalaz sunca", "klošar na klupi", "ženski model u nekoj pozi", "cvijet", "golubovi", "arhitektonska geometrija", "mačka na haubi od auta", "zalaz sunca" itd...
Kao suprotnost, kod narcisa i histrionaca većinom su glavni motiv većine fotografija upravo oni sami, i uglavnom prevladavaju selfiji. Pa kad se redom gledaju fotke uglavnom su motivi: "ja (selfie)", "ja (selfie)", "moja mačka/pas", "što sam danas jeo/la", "ja i moja bolja polovica (selfie)", "ja (selfie)", "ja (snimio netko drugi)", "slika mene maznuta s tuđeg profila", "ja(selfie)", "gdje sam bio/la jučer", "ja(selfie)", "moje noge u kadi", "ja (selfie)"... itd. Naravno, ima situacija gdje se po svaku cijenu nastoji ostaviti nekakav "umjetnički dojam" i to na način da dotični svoje selfije provlače kroz "umjetničke filtere"...
ponedjeljak, 19.02.2018.
Jedna "velevažna" baba
Mjesto radnje: Britanski trg, sajam starina
Akteri: Autor bloga, prijatelj i baba koja drži štand na sajmu
Prijatelj s kojim sam otišao malo razgledati nedjeljni sajam starina na zagrebačkom Britanskom trgu je na jednom štandu gledao kakva je ponuda knjiga. Na susjednom štandu (zapravo produžetku tog istog štanda kojeg po pola koriste dva prodavača) je neka baba pakirala svoje stvari koje je do tad nudila metar dalje. I prijatelj tako među ponuđenim knjigama nađe jednu zanimljivu (i pomalo smiješnu) knjižicu, a meni padne napamet da, štosa radi, uslikam kako drži tu knjižicu (i zatim mu to pošaljem s mobtela na mobitel). I čim je prijatelj zauzeo pozu, a ja podigao mobitel da ga uslikam, oglasi sa ta baba , koja uopće nije bila u kadru, izigravajući nekakvu "veličinu":
Baba: (po sjećanju) "Kog ste pitali jel smijete tu slikat!? Što slikate!? Tko vam je dozvolio!? To nije u redu, morate pitati jel smijete slikati! Ja ne dozvoljavam da se tu slika!..." (i tome slično)
Ja i prijatelj: <ignore mode activated>
A inače, ista baba je i prije tjedan dana na istom mjestu i na identičan način, identičnim "repertoarom" verbalno napala jednu ženu koja je također nešto snimala u blizini njenog štanda (ali opet ne nju). Iako je tada je dotična žena babi pokušala objasniti da je na javnom mjestu, te da uopće nju ne snima, baba je i dalje "vrtila istu ploču"...
nedjelja, 18.02.2018.
What the Duck
Animirana verzija stripa "What The Duck"
Prijevod (za one koji ne znaju engleski):
1. "Prodana dušo!"
"Ljubomoran!"
2. "Juda!!"
"Tony!!"
3. "Tko je Tony?"
"Moj zastupnik."
subota, 17.02.2018.
Kako je prevarant postao fotoreporter?
Jednom fotografu se javio prevarant iz Nigerije, predstavljajući se kao "zgodna američka djevojka" (što je ovaj brzo razotkrio). No bez obzira na to, ovaj je odlučio tom "prevarantu" dati fotoreporterski zadatak. Zauzvrat mu je poslao 100 dolara.
This is What Happens When You Hire a Nigerian Scammer as a Photographer
petak, 16.02.2018.
Akademski jal?
Povremeno se događaju situacije u kojima se ljudi koji imaju formalno akademsko obrazovanje vrlo kritički, patronizirajući i omalovažavajući odnose prema ljudima koji nemaju takvo obrazovanje, a bave se istom ili sličnom umjetničkom disciplinom , i u njoj su itekako uspješni, bez obzira što su samouki.
Postoje pojedinci koji, samo zbog toga što su završili akademiju umjetnosti, smatraju da su zbog toga automatski postali "vrhunski umjetnici" i da ih svi moraju doživljavati kao takve, a da sve njihove umjetničke radove, bez obzira na njihovu kvalitetu, treba doživljavati kao "vrhunsku umjetnost". Uz to, ti isti ne podnose da netko tko nije akademski obrazovan, pa čak i uopće formalno obrazovan u tom istom umjetničkom području, bude od njih bolji i uspješniji na tom području, a kamoli priznat kao vrhunski umjetnik. To naravno ne govori toliko o činjenici da su završili akademiju, koliko o njima samima. Kao i o tome koliko neki imaju potrebu koristiti svoju akademsku diplomu kao ispiku za proglašavanje svake gluposti koju proizvedu "umjetnošću".
Ima mnogo fotogafa koji su polučili značajan uspjeh, i bili priznati međunardono kao vrhunksi fotografi sa vrhunskim radovima, a da uopće nemaju završenu akademiju, ili čak štoviše uopće nemaju formalno fotografsko ili slično umjetničko obrazovanje. S druge strane, kada se pogledaju radovi pojedinih ljudi koji su završili akademiju, pogotovo onih koji se na takav način postavljaju prema neakademski obrazovanim fotografima, samo od sebe se postavi pitanje što se uopće uči na akademiji, i kakve se ljude upisuje na akademiju ako dotični, koji sebe smatraju "vrhunskim akademskim umjetnicima" nisu u stanju stvoriti ništa značajnoga ili smislenoga.
Štoviše, takvi, da bi djelovali "ozbiljno" rade "projekte", koji bi trebali odmah ostaviti dojam da se radi o nečemu "ozbiljnom" ili "vrhunskom", a što se na kraju najčešće izrodi u nekakave apstraktne "koncepte" koji se uglavnom sastoje od malo prosječne ili loše fotografije (na razini snapshota ili gore od toga) i puno nerazumljivog teksta koji bi zapravo trebao objasniti promatraču što je autor svojom fotografijom zapravo htio reći, ili što bi ta fotografija zapravo trebala predstavljati. Problem je samo u tome što su takvi uradci uglavnom besmisleni, a u stanju su ih "shvatiti" samo samo autori, ili eventualno uzak krug njihovih (akademskih) suradnika, a njihova jedina svrha je pokušavanje ostavljanja dojma nekakve "kreativnosti".
Čak bi se trebalo postaviti pitanje da li se na akademiji, iz koje izlaze takvi pojedinci, doista nastoji stvoriti vrhunske umjetnike, ili se s jedne strane one stvarno talentirane ograničava do mjere da im se "ubija" kreativnost jer se ne smiju sami razvijati u smjeru u kojem žele, već sve mora biti točno onako kako ih se uči, dok se one neambiciozne i netalentirane uči kako "školski" zadovoljiti točno propisanu formu? Jer po svemu sudeći nije daleko od istine ona izreka da je škola (odnosno u ovom slučaju akademija) - kulturna ustaonova za zaglupljivanje prirodnih genija.
četvrtak, 15.02.2018.
Lažni Zorki
Već se događalo da su ljudi za sitne novce, ne znajući što zapravo kupuju, kupili pravo blago.
Nedavno se to ponovo dogodilo, kada je jedan ruski kolekcionar fotoaparata na jednoj aukciji za 15 dolara kupio stari ruski fotoaparat Zorki-C. Međutim, aparat mu je izgledao malo čudno, jer je na njemu uočio i nekoliko napisa koji nisu bili na ćirilici...
Nakon detaljnijeg pregleda i rastavljanja aparata, ustanovio je da je "Zorki-C" zapravo "zamaskirana" prava pravcata Leica koja vrijedi 500-800 dolara! Jedina stvar koja je nedostajala na aparatu je originalno tražilo,...
Man Discovers His $15 ‘Zorki’ Camera is a $800 Leica in Disguise
srijeda, 14.02.2018.
Napredno retardirane generacije
Napredno retardiranim generacijama može se nazvati sve one ljude koji bez problema znaju kako koristiti najmodernije dostupne tehnologije, međutim gotovo da nemaju nikakva teorijska znanja o njima, kao ni teorijska ni praktična znanja o funkcioniranju i korištenju starijih tehnologija, niti se trude usvojiti barem neka osnovna znanja o tim starijim tehnologijama.
Tako npr. danas ima ljudi koji znaju kako koristiti smartphone, ali među njima ima onih koji uopće ne znaju kako se koristi klasični "žični" telefon ili telefonska govornica. Ili npr. znaju upaliti MP3 player, ali ne i staviti ploču na gramofon, ili audio kasetu u kasetofon... i tome slično. Fotografija i starije fotografske tehnologije po tom pitanju nisu nikakva iznimka, čak štoviše...!
Tako danas ima jako puno fotografa (tj. ljudi koji posjeduju neku spravu za snimanje, makar u vidu samrtphone mobitela s kamerom), no među njima je jako malo onih koji o tome znaju iole više od toga da upale uređaj i stisnu okidač kako bi dobili sliku. Štoviše, većina njih su vrlo zbunjeni kada čuju uobičajene fotografske pojmove koa što su "blenda", "ekspozicija", "iso", "kompozicija"... itd. A ako im se u ruke da neki stariji fotoaparat, nastaje totalna blokada i zbunjenost.
Tu nije toliko problem u samom neznanju koliko je problem u tome što velik broj njih, čak i kada im se pruži prilika da nešto nauče o starim fotografskim tehnologija, uglavnom nisu zainteresirani za učenje o starijim tehmologijama, iako u određenim situacijama to znanje može biti itekako korisno, već štoviše se od toga se brane slijedećim frazama...:
"Što će meni tamo neka teorija...?"
To se uglavnom čuje od osoba kojima je vrhunac fotografskog znanja i vještine upaliti mobitel i stisnuti okidač da bi dobio nekakvu sliku, uglavnom selfie, te ju eventualno provući kroz nekakv "umjetnički filter" prije keljenja na društvenu mrežu. Međutim, niti znaju osnove kompozicije ili estetike...
"Tko normalan još to koristi...?"
Što će njima to "komplicirano" znanje... npr. o filmu i filmskim fotoaparatima kad oni imaju moćne "moderne digitalne" sprave za snimanje. Međutim, nisu svijesni da u nekim situacijama starije tehnologije znaju biti doista superiorne modernim tehnologijama. Tako npr. potpuno mehanički fotoaparat na film će funkcionirati i u uvjetima gdje nema dostupnog izvora električne energije, dok će onaj tko ima digitalni aparat, kada mu se isprazne baterije doslovno moći "sjesti i plakati". I tome slično...
"To je komplicirano za korištenje!"
Da, pogotovo nekome tko je, pomalo gotovanski, naučen samo na to da pritisne tipku, i očekuje da tehnologija sama sve napravi umjesto njega. Dok su fotoaparati (i druge tehnologije) radili "na žgance", bez obzira na to ljudi su uspjevali postizati zavidne rezultate, a koje neki danas nisu u stanju postići ni uz svesrdnu pomoć modernih "pametnih" tehnologija. A upravo zahvaljujući "pametnim tehnologijama" događa se da danas ljudi uopće ni nemaju razvijene neke vještine (kako fizičke tako i mentalne) koje su do prije par godina bile sasvim normalna stvar...
utorak, 13.02.2018.
Igor Savchenko
ponedjeljak, 12.02.2018.
Milan Fizi - Fotografija
Knjiga "Fotografija" Milana Fizija smatra se neizostavnim dijelom knjižnice svakog ozbiljnijeg fotografa.
Bez obzira što je danas moguće na internetu (pogotovo YouTube-u) pronaći raznorazne tutoriale o fotografiji i fotografiranju, sve bitne i univerzalne osnove o fotografiji se nalaze u toj knjizi, te vrijede i danas (osim što, s obzirom na vrijeme kada je pisana, nema digitalne fotografije, no prinicpi su potpuno isti kao i kod klasične filmske).
Kako nema novih izdanja te knjige, prilično ju je teško naći (samo preko oglasnika ili u antikvarijatima), no odnedavno je knjigu (zapravo jedan njen dio) moguće downloadati sa slijedećeg linka:
Milan Fizi – Fotografija PDF download
nedjelja, 11.02.2018.
Koliko su napredovale kamere u mobitelima?
Prvi masovno dostupni mobiteli s kamerama pojavili su se 2000. godine, i snimali su u rezolucijama od "čak" 0.1 ili 0.3 megapixela. Kvaliteta takvih fotografija je i za ondašnje pojmove bila katastrofalno loša, praktički u kategoriji "tek toliko da se vidi što je na slici".
Danas, 18 godina kasnije, moderni "pametni telefoni", opremljeni kamerama imaju ugrađene kamere koje brojem megapixela nadmašuju i prave fotoaparate aparate od prije nekoliko godina, a kvalitetom slike su im se dobrano približili.
Evo samo jedne usporedbe koliko su se kamere na smartphone mobitelima poboljšale unatrag zadnjih 5 godina...
This is How Smartphone Cameras Have Improved in the Past 5 Years
Taking smartphone cameras to the next level
subota, 10.02.2018.
Slučajno pritiskanje tipki
Većina modernih digitalnih aparata, ako su uključeni, ali ih se neko vrijeme ne koristi, prebace se u tzv. standby mod (u "stanje čekanja"), u kojem su isključeni senzor i večina unutarnjih sustava, pa on iako uključen troši manje struje kako bi štedio bateriju. Da bi ga se "probudilo" iz standby moda dovoljno je malo pritisnuti okidač.
Međutim, ono vrijeme dok aparat još nije ušao u stanby mod (ovisno o podešenju aparata to može biti minuta, dvije, pet ili deset, ovisno kako ga korisnik podesi) lako se može dogoditi, ako aparat visi oko vrata, da uslijed "sudaranja" aparata sa tijelom prilikom hodanja, dođe do slučajnog pritiskanja funkcijskih tipki na poleđini tijela aparata. I onda se, zbog tog slučajnog pritiskanja, mogu dogoditi neki problemi - od toga da se slučajno aktivira neka funkcija (npr. makro mod ili live-view) ili da se slučajno promijeni neka postavka (npr. balans bijele ili iso), a što onda em zbunjuje fotografa em mu troši vrijeme da se te slučajno promijenjene postavke vrati na one željene, pa do toga da se slučajno izbriše sve snimljeno.
Zbog toga je puno bolja opcija odmah gasiti aparat ako ga se nosi oko vrata i ako se neko vrijeme njime ne smisli snimati, nego ga samo pustiti da visi dok sam ne ode u stand-by mod, pogotovo ako se radi o aparatu koji na pozadini ima mnogo funkcijskih tipki.
petak, 09.02.2018.
Pokušaj krađe?
Jedan fotograf-amater je na Facebooku objavio što mu se nedavno dogodilo na zagrebačkom Trgu bana Jeačića.
Ukratko, prvo mu je jedan čovjek pokušao iz ruke oteti mobitel (s kojim je snimao javni nastup), da bi mu nakon toga počeo zavlačiti ruke u džepove, a sve uz pomoć pomagača...
(Facebook screenshot)
Šteta je samo to što je dotični fotograf mobitelom fotografirao, a nije snimao video, jer bi onda dotični koji su mu pokušali oteti mobitel vjerojatno pri tome snimili sami sebe.
Iako je to općepoznata stvar, možda nije na odmet ipak ponoviti da kradljivci, a pogotovo džepari i njima slični, rado koriste upravo gužvu i gungulu za svoja nedjela, zato jer se mogu neopaženo prikrasti i izgubiti u gužvi, ili pak idu na "faktor iznenađenja", tj. da na neki način zbune osobu i pokradu je prije nego se ona snađe.
Uz to, problem je taj da, čak ako ih se i uhvati, teško se može dokazati da su pokušali nekoga opljačkati. A iako je prva instinktivna reakcija većine ljudi takvima odmah "promijeniti osobni opis", s obzirom na to tko nam piše zakone i kakvi su nam zakoni, još bi osoba koja nokautira kradljivca u pokušaju da spriječi krađu ispala više kriva od kradljivca.
četvrtak, 08.02.2018.
Što je u foto-torbi?
Nekoliko filmića u kojima nekoliko fotografa pokazuje kakvu sve fotografsku opremu i dodatni pribor svakodnevno nose u svojim foto-torbama...
srijeda, 07.02.2018.
Dronovi i propuh u glavi
Na internetu se nedavno pojavila jedna snimka koja prikazuje kako je jedan neodgovorni vlasnik drona letio , i koji se, štoviše "obrušio" dronom na zrakoplov koji je prilazio zračnoj luci i tako stvorio potencijalno opasnu situaciju, u području koje vrvi zračnim prometom.
Drone Pilot Dive Bombs Passenger Jet
Već su se prije događale sitaucije da su neodgovorni ljudi svojim dronovima ometali normalna funkcioniranja zračnog prometa u blizini aerodroma kao i gašenje požara iz zraka. No ako se zbog ovakvih neodgovornih idiota dogodi tragedija savelikim brojem poginuli, na rkaju će nastradati i svi normalni i odgovorni vlasnici dronova.
utorak, 06.02.2018.
Kontradiktorni savjeti
Kada ljudi daju savjete, postoji nekoliko velikih problema...
Prvi problem je svakako tak da ima pojedinaca koji imaju vremena i volje davati na tone općenitih savjeta kada to smatraju potrebnim iako ih to uopće nitko nije tražio, i pri tome očekuju da ti njihovi savjeti budu bespogovoro prihvaćeni (tzv. "soljenje pameti"), dok s druge strane, ti isti pojedinci, kada ih netko baš zatraži neki savjet oko neke konkretne stvari, redovito "nemaju volje ni vremena".
Drugi problem je taj što većina onih koji daju savjete (i naravno očekuju da ti savjeti budu bezpogovorno prihvaćeni), uglavnom neće savjetovati nekoga da radi bolje, i da se sam razvija i snalazi, već će ga savjetovati da radi onako kako rade oni sami, jer su uvjereni da je jedino takav način ispravan, po sistemu da "svaki cigo svoga konja hvali, a tuđega kudi". (Iako je u fotogafiji, a i dugdje, potpuno istu stvar moguće postići na nekoliko načina.)
Treći problem je taj, da kada netko, tko ne zna ili je u nedoumici, dobiva savjete od više osoba, ti savjeti često zanju biti međusobno potpuno kontradoktorni, a što kod osobe koja sluša te savjete zna izazvati popriličnu zbunjenost, nedoumice i općenito "blokadu" oko toga koji savjet zaprpavo poslšati.
Upravo zbog svega toga sve savjete treba uzimati s rezervom. Jer kako se kaže, ne postoji recept za uspjeh, ali recept za neuspjeh je da se pokušava svakome ugoditi.
ponedjeljak, 05.02.2018.
Još malo defektne logike
Budale često, u nastojanju da budu u pravu, izmišljaju neku svoju "logiku". To je naravno sve drugo samo ne prava logika, a određene pojave imaju čak i svoje nazive, bilo stručne, bilo kolokvijalne...
"Bullshit"
Bullshit, odnosno "sranje" je doslovno laprdanje stvari koje nemaju nikakve veze sa realnošću, činjenicama, zdravom pameti, ili elementarnim definicijama pojmova na koje se netko poziva.... Često se koristi kao ad hoc metoda pokušavanja dokazivanja nečega i kojekakvih drugih opravdavanja...
(Npr. Kada netko doslovno izmišlja i "citira" nepostojeći "zakon", jer želi nekoga preplašiti).
Negiranje
Engl. "denial", je pojava u kojoj netko gotovo opsesivno i iracionalno, unatoč tome što postoje neoborivi dokazi za nešto, tvrdi da to nije tako ili dijametralno suprotno, često bez ikakvih dokaza samo na temelju toga jer on tako kaže (tzv. ipse dixit), ili pak iznosi neke svoje nebuloze koje ili uopće ne mogu dokazati, ili su im "dokazi" besmisleni, neuvjerljivi i lako oborivi, u kategoriji "bullshita".
(Npr. tvrdnje "ravnozemljaša" da ne postoje prave snimke Zemlje iz svemira ,iako ih postoji na tone, te da je to sve CGI, varka, zavjera, da su Fizika i njeni zakoni, gravitacija i ostalo "izmišljotine" itd...)
Argument nepotpunog/selektivnog dokaza
Poznato još i kao "branje trešanja" (cherry picking). Označava situaciju kada neki pojedinac pokušava nešto "dokazati" navodeći isključivo one stvari i pojedinačne slučajeve koji idu u korist njegovim tvrdnjama, dok namjerno ignorira sve ono ostalo i mnogobrojnije što je u suprotnosti sa tim njegovim tvrdnjama i stavovima. Vrlo često se koristi u raznim oblicima demagogije i propagande.
(Npr. Kod demoniziranja fotogafa nabrajaju samo pojedini slučajevi voajerizma i slične zloupotrebe fotografije, što ostavlja dojam da su "svi fotografi takvi", a ignorira se činjenica da svakodnevno na tisuće ljudi fotografira i ne krše nikakve zakone. Ili kod demoniziranj oružja, nabrajaju se samo masovne pucnjave i ubojstva a ignoriraju brojnije situacije gdje su upravo naoružani građani svojim oružjem spriječili zločin. itd.)
"Pomicanje golova"
"Pomicanje golova" je metoda u kojoj netko tko iznosi neku tvrdnju, a nakon što je njegova tvrdnja efikasno pobijena argumentima i činjenicama, tu svoju tvrdnju malo izmjeni (odnosno "pomakne") kako bi ju trebalo ponovo pobijati, pokušavajući na taj način stvoriti iluziju da nije pobijena, odnosno da ju je nemoguće pobiti i tako u nedogled.
(Primjer takvog oblika rasprave sa "pomicanjem golova" je:
A: "Snimanje je zakonom zabranjeno."
B: "Nije zabranjeno, zakon kaže ...[citat]"
A: "Ak nije zabranjeno, onda je nepristojno."
B: "Nepristojnije je verbalno napadati ljude."
A: "Ali privatnost...!?"
B: "Nema privatnosti na javnom mjestu"
A: "Ali tko normalan uopće ima potrebu snimati po cesti."
...itd.)
Skretanje s teme
Skretanje s teme je taktika kojom se namjerno pokušava skrenuti raspravu sa glavne i bitne teme, odnosno poante rasprave, u totalno nevažnom smjeru. Njoj uglavnom pribjegavaju oni koji znaju da nemaju šanse u raspravi ili gubiti vrijeme ili stvoriti dojam da su u pravu, iako uopće više ne raspravljaju o onome što je tema. Vrlo česti načini skretanja s teme su ispravljanje jezičnih, gamatičkih i pravopisnih grešaka, ili pak prelazak u ad hominem/napadanje slamnatog, gdje se počnu baviti komentatorom, a ne temom.
"Verbalne dijareje"
Ovo se još ponegdje naziva i "Gishev galop", gdje se odjednom iznosi gomila teksta, često nekoherentnog, punog nebuloza, kojekakvih nepovezanih i nelogičnih tvrdnji, sa ciljem da se oteža i onemogući suprotnoj strani efikasno pobijanje iznesenog, jer je ljudima često i previše naporno i oduzima previše vremena, pojedninačno pobijati svaku zasebnu iznesenu glupost i netočnu/besmislenu tvrdnju u tome tekstu.. Uglavnom je omiljena taktika onih koji vjeruju da su time "više u pravu" što više pričaju ili napišu, pa makar pisali totalne gluposti.
nedjelja, 04.02.2018.
Hrvatske auto-kamere
Osim što su auto-kamere vrlo popularne u Rusiji, čini se da ih sve više vozača koristi i kod nas. Evo što su svojim auto kamerama snimili hrvatski vozači...
[preporučljivo gledati u punoj veličini]
subota, 03.02.2018.
Psi i mačke
** Psi koji vole UPS-ove dostavne kombije.
UPS Drivers Have a Facebook Group About Dogs They Meet On Their Routes
UPS Dogs
** Opasne mačke koje brutalno napadaju
Vicious Cat Attacks
petak, 02.02.2018.
Slučajnosti ulične fotografije
Ponekad se na ulici sasvim slučajno poklope neke stvari koje, u kombinaciji s okidanjem aparata u pravom trenutku, stvore zanimljive, pa čak pomalo i komične fotke...
Street Photos of Coincidences on NYC Sidewalks
