Fotografi svih zemalja naoružajte se...

petak, 16.02.2018.

Akademski jal?

Povremeno se događaju situacije u kojima se ljudi koji imaju formalno akademsko obrazovanje vrlo kritički, patronizirajući i omalovažavajući odnose prema ljudima koji nemaju takvo obrazovanje, a bave se istom ili sličnom umjetničkom disciplinom , i u njoj su itekako uspješni, bez obzira što su samouki.

Postoje pojedinci koji, samo zbog toga što su završili akademiju umjetnosti, smatraju da su zbog toga automatski postali "vrhunski umjetnici" i da ih svi moraju doživljavati kao takve, a da sve njihove umjetničke radove, bez obzira na njihovu kvalitetu, treba doživljavati kao "vrhunsku umjetnost". Uz to, ti isti ne podnose da netko tko nije akademski obrazovan, pa čak i uopće formalno obrazovan u tom istom umjetničkom području, bude od njih bolji i uspješniji na tom području, a kamoli priznat kao vrhunski umjetnik. To naravno ne govori toliko o činjenici da su završili akademiju, koliko o njima samima. Kao i o tome koliko neki imaju potrebu koristiti svoju akademsku diplomu kao ispiku za proglašavanje svake gluposti koju proizvedu "umjetnošću".

Ima mnogo fotogafa koji su polučili značajan uspjeh, i bili priznati međunardono kao vrhunksi fotografi sa vrhunskim radovima, a da uopće nemaju završenu akademiju, ili čak štoviše uopće nemaju formalno fotografsko ili slično umjetničko obrazovanje. S druge strane, kada se pogledaju radovi pojedinih ljudi koji su završili akademiju, pogotovo onih koji se na takav način postavljaju prema neakademski obrazovanim fotografima, samo od sebe se postavi pitanje što se uopće uči na akademiji, i kakve se ljude upisuje na akademiju ako dotični, koji sebe smatraju "vrhunskim akademskim umjetnicima" nisu u stanju stvoriti ništa značajnoga ili smislenoga.

Štoviše, takvi, da bi djelovali "ozbiljno" rade "projekte", koji bi trebali odmah ostaviti dojam da se radi o nečemu "ozbiljnom" ili "vrhunskom", a što se na kraju najčešće izrodi u nekakave apstraktne "koncepte" koji se uglavnom sastoje od malo prosječne ili loše fotografije (na razini snapshota ili gore od toga) i puno nerazumljivog teksta koji bi zapravo trebao objasniti promatraču što je autor svojom fotografijom zapravo htio reći, ili što bi ta fotografija zapravo trebala predstavljati. Problem je samo u tome što su takvi uradci uglavnom besmisleni, a u stanju su ih "shvatiti" samo samo autori, ili eventualno uzak krug njihovih (akademskih) suradnika, a njihova jedina svrha je pokušavanje ostavljanja dojma nekakve "kreativnosti".

Čak bi se trebalo postaviti pitanje da li se na akademiji, iz koje izlaze takvi pojedinci, doista nastoji stvoriti vrhunske umjetnike, ili se s jedne strane one stvarno talentirane ograničava do mjere da im se "ubija" kreativnost jer se ne smiju sami razvijati u smjeru u kojem žele, već sve mora biti točno onako kako ih se uči, dok se one neambiciozne i netalentirane uči kako "školski" zadovoljiti točno propisanu formu? Jer po svemu sudeći nije daleko od istine ona izreka da je škola (odnosno u ovom slučaju akademija) - kulturna ustaonova za zaglupljivanje prirodnih genija.