Fotografi svih zemalja naoružajte se...

ponedjeljak, 15.08.2011.

Postaju li fotografi ugrožena vrsta?

Iako se danas praktički na svakom ćošku može pronaći nekakva trgovina s tehničkom robom koja između ostaloga prodaje i fotoaprate svih mogućih vrsta i veličina, kao i mobitele s kamerama, čini se da je svakim danom sve teže te iste sprave za bilježenje slike upotrebljavati bez da to nekome "jako smeta".

Od običnih prolaznika koji su opsjednuti nekakvom "privatnosti" (koje na javnom prostoru nema), preko kompanija koje su paranoične po pitanju industrijske špijunaže (i kojima valjda i javno vidljivo počelje zgrade predstavlja nekakvu poslovnu tajnu), pa sve do toga da razne nevladine interesnie skupine i državne institucije u vidu raznih pravobranitelja, zaštitara i njima sličnih bilo kakvo fotografiranje eiketiraju kao nekakvu sumnjivu aktivnost (po pitanju terorizma ili pedofilije).

Ne treba ni spominjati da svi oni koriste upavo te svoje razloge kako bi maltretirali fotografe čim im se za to pruži prilika.

Isto tako, čini se da što se neka zemlja više deklarira kao "demokratska", "liberalna" i "slobodna", to je zapravo veća represija koja se vrši prema fotografima. Primjer toga je SAD koja se deklarira kao "najveći izvoznik 'demokracije' u svijetu", gdje su fotografi praktički svakodnevno na udaru zaštitara, policije i drugih sigurnosnih službi. Često i pod vrlo smješnim optužbama.

Pa je tako jedan fotograf bio napadnut zbog fotografiranja - ribe. Zatim se dogodilo da su izletnici imali posla s policijom zbog "sumnjivog snimanja" u ultra-ortodoksnoj židovskoj četvrti. Jedan djedica je pak imao problema zbog snimanja vlastitog unuka kako se igra u parku.. I tako dalje...

Štoviše, zanimljivo je da prema pisanju neih fotografa koji su imali priliku putovati svijetom, u zemljama koje glase kao izuzetno "neslobodne" i "represivne" (npr. Kuba, zemlje bliskog istoka isl) nisu imali ni najmanjih problema vezanih uz fotografiju. Tako, na primjer, kako piše CarlosMiller, za vrijeme svog boravka na Kubi nije imao nikakvih problema nakon što je snimao neku djecu po ulici, dok u "slobodnim" zemljama čak i sumnja na to isto nerjetko izaziva agresivne reakcije okoline. Drugi fotograf je pisao kako su ga u Hong Kongu praktički na svakom koraku spriječavali da snima samo iz razloga što je imao malo veći (SLR) fotoaparat.

Na kraju se može zaključiti da se u današnjem "modernom slobodnom društvu" daleko više netrepeljivosti i nasilja iskazuje prema ljudima sa većim fotoaparatima i kamerama u rukama, nego što su ti isti ljudi s kamerama nekoga doista izravno i realno ugrozili svojim snimanjem.