utorak, 27.09.2011.
Volimo fotografije - mrzimo fotografe?
Većina ljudi voli gledati stare fotografije. Bilo da se radi o fotografijama iz obiteljskih albuma, ili pak fotografijama koje su snimili legendarni fotografi. Kako god se okrene, fotografije su često jedina uspomena iz kojih se vidi izgled osoba kojih više nema, ili pak neki događaj, život gradova i mjesta prije 30, 50 ili čak 100 godina, ili zabilježen kakav značajni događaj.
No sve te fotografije nisu nastale same od sebe. Morao ih je netko snimiti. Međutim, u ono vrijeme ljude s fotoaparatom, iako ih je bilo puno manje nego danas, prosječni ljudi nisu doživljavali kao opasnost. Štoviše čak su i rado pozirali gdje god da su se nalazili, bez obzira da li je fotoaparat u rukama držao član obitelji ili neki "stranac" (amater ili fotoreporter).
Danas su stvari nažalost drugačije, pogotovo u "slobodnim" zemljama.
Današnje doba je postalo vrlo nezgodno za fotografe, s obzirom da se pojavila čitava svita raznih dušebrižnika koji u svojoj maniji usmjerenoj na utišavanje masovne histerije (a koju ti isti dušebrižnici zapravo sami raspiruju kako bi sami sebi izmišljali novi posao) za sve katastrofe, ljudske nesreće, ratove, terorizam, pedofiliju, epidemije zaraznih bolesti, blud i nemoral poznatih javnih ličnosti, te sve ostalo što oni sami iz nekih svojih pobuda smatraju "nemoralnim" i "društveno opasnim", dežurnim krivcima proglašavaju - fotografe.
Kako danas u narodu ima mnogo ljudi slabijih intelektualnih kapaciteta, obrazovanja, logike i razine opće kulture, tako je upravo takvim ljudima izuzetno lako manipulirati medijskim napisima i antifotografskom propagandom, prvenstveno iz razloga što dotični izuzetno lako stvaraju predrasude (tj. prvu stvar koju čuju uzimaju zdravo za gotovo, ne trudeći se doznati je li to doista istina, a nakon čega je dotične nemoguće i uz čvrste dokaze uvjeriti u suprotno). Upravo takvi ljudi (bilo da su obični građani ili službene osobe) danas stvaraju i najviše problema fotografima.
Dovoljno je reći da je od strane dotičnih bilo i vrlo "inteligentnih" primjedbi kako je "Neshvatljivo zbog čega netko uopće ima potrebu snimati po gradu ako nije novinar ili turist." (s tim da nije na odmet spomenuti i to da takvi fotoreportere nerjetko rado etiketiraju negativnim i vulgarnim epitetima), vjerojatno vjerujući da bi fotografi valjda trebali snimati samo modele u studijima. Isto tako je bilo i komentara tipa "Što ti sebi umišljaš da si Dabac/Bresson/neki-poznati-fotograf isl. - očito da takvim komentatoirima nije jasno da ti poznati fotografi nisu postali poznati odmah nakon što su okinuli svoje prve slike.
nedjelja, 25.09.2011.
Šok-terapija!!!
Razno razne udruge za promicanje prava životinja, poput famozne PETA-e ili domaće udruge "Prijatelji životinja", u svojim kampanjama se rado koriste fotografijama na razne načine osakaćenih ili mrtvih životinja. Njima nastoje kod drugih ljudi, uz pomoć tzv. emotivnog priziva, izazvati osjećaje sažaljenja i gađenja, te odbojnost prema bilo kakvom iskorištavanju životinja, počevši od uzgajanja životinja za hranu (npr. tov, kolinje isl.), držanja u zatočeništvu (npr. zoo ili cirkus), pa do testiranja za ljude potencijalno opasnih kemijskih spojeva iz farmaceutske i kozmetičke industrije.
Međutim, Iako takve fotografije osakaćenih životinja prikazuju krutu realnost koliko god se ona nekome možda ne sviđala, zanimljivo je da se s druge strane, u svrhu sprečavanja slične okrutnosti prema ljudima, ne čini to isto; prizori na razne načine osakaćenih ili ubijenih ljudi su tabu, rijetko prikazivani ali tada uvijek cenzurirani, uz najčešće opravdavanje "da takvi prizori slučajno nekoga nebi uznemirili". Štoviše neki "dušebrižnici" idu čak toliko daleko da tvrde kako dotične prizore, kada su u pitanju ljudi, uopće nebi trebalo niti snimati...
UPOZORENJE!
Vrlo uznemirujuće fotografije!
Gledanje fotografija se ne preporuča djeci, te ljudima slabog srca, želuca i živaca!
SLIKA 1 - pogodak u glavu projektilom velikog kalibra
SLIKA 2 - ubojstvo sačmaricom
SLIKA 3 - rastavljena na sastavne dijelove
petak, 23.09.2011.
Američki policajci - "eksperti" za umjetnost!?
Nedavno je na nekoliko stranih portala osvanula vijest prema kojoj se čini da američki idiotizam i dalje buja. Naime, prema onome što se može pročitati, policija u Long Beachu si je uzela za pravo zaustavljati i zadržavati/uhićivati sve fotografe koji prema procjeni policajaca snimaju snimke "bez očite estetske vrijednosti". Vjerojatno opet zbog nekakvih "sigurnosnih" razloga...
Police May Detain Photographers If Their Photographs ‘Have No Aesthetic Value’,
Long Beach Police on Lookout for Photos with “No Apparent Esthetic Value”
Postavlja se pitanje, otkad to policajci prolaze obuku iz estetike i umjetnosti da bi mogli biti bilo kakav autoritet po pitanju toga koja je fotografija "estetski i umjetnički prihvatljiva"?
srijeda, 21.09.2011.
Sergej Mihajlovič Prokudin-Gorski
Sergej Mihajlovič Prokudin-Gorski (31. 8. 1863. - 27. 9. 1944.), bio je ruski kemičar i fotograf. Pionir fotogafije u boji.
Početkom 20. stoljeća patentirao je svoju vlastitu tehniku izrade dijapozitiva u boji. Procedura se sastojala od snimanja brzog niza od tri monokromatske slike kroz crveni, zeleni, i plavi filter. Kasnije bi se projekcijom te tri slike dobila vjerna reprodukcija u boji.
Naravno, takav postupak snimanja omogućavao je snimanje samo više-manje statičnih prizora, i zahtjevao od fotografiranih ljudi da budu vrlo mirni s obzirom na trajanje ekspozcije potrebno da bi se snimile tri slike.
Između 1909. i 1915. godine. putovao je po tadašnjem Ruskom carstvu i snimio preko dvije tisuće fotografija.
(preporučeno gledati u punoj veličini)
četvrtak, 15.09.2011.
Tko tu koga j*** sa dozvolama?
Tko god se u svojoj fotografskoj karijeri susreo sa zaštitarima koji su im branili snimanje, znaju da je redovita fraza koja se uvijek ponavlja ona koja se tiče nekakvih posebnih dozvola za snimanje. Čak i u situacijama kada na ulazu nema nikakvog znaka zabrane.
Kao uobičajeni "razlozi" uvijek se navodi nekakva "zaštita" (nekoga i nečega). Vjerojatno od "ugrožavanja pogledom".
Pri tome, diskriminacija je i više uobičajena - "dozvole za snimanje" su uvijek potrebne samo onima koji imaju veće (SLR aparate), dok na sve one ljude koji snimaju mobitelima i kompaktima nitko od zaštitara ne obraća pažnju a kamoli da pita za dozvolu, čak i kada stoje par metara od onoga tko snima sa SLR-aparatom.
U fotografskim krugovima mogu se tako čuti razne priče o situacijama koje su fotografi (i amateri i profesionalci/fotoreporteri) doživljavali na Jarunu, Bundeku i u Maksimiru, ali i na mnogim drugim lokacijama, a tiču se susreta sa ponekad prilično bahatim zaštitarima koji su branili snimanje, zahtijevali dozvole, a ponekad čak i prijetili fizičkim nasiljem.
Isto tako, u određenim slučajevima su se čak događale i izuzetno glupe situacije, kao npr. one u kojima bi uprava nekog objekta ili područja na upit fotografa prvo odgovorila da nikakva dozvola nije potrebna, no da bi zatim prilikom snimanja zaštitari i službe sigurnosti doslovno navalili na fotografa i tvrdili kako je potrebna ne samo dozvola, već i najava zaštitarima, pratnja prilikom snimanja i tome slično. Pa se onda postavlja pitanje zdravog razuma, tj. "ko tu koga j*** u zdrav mozak?".
No gledano sa racionalne strane, postavlja se i pitanje koliko se zapravo nekome isplati gubiti vrijeme na slanje dopisa i čekanje odgovora i "dozvola" (a što zna potrajati i tjedan-dva pa čak i dulje), pogotovo u situacijama kada je fotograf praktički samo u prolazu (često i neplanirano), a dobije želju okinuti nekoliko slika....!?
utorak, 13.09.2011.
Kada ljudi ne znaju koristiti bljeskalicu
Kada se promatra fotografe na cesti kako fotografiraju, može se često primjetiti kako jedan dobar dio njih i usred bijelog dana - koristi bljeskalicu. Čak i u situacijama kada je jako sunce i/ili fotografiraju prilično udaljene predmete ili osobe.
Osim što takvo fotografiranje nema nikakvog smisla i osim što samo dodatno troši bateriju, uz to pokazuje razinu fotografskog (ne)znanja osobe koja koristi fotoaparat.
Po danu se bljeskalica, pogotovo ona direktna, ugrađena na fotoaparat, isplati koristiti samo kao tzv. "fill-in flash", odnosno prilikom snimanja ljudi u sjeni (npr. lice u sjeni, a pozadina vrlo svijetla). U svim ostalim slučajevima baš nema previše smisla.
Bljeskalica ima smisla jedino kada se fotografira u (polu)mraku. No tu treba voditi računa da dotična nije svemoguća; bljeskalica služi da osvjetljavanje objekata i osoba neposredno ispred kamere, a ne npr. čovjeka na suprotnioj strani trga ili neke životinje na drugom kraju šume.
Isto tako, na nekim mjestima su bljeskalice izuzetno nepoželjne. U muzejima i na koncertima. U muzejima (u kojma je snimanje dozvoljeno) fotografiranje uz upotrebu bljeskalice je zabranjeno zbog toga što svjetlost (da, svjetlost!!) može oštetiti slike (na način da boje izblijede), dok na koncertima bljeskanje može ometati izvođače.
nedjelja, 11.09.2011.
9/11 HOAX
Na današnji dan navršilo se točno 10 godina od napada na WTC. Nedugo nakon napada, internetom i e-mail spamom je počela cirkulirati jedna fotografija za koju se tvrdilo da je autentična i snimljena trenutak prije udara zrakoplova.
FOTOGRAFIJA
No neke stvari na slici odmah upadaju u oko kao vrlo nelogične i štoviše znakovi koji poprilično jasno pokazuju da se radi o prevari:
** Zrakoplov je savršeno oštar. S obzirom na brzinu kojom zrakoplovi inače lete, čak i sa kratkom ekspozicijom teško je dobiti da bude baš savršeno oštar.
** Kraj je ljeta, početak 9. mjeseca i nije bilo hladno, već upravo suprotno. Čovjek je u debeloj zimskoj odjeći.
** Kako je kamera uopće uspjela preživjeti pad sa tolike visine, i kako to da je tako brzo pronađena u ruševinama?
petak, 09.09.2011.
New York
ponedjeljak, 05.09.2011.
Poznate fotografije - Vile iz Cottingleyja
Jedna od najpoznatijih fotografskih prijevara je serija fotografija tzv. Vila iz Cottingleyja (engl. "Cottingley Fairies") snimljenih između 1917. i 1920. godine. Radi se o seriji od 5 fotografija koje su snimile Elsie Wright i Frances Griffiths, i koje su dugo vremena tvrdile kako su stvarno snimile vile - nadnaravna stvorenja iz bajki.
PRVA FOTOGRAFIJA
DRUGA FOTOGRAFIJA
TREĆA FOTOGRAFIJA
ČETVRTA FOTOGRAFIJA
PETA FOTOGRAFIJA
Iako se dugo vremena smatralo da su slike autentične, jer su i same autorice to tvrdile, kasnije je otkriveno je da se ipak radi o prevari. Naime, mmnogo godina kasnije autorice fotografija su same priznale da se ipak radi o prijevari; naime, za potrebe snimanja izrezale su kartonske likove iz jedne knjige, te ih učvrstile na odgovarajuća mjesta.
Inače, čak je poznati skeptik James Randi, dao objašnjenje kako se odmah moglo vidjeti da slike nisu autentične, no na što nitko nije obratio pozornost: na prvoj fotografiji vodopad u pozadini je mutan, te se stoga može zaključiti da se radilo o dugoj ekspoziciji. S druge strane, vilina krila, koja bi trebala treperiti, su savršeno oštra.
Isto tako, za petu fotografiju se vjerovalo da je doista autentična, s obzirom da vilina krila djeluju prozirno, no tu se radi samo o dvostrukoj ekspoziciji.
