Danas je sve teže biti fotograf. Bilo profesionalac, bilo amater.
Fotografe se sve češće nastoji prikazati kao nekakve "negativce", bilo da ih se etiketira negativnim i pogrdnim etiketama, bilo da ih se maltretira suludim zakonskim odredbama, ili ih se korsiti kao dežurni objekt za "treniranje strogoće".
ETIKETIRANJE
Danas postoji velik broj ljudi koji svoj doživljaj fotografa uglavnom bazira samo na putem medija nametnutoj demagogiji raznih institucionaliziranih dušebrižnika (kao što su razno razni "pravobranitelji", "eksperti za sigurnost", "veliki liberali" i njima slični), te vlastitim predrasudama, stereotipima i paranoji, a uslijed čega za njih jednostavno ne postoje "normalni" i "bezopasni" fotografi.
Praktički za svakog fotografa imaju neku negativnu i pogrdnu etiketu, a za čije "opravdavanje" koriste jednu jedinu floskulu - "tko zdrav/normalan bi to/tamo/tako nešto snimao". Naravno, njima je "normalno" samo ono što oni sami smatraju da je "normalno" i "društveno prihvatljivo" snimati, a u toj kategoriji je jako malo toga, gotovo ništa...
Drugim riječima, za njih ne postoje fotoreporteri, dokumentaristi, umjetnički i ulični fotografi, već za
sve fotografe imaju "odgovarajuće" etikete:
Tko snima djecu, bilo svoju, bilo tuđu, taj je "pedofil".
Tko snima na plaži taj je "bolesnik" ili "voajer".
Tko snima aktove taj je "pohotnik" ili "perverznjak".
Tko snima avione, vlakove, brodove ili zgrade, taj je "terorist".
Tko snima ljude na ulici, taj je "paparazzo" ili "uhoda".
Tko snima nezgode, pogrebe, ratove i katastrofe, taj je "lešinar".
Tko snima u supermarketima i trgovačkim centrima je "lopov" ili "špijun".
Tko snima bilo kakav društveni događaj je "smetalo".
Tko snima na izložbama i muzejima "radi kulturocid".
Tko uopće bilo što snima je "čudak" ili "besposličar".
Tko naplaćuje svoj fotografski rad je "pohlepan".
itd...
DVOSTRUKA MJERILA
Prva stvar je ta da se pod pojmom "fotograf" uglavnom smatraju samo oni koji snimaju nekim "pravim" fotoaparatom, pogotovo SLR-om, dok se na ljude koji snimaju mobitelima uglavnom ne obraća pažnja; ignorira se to da se radi o fotoaparatu ako sprava bilježi sliku, bez obzira na oblik, veličinu ili tehničke specifikacije.
Drugi primjer takvih dvostrukih mjerila su svakako i situacije gdje se na nekoj lokaciji "zbog sigurnosti" zabranjuje fotografiranje i snimanje, da bi isti oni koji "zbog sigurnosti" zabranjuju fotografiranje i snimanje upravo snimanjem (videonadzorom) "osiguravali sigurnost".
Nadalje tu su svakako i pojava da oni koji su obično najglasniji u prozivanju, optuživanju i etiketiranju drugih, najčešće zapravo sami čine upravo ono radi čega prozivaju fotografe...:
Pa tako oni koji sami štancaju na tone slika svoje djece u svim mogućim i nemogućim pozama i privatnim situacijama (sa poprilično golotinje), su su prvi koji će dizati galamu ako netko na javnom mjestu slučajno u smjeru njihovog djeteta uperi aparat, i to ne ne u situaciji kad je dijete (polu)golo na plaži, već i u sasvim normalnim situacijama (trčanje za golubovima, guranje dječjih kolica isl..) u kojima samo paranoični psihički bolesnik može vidjeti perverziju ili pornografiju. Diže se panika kad netko s prođe s fotoaparatom blizu škole ili školskog igrališta, ali nitko ne kontrolira kakve sve snimke sama djeca u školi snimaju svojim smartphoneovima, i što stavljaju na društvene mreže.
Isto tako, oni koji štancaju najviše selfija (uključujući i selfije s golotinjom), imaju vidljivo egzibicionističke porive, ili pak koriste svaku priliku da "izađu na televizor", najviše lamentiraju i histeriziraju o "narušavanju privatnosti" kad netko negdje u njihovom smjeru na javnom mjestu uperi aparat, uz tvrdnje "da se njih ne smije slikat", ili "da se ne vole slikat" jer "nisu fotogenični".
Oni koji prodikuju drugima zbog snimanja, su često prvi koji će koristiti fotografije kao "dokaz" nečega. Pa će npr. snimati nekoga koji snima nešto, jer taj kojeg su snimili je "sumnjiv" ... itd.
NEBULOZNI ZAKONI
Glavni problemi za fotografe nastupaju onda kada razni dušebrižnici, paranoici, (kvazi)"liberali" i razni drugi ljudi sa mržnjom (odnosno fobijom) prema fotografima zasjednu na neku utjecajnu poziciju koja im daje mogućnost utjecanja na državni aparat, između ostaloga i na donošenje zakona. Tada se može očekivati sveopća represija u vidu guranja nebuloznih i besmislenih zakona kojima se fotografe proglašava kriminalcima, a fotografiranje nekakvom "sumnjivom" ili protuzakonitom aktivnošću.
Naravno, deklarativno "iz sigurnosnih razloga" ili "u svrhu zaštite ljudskih prava", ali realno zbog nečijih nebuloznih i besmislenih fiks-ideja (da je fotografiranje conditio sine qua non za počinjenje teških kaznenih djela, terorističkih napada i tko zna čega sve ne), ili pak potrebe da se zbog nečijeg interesa nametne (auto)cenzura.
Tako je Velikoj Britaniji već dosta godina na snazi "antiteroristički zakon", koji u sebi između ostaloga ima članak prema kojem policija smije bilo koga bilo kada pretresti bez naloga ili osnovane sumnje, a što je policija (u nedostatku pametnijeg posla i pravih sumnjivaca) masovno primjenjivala upravo na fotografima.
Photographers protest against police stop and search
U Mađarskoj je prije par godina donesen zakon po kojemu je zabranjeno objavljivati slike koje su napravljene na javnim mjestima, ako na njima ima ljudi (odnosno snimati ljude bez njihove dozvole), radi "zaštite privatnosti".
Taking Photos Without Permission is Now Illegal in Hungary
U Španjolskoj je pak donesen zakon kojime je između ostaloga zabranjeno snimati policiju na javnim mjestima, čak i kada policija sama krši zakone (npr. slučajevi policijske brutalnosti, kršenja prometnih pravila isl.) jer to kao "štiti policajce i njihove obitelji od možebitnih opasnosti".
The ten most repressive points of Spain's gag law
U Njemačkoj se nedavno netko sjetio zabraniti snimanje hrane u restoranima, pravdajući to "autorskim pravima kuhara".
Germany Says Taking Photos Of Food Infringes The Chef's Copyright
Osim ovih zakona koji su na snazi, bilo je i prijedloga još takvih idiotskih zakona i zabrana, koji na svu sreću za fotografe (i veliku žalost dušebrižnika i anti-foto demagoga) nisu prošli...:
Pa se tako u EU nedavno pokušao nametnuti direktivu (na temelju zakona koji već postoji u par europskih zemalja!) kojom bi se, pravdajući to "autorskim pravima" zabranilo snimanje (i objavljivanje necenzuriranih) snimaka umjetničkih djela i građevina koje su postavljene i vidljive na javnim mjestima.
Freedom of Panorama Under Threat in Europe
U Srbiji se pokušalo progurati zakon kojima bi se fotografiju umjesto intelektualne tvorevine i autorskog djela proglasilo "jednostavnim mehnaičkim radom", kako bi se fotografima oduzela intelektualna i autorska prava, a snimljene fotografije bi time svatko smio koristiti bez ikakve naknade autoru.
Copyright is Under Attack for Photographers in Serbia
No osim samih zakona, tu su naravno još i razno razne "preporuke", "interni pravilnici" i slične umotvorine raznih pravobranitelja, "autoriteta", direktora i njima sličnih o tome "kako bi trebalo što/koga snimati", a što dovodi do apsurdnih situacija poput onih da se roditeljima zabranjuje snimati vlastitu djecu na školskim priredbama ili sportskim natjecanjima, da se djeci svugdje opsesivno cenzuriraju lica, ili se pak događaju situacije gdje fotografi ili fotoreporteri, da bi snimili nešto sasvim banalno, moraju prvo rješavati gomilu "papirologije".
TRENIRANJE STROGOĆE
Praktički se došlo do toga da danas, uz neizbježne policajce i zaštitare, svaka šuša umišlja da je nekakva "ovlaštena osoba" kad su fotografi u pitanju, te takvi često zaustavljaju i pozivaju fotografe na odgovornost pitanjima tipa tko je njima dozvolio da snimaju, te za koga snimaju i zašto (moglo bi se takvima postaviti protupitanje tko je njima dao dozvolu da zaustavljaju ljude na cesti i ispituju ih. op.a.). Nisu rjetkost prijetnje, bilo zvanjem policije i sudskim tužbama, bilo fizičkim nasiljem i uništavanjem opreme. Događaju se čak i slučajevi pravog fizičkog nasilja, odnosno napada na fotografe i fotoreportere...
< | kolovoz, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada u New Yorku (2001.) i Londonu (2005.), i pojave zloupotrebe interneta i fotografije, demagogijom i djelovanjem raznih "velikih moralista", dušebrižnika, birokrata i drugih lažnih autoriteta, fotografi i videografi su od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, u očima javnosti pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".
Mole se svi koji imaju potrebu komentirati da se drže teme posta i bontona! Svi nesuvisli i nebulozni komentari, te komentari koji budu sadržavali uvrede, omalovažavanja, provokacije, trolanje, spam i slično će biti obrisani bez pardona, a komentatori blokirani.
(Napomena: Moguće je da u starijim postovima nedostaju slike i videi, i da linkovi na slike, videe ili druge web stranice ne rade, zbog toga što su u međuvremenu te stranice, slike, ili videosnimke uklonjene, preimenovane, ili je onemogućeno njihovo linkanje)
Važniji članci na blogu
Hrvatski zakoni
131. vs 144.
Vrste nasilja nad fotografima
Birokratsko nasilje
Kome i zašto smetaju kamere
Razlikovanje pojmova za idiote #1
Razlikovanje pojmova za idiote #2
Za domaće pilote dronova
Zašto je dobro imati auto-kameru
Murphijevi zakoni fotografije
Murphijevi zakoni fotografije 2
Zašto takav naziv bloga?
Fotografski blogovi
Bablfotograf rip
Bergaz naopačke rip
Delicatus
Fotografske priče
Geomir
hawkeye_1306
Klik-Po Europama rip
Kojekakve rip
Let lastavica
Nachtfresser
Nepoznati Zagreb
Splitkarenje u po bota rip
VladKrvoglad
Ostali blogovi
Alexxl
Čarapa Floyd
Euro smijeh
Plastično je fantastično
Saddako's apprentice
Semper contra rip
U zvijezdama piše
Ostali linkovi
Blog.hr
Google
Kontakt
toco1980blog(at)net.hr
Copyright © Toco1980
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora, osim onih dijelova koji su zasebno označeni kao (cc) creative commons ili public domain.
Listopad 2024 (1)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (2)
Ožujak 2024 (2)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (6)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (3)
Kolovoz 2023 (5)
Srpanj 2023 (4)
Lipanj 2023 (9)
Ožujak 2023 (1)
Veljača 2023 (4)
Siječanj 2023 (13)
Prosinac 2022 (10)
Studeni 2022 (12)
Listopad 2022 (3)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (6)
Lipanj 2022 (8)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (7)
Ožujak 2022 (10)
Veljača 2022 (10)
Siječanj 2022 (13)
Prosinac 2021 (8)
Studeni 2021 (10)
Listopad 2021 (15)
Rujan 2021 (5)
Kolovoz 2021 (7)
Srpanj 2021 (9)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (5)
Travanj 2021 (10)
Ožujak 2021 (15)
Veljača 2021 (8)
Siječanj 2021 (14)
Prosinac 2020 (12)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (9)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (10)
Srpanj 2020 (17)
Lipanj 2020 (4)
Početak