ponedjeljak, 29.08.2011.
Pismo Zbora fotoreportera ZG Holdingu
Povodnom redovitih slučajeva u kojima su zaštitari na lokacijama pout Bundeka, Maksimira i Jaruna (osim običnim građanima s malo većim fotoaparatima) ometali i zabranjivali snimanje fotoreporterima, Zbor fotoreportera uputio je pismo ZG Holdingu:
kao nacionalna udruga profesionalnih fotoreportera, tražimo informacije o temelju uredbe o izdavanju dozvola za snimanje u gradskim športskim objektima, parkovima i slično. Radi se prvenstveno o otvorenim javnim prostorima poput Jaruna, Bundeka i Maksimira, na kojima je po zakonskoj definiciji javnog prostora dopušteno snimanje ukoliko ne postoji tabla sa izričitom zabranom. Pošto na ulazima u navedene parkove nema takvih znakova, Vaši zaštitari nemaju pravnu utemeljenost bilo kome priječiti snimanje.
Naši kolege, profesionalni fotoreporteri koji rade samostalno ili za nacionalne agencije i medije, redovito imaju potrebu obavljati snimanja za koje Holding traži da se ishodi dozvola. U razgovorima sa agencijama poput Cropixa i Pixsella te drugim medijskim kućama, došli smo do zajedničkog mišljenja da bi takvu uredbu o izdavanju dozvola trebalo modificirati ili ukinuti, kako bi se profesionalnim fotoreporterima omogućilo jednostavnije i efikasnije obavljanje djelatnosti.
Poznato nam je da ste uveli izdavanje dozvola kako bi primjerice zaštitili djecu od pedofila i slično, ali time uvelike otežavate posao profesionalcima, tim više što nemate ispunjene sve pravne uvjete. Ukoliko postavite table sa zabranom snimanja, morati ćete zaustaviti svakog građanina koji u taj prostor unese fotoaparat, što svi znamo da nije izvedivo.
Naš prijedlog je da ukinete takvu uredbu, ili nam dostavite njenu pravnu utemeljenost. U svakom slučaju želimo omogućiti da se profesionalnim fotoreporterima, koji imaju važeću PRESS iskaznicu, bez prethodne dozvole omogući nesmetano obavljanje djelatnosti, u javnim prostorima u kojima to pozitivni zakoni RH omogućuju. Vaši zaštitari mogu zatražiti od fotografa da pokaže važeću iskaznicu i navede za koji medij radi snimanje, radi Vaše evidencije.
Vjerujem da razumijete naše stajalište i prijedloge, te Vas pozivamo da predložite termin sastanka u roku od tjedan dana kako bi čim prije riješili ovu situaciju.
Unaprijed zahvaljujem,
Igor Nobilo
predsjednik Zbora fotoreportera"
Konačno da se neka malo jača fotografska institucija pobunila protiv zaštitarskog teroriziranja i kriminaliziranja fotografa. Tim više što se radi o snimanju na javnim prostorima. No ostaje pitanje hoće li se nešto nakon ovoga promjeniti, i ako se promjeni hoće li se opet događati diskriminacija po sistemu da se fotoreportere neće dirati dok će "obični građani" i dalje morati trpiti zaštitarske maltretaže...
Rasprava o temi na Fotozine.org
subota, 27.08.2011.
Svaštarenje ili specijalizacija
Često se između fotografa zna potezati rasprava koji je pristup fotografiji bolji. Je li bolje snimati sve živo i neživo što zapne za oko ili se pak strogo držati samo jednog jedinog žanra fotografije?
Kao odgovor na ovo pitanje, možda bi trebalo promotriti poznate fotografe, bilo aktualne ili one legendarne koji više nisu među živima. Kod svih njih je zajedničko to da su postali poznati upravo zbog toga što su se bavili gotovo isklučivo samo jednim žanrom fotografije. Tako su npr. Cartier-Bresson i Robert Doisneau snimali ulicu, Robert Capa je bio dokumentarist i ratni izvjestitelj, Félix Nadar snimao portrete, Ansel Adams krajobraze ... itd.
S druge strane poznatih fotografa koji su "svaštarili" (u punom smislu te riječi) gotovo da i nema.
četvrtak, 25.08.2011.
Kada majmuni fotografiraju
Prilikom posjeta jednog fotografa Indonezijskom nacionalnom parku, jedan majmun je "posudio" fotoaparat i okinuo nekoliko fotografija...
Macaque borrows photographer's camera to take hilarious self-portraits
utorak, 23.08.2011.
Policija maltretirala novinara
Kako prenosi Večernji list, ponovo se u Zagrebu dogodio ispad policijskih službenika prema jednom novinaru fototreporteru, koji je pokušavao snmiti mjesto prometne nesreće i sakupiti informacije o nesreći od očevidaca.
Kompletan članak može se pročitati ovdje:
Novinar VL-a: Bolje me tretirala Saddamova od policije u Zagrebu
ponedjeljak, 22.08.2011.
Fotografije National Geographic
petak, 19.08.2011.
"Argumenti" protiv slika djece
Kako pedofilofobija danas zahvaća široke narodne mase, tako fotografi u zadnje vrijeme redovito imaju sve više problema u blizini roditelja koji su uvrjereni da baš svaki stranac koji uperi fotoaparat u smjeru njihovog mladunčeta ima isključivo nečasne i pogubne interese.
Zanimljivo je, ali istovremeno i jako zabrinjavajuće, ono što se može na tu temu čitati po raznim internetskim forumima (PRIMJER). Tako se može naći postova koje pišu "brižni" roditelji, a koji uključuju obilje pozivanja na nasilje i sadističko iživljavanje "što bi oni učinili nekome da negdje snimi njihovo dijete", počevši od fizičkog nasilja i uništavanja opreme (koje očito smatraju legalnim metodama "kažnjavanja" svih onih koji im smetaju), pa čak do pozivanja na upotrebu srednjovjekovnih inkvizicijskih metoda poput odstranjivanja genitalija, kopanja očiju, nabijanja na kolac i tome sličnog.
No ono što je posebno zanimljivo kod dotičnih jest da većina tih istih ljudi koji pišu po forumima zapravo nema argumenata. Nekoliko fraza, kojima dotični roditelji redovito odgovaraju svima s kojima se ne slažu i kojima se služe kao "argumentima", stalno se ponavljaju. No iako su oni uvjereni u suprotno, te njihove izjave nisu argumenti već čiste logičke pogreške:
** "Očito da nemaš djecu." (ili neka varijacija)
Ad hominem - logička pogreška koja napada izvor nekog argumenta umjesto sam argument. Po obrazcu A tvrdi X, B tvrdi da je problem u A (a ne u X). Štoviše, ovo je specifičan oblik, tzv. "ad hominem iz okolnosti", gdje se smatra da je tvrdnja X netočna (ili da A nema pravo tvrditi X) samo zato što se A ne nalazi u "odgovarajućoj situaciji".
** "Zamisli da netko vidi sliku djeteta, pa bi mogao ....(umetni po želji)."
Klizava padina - uvjerenje da neka akcija neizbježno iza sebe vuče "domino efekt" sa u konačnici izuzetno nepoželjnim posljedicama, kroz niz (možda čak i logični točno) međusobno povezanih zamišljenih akcija, no bez ikakve garancije da će to doista i dogoditi. Ovo neki još nazivaju i "što bi bilo kad bi bilo".
** "Kako bi se ti osjećao da ti netko nepoznat snimi djete"
Emotivni priziv - pokušaj da se opravda svoj stav i/ili pridobije potpora za odobravanje svog stava ili mišljenja na način da se kod neistomišljenika pokuša izazvati sažaljenje, strah ili paranoja.
** "Zašto ti toliko braniš kriminalce. Sigurno si to i sam" (ili varijacije)
Napad na "slamnatog čovjeka" - pridavanje nekoj osobi negativnih i nepoželjnih karakteristika (iako zapravo ništa ne dokazuje da ta osoba doista posjeduje te karakteristike), kako bi se dotičnu osobu na račun tih izmišljenih karakteristika diskreditiralo. (Ovo je često je rezultat greške pridruživanja po sistemu "tko ne misli kao ja taj je 'njihov'.")
Osim ovoga gore, mogu se još naći i primjeri "citiranja" nepostojećih zakona i zabrana, najčešće izmišljenih samo u svrhu opravdavanja vlastitih mišljenja i stavova.
srijeda, 17.08.2011.
Još jedan biser vrlog američkog idiotizma
Kako piše Carlos Miller, na jednom javnom bazenu u Minessoti odnedavno je roditeljima zabranjeno fotografiranje vlastite djece.
Naime, uprava bazena je zabranila upotrebu fotoaparata i kamera na području bazena, svlačionica i parkirališta. Za pretpostaviti je da se opet radi o nekim "sigurnosnim" mjerama za zaštitu djece od "ugrožavanja pogledom", no zanimljivo je to da dok se roditeljima zabranjuje snimati vlastitu djecu za obiteljski album, istovremeno, nadzornici bazena smiju snimati koga god požele "za promotivne svrhe". Ovo čak piše i u službenom promotivnom materijalu.
Parents Forbidden From Photographing Own Kids At Public Pool
ponedjeljak, 15.08.2011.
Postaju li fotografi ugrožena vrsta?
Iako se danas praktički na svakom ćošku može pronaći nekakva trgovina s tehničkom robom koja između ostaloga prodaje i fotoaprate svih mogućih vrsta i veličina, kao i mobitele s kamerama, čini se da je svakim danom sve teže te iste sprave za bilježenje slike upotrebljavati bez da to nekome "jako smeta".
Od običnih prolaznika koji su opsjednuti nekakvom "privatnosti" (koje na javnom prostoru nema), preko kompanija koje su paranoične po pitanju industrijske špijunaže (i kojima valjda i javno vidljivo počelje zgrade predstavlja nekakvu poslovnu tajnu), pa sve do toga da razne nevladine interesnie skupine i državne institucije u vidu raznih pravobranitelja, zaštitara i njima sličnih bilo kakvo fotografiranje eiketiraju kao nekakvu sumnjivu aktivnost (po pitanju terorizma ili pedofilije).
Ne treba ni spominjati da svi oni koriste upavo te svoje razloge kako bi maltretirali fotografe čim im se za to pruži prilika.
Isto tako, čini se da što se neka zemlja više deklarira kao "demokratska", "liberalna" i "slobodna", to je zapravo veća represija koja se vrši prema fotografima. Primjer toga je SAD koja se deklarira kao "najveći izvoznik 'demokracije' u svijetu", gdje su fotografi praktički svakodnevno na udaru zaštitara, policije i drugih sigurnosnih službi. Često i pod vrlo smješnim optužbama.
Pa je tako jedan fotograf bio napadnut zbog fotografiranja - ribe. Zatim se dogodilo da su izletnici imali posla s policijom zbog "sumnjivog snimanja" u ultra-ortodoksnoj židovskoj četvrti. Jedan djedica je pak imao problema zbog snimanja vlastitog unuka kako se igra u parku.. I tako dalje...
Štoviše, zanimljivo je da prema pisanju neih fotografa koji su imali priliku putovati svijetom, u zemljama koje glase kao izuzetno "neslobodne" i "represivne" (npr. Kuba, zemlje bliskog istoka isl) nisu imali ni najmanjih problema vezanih uz fotografiju. Tako, na primjer, kako piše CarlosMiller, za vrijeme svog boravka na Kubi nije imao nikakvih problema nakon što je snimao neku djecu po ulici, dok u "slobodnim" zemljama čak i sumnja na to isto nerjetko izaziva agresivne reakcije okoline. Drugi fotograf je pisao kako su ga u Hong Kongu praktički na svakom koraku spriječavali da snima samo iz razloga što je imao malo veći (SLR) fotoaparat.
Na kraju se može zaključiti da se u današnjem "modernom slobodnom društvu" daleko više netrepeljivosti i nasilja iskazuje prema ljudima sa većim fotoaparatima i kamerama u rukama, nego što su ti isti ljudi s kamerama nekoga doista izravno i realno ugrozili svojim snimanjem.
subota, 13.08.2011.
Poznate fotografije - Dalí Atomicus
Dalí Atomicus je fotografija koju je 1948 godine snimio fotograf Philippe Halsman. Prikazuje poznatog nadrealističkog slikara Salvadora Dalía kako "levitira" okružen vodom i mačkama.
Iako se na prvi pogled neupućenim ljudima može činiti kao fotomontaža, radi se o pravoj fotografiji snimljenoj u studiju. Fotografija je nastala tako što su u točno određenom trenutku asistenti u kadar lansirali mačke i izlili vodu iz kanti, dok je jedan dio rekvizita (onih statičnih) bio obješen o tanke žice. Finalna verzija fotografije je retuširana na način da je višak kadra izrezan, ukonjene su žice i dodana slika na štafelaj.
ORIGINALNA SNIMKA
RETUŠIRANA SNIMKA
Bilo je potrebno 6 sati rada i 28 pokušaja prije nego što je dobiven zadovoljavajući rezultat.
utorak, 09.08.2011.
Zoom faktor vs. žarišna daljina objektiva
Danas se na mnogim digitalnim fotoaparatima sa ugrađenim zoom objektivima mogu vidjeti natpisi "5x zoom", "10x zoom", "50x zoom". Većina ljudi se divi tim brojkama, po sistemu "što više to bolje", no malo ljudi zna o čemu se zapravo radi.
Radi se o tzv. "zoom faktoru" koji nije ništa drugo do li omjer najveće i najmanje žarišne daljine objektiva, i ne govori apsolutno ništa o vidnom kutu ili svijetlosnoj moći objektiva.
Jednostavan primjer i malo matematike:
Širokokutni objektiv raspona žarišne daljine 18-55mm je "3x zoom":
55/18=3.0555... ~ 3
No, teleobjektiv raspona žarišne daljine 100-300mm je također "3x zoom":
300/100=3
Iz ovoga je lako zaključiti da dva različita objektiva, iako su oba na prvi pogled "3x zoom", neće imati jednako vidno polje.
nedjelja, 07.08.2011.
Fotografske budalaštine
Svaki fotograf, pogotovo onaj ozbiljniji, ima neki svoj specifičan način rada, bez obzira radi li se o izboru opreme, fotografskih motiva ili fotografske obrade snimljenih slika. To je između ostaloga i način po čemu se ozbiljni fotografi međusobno razlikuju; njihov način rada je ujedno i svojevrsni "potpis" autora po kojem s vremenom postane prepoznatljiv.
Štoviše svi veliki fotografi su bili poznati po nečemu što su radili drugačije od ostalih. Međutim, njihov način rada su kasnije mnogi pokušavali kopirati, pri tome tvrdeći da "to tako mora biti ili u suprotnom fotografija nikako nije dobra". Upravo tu i nastaje problem kada neki fotograf svoj način rada pokušava dogmatski nametnuti drugim fotografima kao jedini ispravan i fotografski prihvatljiv, čak ponekad i na način da izravno ili neizravno obezvrijeđuje sve druge načine rada. Tako se često može dogoditi svojevrsno sukobljavanje fotografa oko toga čiji je način rada bolji, i čije su fotke "vrijednije" zbog načina na koji su dobivene. Može se čak reći da zapravo svaki fotograf ima svoj način rada koji je nekom drugom fotografu "loš" i "neprihvatljiv."
"Jedina prava crno-bijela fotografija je samo ona na film"
Postoje oni koji tvrde kako je samo filmska fotografija na crno bijeli film prava fotografija. Bez obzira što digitalni aparati također bilježe sliku i što današnja razina obrade koja se može postići u programima za obradu slike može postići gotovo istovjetan izgled. Osim toga, crno-bijela fotografija je crno bijela fotografija - fotografija koja se sastoji od crnog, bijelog i niza sivih tonova između. Kako je ona postignuta, manje bitno. Prosječnog promatrača zanima prvenstveno ono što vidi.
"Smije se kadrirati samo u tražilu aparata"
Potoje oni koji tvrde kako svaku fotografiju treba dobiti direktno "iz tražila fotoaparata", i kako je bilo kakvo naknadno kadriranje (tj. izrezivanje) "zabranjeno". Svakako da treba u samom trenutku snimanja pokušati dobiti što bolji kadar, no nekima je očito "ispod časti" napraviti izrez fotografije te su sposobni odbaciti inače savršeno dobru fotografiju samo iz razloga što je ili nešto nepoželjno uletjelo uz rub kadra (i tako "upropastilo" sliku), ili su predaleko pa zbog "prekratkog" objektiva ne mogu izdvojiti točan kadar kakv žele, ili im se slučajno dogodilo da horizont nije ravan.... isl.
"Ako nema pozadinske zamućenosti slika nije dobra"
Bokeh, DOF ili kako već nazivali pozadinsku zamućenost na slikama u nekim situacijama i žanrovima fotografije je itekako poželjna. No u drugima nije. Izuzetno koristan za portrete, no za uličnu i dokumentarnu fotografiju uglavnom suvišan. Iako ga je na slikama ugodno gledati jer pomaže da se izdvoji glavni objekt na slici, ni u kojem slučaju njegov izostanak nije uvijet zbog kojeg slika automatski nije dobra.
"Photoshop se ne smije koristiti"
Photoshop (ili bilo koji drugi program za obradu) je za digitalnu fotografiju isto ono što je tamna komora za filmsku fotografiju. Uz jedinu razliku što se za rad u tamnoj komori troše sati ili dani, dok se u Photoshopu željeno dobije za nekoliko sekundi. Osim toga, i kod filmske fotografije, vrsta upotrebljenog filma i kemikalija za razvijanje je također svojevrsna obrada.
Ovakvih budalaština ima još, ovo su samo neke češće. No kako god se okrene, svakog prosječnog promatrača (koji čak ne mora nužno ni biti fotograf!) zanima samo ono što vidi - gotovu isprintanu sliku. Sam proces kako je ona dobivena i koliko se zbog načina na koji je dobivena fotograf zbog nje osjeća "ponosno", takvom promatraču ne znači puno.
petak, 05.08.2011.
Vivian Maier (3)
četvrtak, 04.08.2011.
Zadarski policajac maltretirao fotoreportera!
Na nedavno održanom koncetu TBF-a u Zadru dogodio se incident između jednog fotoreportera i policije.
Naime, na koncertu se dogodila nezgoda u kojoj je pjevač grupe TBF pao s pozornice te se ozlijedio, a jedan fotoreporter koji se tamo zatekao. pokušao je snimiti bolničare kako ga nose u kola hitne pomoći. Međutim, dotičnome se tada ispriječio jedan policajac koji mu je izuzetno bahatim nastupom, prijetnjama te čak i fizičkom snagom (odguravanjem) branio snimanje, što je fotoreporter uspio snimiti...:
Ovo nije vic: Pogledajte kako policajac razmišlja
srijeda, 03.08.2011.
Domaća (auto)cenzura?
Iako službeno u Hrvatskoj ne postoji institucija državne cenzure, poput onakvih kakve su u službi propagande postojale u totalitarnim sustavima poput nacizma i staljinizma, i koje su cenzurirale sve "nepoćudno što je štetno za državu i narod", ipak se, najčešće se pod pritiskom određenih, uglavnom dušebrižničkoh, institucija i interesnih skupina, od samih medija događaju određeni oblici autocenzure, kako bi se zaštitilo sadržaj slike od "ugrožavanja pogledom". Još je apsurdnije to da se cenzurira ono što u totalitarnim sustavima (poput komunizma) nije nikada bilo cenzurirano!
Tu je prvenstveno izraženo gotovo opsesivno cenzuriranje dječjih lica na fotografijama koje se objavljuju u medijima, a kao razlozi tome najčešće se navode nekakva "zaštita identiteta" ili "zaštita djece od pedofila". No, bez obzira radilo se o djeci poznatih osoba ili nekim "anonimusima", ako se radi o snimci s javne površine ili nekog javnog događaja to znači da je to dijete već ionako viđeno u društvu svojeg "slavnog" roditelja. A ako se pak radi o autoriziranom intervjuu, znači da su roditelji djeteta dobrovoljno pristali na snimanje i objavu (osim u slučaju da su izričito tražili zaštitu identiteta, bilo svojeg bilo djetetovog).
Isto tako, može se primjetiti kako se ponekad cenzuriraju registarske pločice automobila vjerojatno "kako se nebi otkrio vlasnik vozila". No, iako su sve registarske pločice vozila javno istaknute i vidljive na svim (registriranim) automobilima, registar brojeva registarskih pločica i njihovih vlasnika je tajni podatak! Dostupan je samo ovlaštenim osobama kao što su policija i sudovi, a svaka druga neovlaštena osoba (tj. prosječni građanin) ne može ni na koji način samo iz broja na registracijskoj pločici doznati identitet (ime, prezime i adresu stanovanja) vlasnika vozila, bez obzira gledajući sliku vozila ili pak gledajući to vozilo uživo na cesti.
Drugim riječima, ovakve vrste (auto)cenzure nemaju nikakvog pravog smisla, već služe samo kao zadovoljavanje pritiska dežurnog dušebrižništva koje svoje tvrdnje bazira na tzv. "klizavoj padini" tj. "što bi se sve najgore moglo dogoditi osobi na slici ako netko negdje vidi sliku."
ponedjeljak, 01.08.2011.
Teroriziranje fotografa u Sloveniji!
Prema pisanju PetaPixela, Steve's Digicams i još nekoliko drugih portala, slovenski fotograf Boštjan Burger, koji inače fotografira panorame od 360°, dobio je slovenskih vlasti naređenje da sa svojih web stranica ukloni oko 11.000 fotografija, pod prijetnjom godne dana zatvora i novčane kazne od 12,000€. Navodno ih je morao čak u potpunosti uništiti, tj. izbrisati sa diskova i back-upa.
Naime, ta direktiva se navodno temelji na nekom slovenskom zakonu, prema kojem je zbog nekog razloga (vrlo vjerojatno "privatnosti") zabranjeno snimanje nepoznatih ljudi, a sve je navodno krenulo nakon što je netko prijavio policiji da se prepoznao na jednoj njegovoj fotografiji.
Povodom ovog događaja pokrenuta je i Facebook grupa.
Ako se uzme u obzir već poznata stvar da je represija vlasti u Sloveniji tolika da je prometni prekršaj čak na autu imati strane tablice (pogotovo Hrvatske ili Bosanske), ovo bi bio još jedan dobar razlog da se u EU ide preko Mađarske.
