Šegrtski zapisi
srijeda, 07.04.2021.
Umro jedan od najvećih mecena...
J.J. Strossmayer: Jedan od najvećih mecena u hrvatskoj povijesti
Zapisi jednog vremena: 8.4.1905.
Dana 8. travnja 1905. godine napustio je ovozemaljski život Josip Juraj Strossmayer. Rođen je u Osijeku 4. veljače 1815. godine. Bio je đakovački biskup (bosanski i srijemski biskup), jedan od najvećih mecena u hrvatskoj povijesti i hrvatski političar.
Biskup kojemu su dignuti spomenici diljem Hrvatske, čovjek po kojemu su nazvane mnogobrojne ulice, trgovi, parkovi, ustanove koje su jedan od istaknutijih elemenata u vizuri gradova poput Đakova, Osijeka, Zagreba…
Nakon školovanja u Đakovu, Pešti (doktor filozofije), Beču (doktor teologije) bio je profesor u Đakovu, dvorski kapelan u Beču. Imenovan je biskupom Đakovačke i Srijemske biskupije koncem 1849. dok je ustoličen tijekom sljedeće godine.
Također je bio zastupnik u Hrvatskom saboru, veliki župan Virovitičke županije (županije od Virovitice do Osijeka). Ovisno o političkim okolnostima promovirao je takozvanu južnoslavensku ideju iz koje se mogao iščitati i trijalizam Austro-Ugarske Monarhije.
Bio je na različite načine mecena današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (nekadašnja JAZU), Matice hrvatske, Matice dalmatinske, zagrebačkog sveučilišta… Njegovo je biskupovanje obilježila i gradnja katedrale u Đakovu, kao i palače JAZU u Zagrebu i osnivanje galerije.
Foto: Spomenik i bista u Đakovu i Osijeku, zgrada Rektorata Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku, Đakovačka katedrala
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, strossmayer, biskup
ponedjeljak, 05.04.2021.
Ban Ladislav Pejačević
Našičanin Ladislav Pejačević bio je hrvatski ban s osobnosti
Zapisi jednog vremena: 5.4.1824. – 7.4.1901.
Dao je ostavku u kolovozu 1883. godine na mjestu hrvatskog bana nakon što je shvatio da se od strane ugarske politike i vlasti u Beču ne poštuje hrvatski jezik kao službeni jezik na prostoru Banske Hrvatske (dio Trojedne Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije)… Prema „uhodanoj praksi“ u drugoj polovici 19. stoljeća postavljali su se dvojezični natpisi (hrvatski i mađarski) na uredima državne uprave (u ovom slučaju na financijskim uredima).
Ladislav Pejačević bio je pripadnik velikaške obitelji Pejačević, hrvatski političar i hrvatski ban od 1880. do 1883. godine. Pripadao je tzv. našičkoj liniji Pejačevića. I njegov je sin Teodor bio hrvatski ban početkom 20. stoljeća. Našice su prema tome dali dva bana u dva-dva i pol desetljeća…
Rodio se u Sopronu 5. travnja 1824. godine. Nakon školovanja u Pečuhu, radio je u Virovitičkoj županiji, bio je i član Banskoga stola. Ističe se i kao jedan od članova skupine izaslanika koji su s ugarskom stranom u sklopu tadašnje novostvorene Austro-Ugarske Monarhije (1867. godine) utanačili Ugarsko-hrvatsku nagodbu (1868. godine). Prema nepisanom pravilu tadašnjeg plemstva na području Slavonije i Srijema bio je mađaron, odnosno unionist pri čemu se za njega zna pronaći zapis da je bio tzv. umjereni unionist.
Jedan je od zaslužnijih za današnji izgled velikog dvorca Pejačević koji je građen 1810-ih godina, a sredinom 19. stoljeća dodatno sređivan u skladu sa željama, potrebama i prestižem jedne od utjecajnijih obitelji Trojedne Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.
Tijekom njegovog je banovanja došlo do sjedinjenja Banske Hrvatske i Vojne krajine. To je bio jedan od koraka u procesu spajanja hrvatskih povijesnih prostora koji su bili razjedinjeni u sklopu države dinastije Habsburg tijekom ranog novog vijeka i tzv. dugog 19. stoljeća.
Foto: Ladislav Pejačević, Izvor: Proleksis enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
subota, 03.04.2021.
Uskrsni običaji
Uskrs i uskrsni običaji
YOUTUBE KANAL ŠEGRTSKI ZAPISI:
USKRSNI OBIČAJI
Svekrve su davale cvijeće snahama na Uskrs…
Ljudi su nosili tamniju odjeću prije Uskrsa…
Ljudi su nosili svečaniju, vedriju odjeću na Cvjetnicu, Uskrs…
„Vladala“ je tišina prije Uskrsa pa buka, pucanje, veselje…
Fotografije: Crkve u Slavoniji (Osijek, Đakovo, Našice, Valpovo, Donji Miholjac i crkve diljem slavonske Podravine)
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
107. brigada - "Baranja" 3.4.1992.
Operacija „Baranja“: Najpoznatija akcija Vukova s Drave, 107. brigade
Zapisi jednog vremena: 3.4.1992.
Prije 29 godina postrojbe su 107. brigade započele operaciju „Baranja“ tijekom ranojutarnjih sati (5:35 sati) 3. travnja 1992. godine.
Na pravcu Šibska Drava – Šibska Adica, lugarnica Topolje – prostor Pašnjak djelovala je 1. bojna.
Uz 3. satniju bili su i pripadnici Izvidničko-diverzantske satnije.
Na pravcu lugarnica Prud, lugarnica Repnjak za Baranjsko Petrovo Selo, na pravcu Orešanci, Sveta Ana djelovala je 2. bojna.
Karaula Torjanci, Medrović, Torjanski rit djelovao je dio 3. bojne s Diverzantskim vodom.
…
Nakon nekoliko sati (četiri do četiri i pol sata) pripadnici su hrvatske vojske držali oko 70% benta uz pretpostavke Zapovjedništva 107. brigade da su i drugi prostori u srpskim rukama bili pred padom. Prestanak je borbenih aktivnosti nastupio oko 12 sati pa je uslijedilo prelaženje vojnika preko Drave s baranjske na slavonsku stranu.
Autori Natko Martinić Jerčić i Slaven Ružić prenijeli su u knjizi 107. Vukovi s Drave (2017.) dijelove iz videozapisa sa sastanka koji se održao 9. travnja 1992. godine u Belišću: „Po mojoj (o.a. general Bobetko) ocijeni vaša jedinica je izvršila svoj zadatak. Ono što je bilo njoj dato u sklad sa tim zadatkom to nije vaša stvar, to je naša stvar i mi ćemo ići dalje redoslijedom stvari što je normalno… Vi ste na prvoj crti fronta i vi ste tu jako dugo… Da zaključim da su hrvatski vojnici, časnici i dočasnici pod vašim zapovijedanjem učinili maksimum što je u datim okolnostima bilo moguće, zašto to nije konačno onako kako se očekivalo, niste vi jedini bili u igri. Ono što se ticalo vas vi ste to učinili.“
Foto: Spomenik poginulim pripadnicima 107. brigade Hrvatske vojske
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, 107. brigada, domovinski rat
utorak, 30.03.2021.
"Prvoaprilska" željeznica
„Prvoaprilska“ željeznica koja je život značila u slavonskoj Podravini
Zapisi jednog vremena: 1.4.1889.
Kada su se ljudi vozili možda je ponekad i izgledalo kao prvoaprilska šala, ali početkom travnja 1889. godine nije bila. Tada se zaokružila dotadašnja poludesetljetna priča pa i dao dodatni poticaj za nastavak životnih priča kojih se i danas ljudi sjećaju, a mladi (ne)mare…
Vlak Guco i/ili Ćiro vozio je desetljećima ljude između Osijeka, Valpova, Belišća, Donjeg Miholjca i Orahovice. Tijekom zadnjih godina Austro-Ugarske Monarhije pa i kasnije do druge polovice 20. stoljeća i naselja su poput Petrijevaca, Gata, Črnkovaca, Viljeva/Kapelne, Crnca, Slavonskih Bara imali stajališta vlaka dok su između stanica (kolodvora) ljudi znali i iskakati zbog (ne)brzine.
Iako je 1. travnja 1889. godine osnovano dioničarsko društvo „Slavonska podravska željeznica d.d.“ počeci željeznice u slavonskoj Podravini sežu u 1884. godinu. Tada je poduzeće S. H. Gutmann počelo s drvoprerađivačkom industrijom na relaciji Belišće – Harkanovci – Koška. Pod utjecajem tadašnjeg razvoja željezničkog prometa postavljanje je pruge pratilo drvoprerađivačka ulaganja i/ili iskorištavanja u slavonskoj nizini i stoljetnoj šumi/močvari. Bila je to posljedica svojevrsne suradnje između veleposjednika i gospodarstvenika iz obitelji Gutmann (Belišće), Hilleprand von Prandau i Normann (Valpovo), Mailath (Donji Miholjac)...
Kako je krenula drvoprerađivačka industrija i prema zapadu (Orahovica, Voćin) pruga je došla i do obronaka Papuka početkom 20. stoljeća. Uzimajući u obzir tadašnju gospodarsku važnost slavonske prijestolnice Osijeka u sklopu Austro-Ugarske Monarhije došlo je i do povezivanja Belišća i Osijeka preko Petrijevaca. SPŽ je povezao većinu najvažnijih mjesta i središta slavonske Podravine u nešto više od dva desetljeća…
Dionice Slavonsko podravske željeznice (gradnja i/ili puštena u promet):
1884. Belišće – Harkanovci/Koška
1890. Belišće – Donji Miholjac – Viljevo/Kapelna
1896. Viljevo/Kapelna – Noskovci
1899. (Belišće) Harkanovci – Prandauovci
1907. Podravska Moslavina – Crnac – Orahovica
1908. Belišće - Osijek
Foto: SPŽ u Belišću, Osijeku i Orahovici, Izvor: Dubravko Maričić, Moja sjećanja na Slavonsko-podravsku željeznicu, knjiga i izložba; Ivica Brusač, izložba Tragom Gutmannovih pruga
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, željeznica, Slavonija
srijeda, 24.03.2021.
Axmann i slavonski gradovi
Osječanin Viktor Axmann, arhitekt koji je djelovao diljem Slavonije
Zapisi jednog vremena: 3.3.1946.
Osječanin Viktor Axmann rođen je 29.8.1878. u Osijeku, a umro u Valpovu 3.3.1946. godine.
Jedan od plodonosnijih arhitekata u Osijeku i Slavoniji tijekom prve polovice 20. stoljeća. Nakon obrazovanja u Münchenu na Technische Hochschule sudjelovao je u projektiranju mnogih zgrada diljem Slavonije, od Virovitice preko Orahovice, Donjeg Miholjca i Osijeka do Đakova, Vinkovaca, Vukovara itd.
Neke od zapaženijih zgrada koje je projektirao su kino Urania u Osijeku (izgrađeno 1912. godine, ima obilježja secesije) i hotel u samom središtu Orahovice (izgrađen 1906. godine, a nosio je naziv „Svratište Spitzer“ pa „Ružica“, ima obilježja secesije). Obje su zgrade jedne od istaknutijih u vizuri oba slavonska grada, jednog koji je pravi primjer grada slavonske nizine uz rijeku Dravu, a drugi pravi primjer grada slavonskih planina. Također je projektirao na desetke kuća i zgrada diljem Osijeka, kao i industrijske pogone…
Bio je predsjednik Trgovačke i obrtničke komore, a od početka 20. stoljeća radio je u tvrtki „Domes“ pa u tvrtki „Axmaro“.
Umro je u Valpovu u ožujku 1946. godine.
Foto: Razglednica iz Orahovice, Razglednica iz Osijeka, Izvor: Državni arhiv u Osijeku
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
petak, 19.03.2021.
Petar Preradović
Rođen hrvatski pjesnik i preporoditelj Petar Preradović
Zapisi jednog vremena: 19.3.1818.
„Bože mili, kud sam zašo! Noć me stigla u tuđini, Ne znam puta, ne znam staze, Svuda goli kamen gaze, Trudne noge po pustinji! Još noćaja nijesam našo! Sjever brije sa snježnog brda, A tuđincu siromaku, Još je veći mrak u mraku, Još je tvrđa zemlja tvrda!...“ (pjesma Putnik za koju je napisao glazbu Osječanin F. Š. Kuhač)
„Nije mnogo pjevao, ali većina njegovih pjesama je suho zlato, te i nije čudo, da ih je toliko narod zavolio.“ (R. F. Magjer, Život i pjesme Petra Preradovića, 1916.)
Hrvatski pjesnik i preporoditelj Petar Preradović rođen je u Grabrovnici kod Pitomače 19. ožujka 1818. godine.
Nakon školovanja u Bečkom Novom Mjestu služio je kao vojno lice diljem Habsburške Monarhije, od Zadra preko Zagreba do Beča. Tijekom 1850-ih godina služio je i uz bana Josipa Jelačića…
Pisao je pjesme na njemačkom i hrvatskom jeziku. Pod utjecajem djela F. Schillera, J. W. Goethea i drugih pisao je svoja prva djela na njemačkom jeziku među kojima možemo istaknuti Das Uskoken-Mädchen (Djevojka uskokinja) i dio iz zbirke ljubavnih pjesama pod nazivom Lina-Lieder (Pjesme Lini).
Također je na hrvatskom jeziku pisao pjesme domoljubne tematike poput Putnik, Miruj, miruj srce moje, Rodu o jeziku i druge. Pod utjecajem djela J. G. Herdera pisao je i pjesme o takozvanoj slavenskoj misiji u 19. stoljeću poput Zvanje Slavjanstva.
Uz Ivana Mažuranića bio je jedan od najcjenjenijih pjesnika 19. stoljeća na jugoistoku Habsburške Monarhije, odnosno na prostoru Trojedne Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.
Odavana je počast ovom velikom pjesniku i preporoditelju već tijekom Austro-Ugarske Monarhije. Tako je i jedan od najmističnijih i najljepših osječkih parkova 1913. godine preimenovan u Preradovićevo šetalište (dotadašnji Sakuntala park).
Foto: Razglednice iz Osijeka, Petar Preradović, Izvor: Državni arhiv u Osijeku – Razglednice HR DAOS, Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Preradović, pjesnik
ponedjeljak, 15.03.2021.
Bune u Orahovici i Našicama 1755.
Bune diljem Slavonije i pokušaj sređivanja situacije sa Slavonskim urbarom 15.3.1756.
Zapisi jednog vremena: 15.3.1756.
O buni 1755. pisao je i Josip Pejačević: „Naoružani kuburama, puškama, sjekirama i kosama uzbunili buntovnici sva sela spahiluka orahovičkog i našiškog, povezali i okovali sve knezove i pandure i poveli ih sa sobom. Svijet se zaplašio i pristao uz buntovnike. Jedna je četa pod Ostojom Stojićem došla u Našice, provalila u moj dvor i opljačkala ga. Sam Ostoja ušao je u moju spavaću sobu, obučen legao u krevet i prospavao u njemu tri noći. Na odlasku ukrao mi dva fina talijanska pristoleta i moj šešir. Službenike moje svukao do gola i objesivši im čizme oko vrata gonio ih, da bosi plešu po hrpi kamenja. Podrumara moga svezali, oteli mu ključe i popili sve vino…“ Ovaj opis i pogled plemića Pejačevića donio je povjesničar J. Bösendorfer, Kako je došlo do slavonskog urbara 1756. godine, 1929.
Prije buna 1755. godine kmetovi su se desetljećima žalili na potraživanja od strane plemića pa tako i na području vlastelinstava Orahovica i Našice, kao i na drugim vlastelinstvima od Virovitice do Osijeka. Dužni su bili davati konak vojsci, novac, poreze u naturi i u žitaricama...
„Na ovoj pak strani, od Virovitice sve dovde, okupili su se svi seljaci, svaki s drvenom toljagom, u narodu nazvanom batina, u ruci i dok su dizali u vis drvene toljage poput pušaka, vikali su „Svi“, to jest da svi odjednom podignu svoje ruke protiv zemaljskih gospodara. Stoga su razočarani govorili: „Tražimo pravdu ili ćemo radije umrijeti.“ I bili su toliko bijesni da bi bili lišili mnoge zemaljske gospodare života i počinili drugu štetu, da nisu bila prisutna naša braća (o.a. franjevci iz Našica) koja su ih umirila svojom razboritošću: svi oni, njih oko tri tisuće i više, bili su se okupili ovdje u Našicama.“ Dio iz Zapisnik franjevačkog samostana u Našicama, knjiga I. (1739.-1787.), 2010.
U ovakvim je višedesetljetnim okolnostima donijela carica, odnosno kraljica Marija Terezija novu urbarijalnu regulaciju 15. ožujka 1756. godine kojom se pokušalo regulirati obveze plemića, to jest zemljišnih gospodara i podložničkog stanovništva (kmetova). Čitajući urbare 18. stoljeća možemo „zagrepsti“ život slavonskog stanovništva 18. stoljeća.
Više možete čitati u članku M. Sučić, Okolnosti i nastanak slavonskih urbara 1737. i 1756. godine: međuodnos između vlasti, kmeta i vlastelina, 2017.
Foto: Dvorac u Našicama s početka 19. stoljeća, pogled na orahovački kraj
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Slavonski urbar, Orahovica, Našice
subota, 13.03.2021.
Prije tuberkuloza, korona sada
Uz subotnju kavu čitamo u osječkom Hrvatskom listu prije točno 100 godina, 13.3.1921.:
O auto garaži 1921. godine (reklama). Nalazila se u Županijskoj ulici…
Hoće li možda i 100 godina kasnije biti ovakvih predavanja pod utjecajem korone? Kino „Uranija“ i predavanje o higijeni: „Higijensko predavanje u Uranija-Kinu. Načelnik odsjeka u ministarstvu za narodno zdravlje dr. Kujundžić, došao je jučer iz Beograda te će danas u dvorani Urania-kinu održati za školsku omladinu predavanje o tuberkulozi, sifilisu i higijeni. Pri tom će se demonstrirati filmovima…“
Tko zna što sve Tvrđa krije i 100 godina kasnije. I prije sto godina pušaka se svagdje moglo naći: „Nalaz oružja u tvrdjavskim kazematama. Neki srednjoškolci našli su na svome putešestviju kroz tvrdjavske kazamate nekoliko sasvim novih pušaka, koje su po svojoj prilici u vrijeme „revolucije“ pred 2 godine ondje sakrivene. Manje je vjerojatno, da iste puške potječu od kradje.“
Foto: Reklama iz Hrvatskog lista, 13.3.1921. Izvor: Hrvatski list, 13.3.1921.
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Hrvatski list, novine
četvrtak, 11.03.2021.
"Majka i dijete" Oscara Nemona
Osječanin Oskar Neumann (Oscar Nemon): Autor spomenika od Churchilla, Freuda do osječkog spomenika Majka i dijete
Zapisi jednog vremena: 13.3.1906.
Oskar Neumann bio je kipar koji je rođen 13.3.1906. u Osijeku. Autor je spomenika Winston Churchill, Sigmund Freud, Nacionalno zrakoplovstvo u Torontu, Majka i dijete u Osijeku i drugih. Nakon odrastanja u Osijeku proveo je dio života u zapadnoj Europi pa tako i u Bruxellesu gdje je bio na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti. Radio je u Londonu, Bruxellesu, a od 1940-ih živio u okolici Oxforda.
Tijekom gotovo osam desetljeća života ostavio je veliki broj djela diljem zemaljske kugle. Bio je i autor prikaza princeze Marie Bonaparte, belgijskog kralja Alberta I., Margaret Thatcher i drugih istaknutih osoba iz svjetske povijesti 20. stoljeća.
Iz suradnje Danice Pinterović, Židovske općine Osijek i kipara svjetskoga glasa Oscara Nemona podignut je spomenik Majka i dijete u Osijeku 1965. godine. Spomenik je posvećen stradalim Židovima Osijeka i Slavonije u Drugom svjetskom ratu uz napomenu da su postojale različite interpretacije kome je sve posvećen. Nalazi se u parku koji danas nosi naziv Osječanina Oscara Nemona, nekadašnji park na Gajevu trgu. Razmatralo se tijekom 1960-ih da se postavi i u parku kod današnjeg Doma Hrvatske vojske.
Umro je 13.4.1985. u Oxfordu.
Foto: Spomenik Majka i dijete, autor Nemon i kustosica Pinterović, Izvor: Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku, D. Zec, Danica Pinterović, Oscar Nemon i spomenik osječkim i slavonskim Židovima – žrtvama holokausta
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Đakovački biskup Ćolnić
Biskup Ćolnić – od Zagreba preko Bologne do Đakova…
Zapisi jednog vremena: 11.3.1699.
Josip Antun Ćolnić bio je đakovački biskup, odnosno bosansko-đakovački koji je rođen 11.3.1699. godine.
Nakon školovanja u Beču i Rimu bio je zagrebački kanonik, katedralni đakon u Zagrebu. Sredinom 18. stoljeća došao je na čelo Bosansko-đakovačke biskupije, obnašao je i dužnost velikog župana Požeške županije. Tijekom njegova biskupovanja nastavila su se osnivanja župa i obnova sakralnih objekata. Također je u skladu s gospodarskim procesima 18. stoljeća promovirao uzgoj dudova svilca na području đakovačkog vlastelinstva. Sudjelovao je i u procesima spajanja Srijemske i Đakovačke biskupije. Umro je 17.2.1773. godine.
Foto: Zgrada OŠ Josipa Antuna Ćolnića u Đakovu
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
nedjelja, 07.03.2021.
Hladnije ili toplije nego 1914...
Uz nedjeljnu kavu čitamo u osječkoj Narodnoj obrani 7.3.1914.:
O visokim ili niskim temperaturama 6.3. – „Jučer u 2 sata po podne +13.3; Jučer u 9 sati u večer + 8.9; Danas u 7 sati u jutro +6.4“
O proslavi rođenja nekadašnjeg bana 8.3. – „U proslavu stogodišnjice rodjenja Ivana Mažuranića priredjuje Klub Hrvatskih Književnika u Osijeku u nedjelju 8. ožujka 1914. točno 4 sata poslije podne nadalje u dvorani niže pučke škole u Jägerovoj ulici (II. kat) kao literarno-zabavno posijelo s ovim programom…“
O napitku koji život znači i vodovodu – „Tvrtka Payer i drug, kojoj je povjerena zadaća, da istraži mogućnost i rentabilnost gorskog vodovoda za grad Osijek, predala je, kako smo već javili, prekjučer svoj elaborat, sasvim izradjen, gradskoj općini… trebat će barem dva mjeseca napornog i savjesnog rada, da se ovi prouče… Ali se nadamo, da ćemo ipak doskora dobiti davno željkoni vodovod… Valjda će se ipak jednom i Osječanima točiti, ako već ne čisto vino, a ono bar čista voda… Ta nam je i potrebnija, jer ne omamljuje a obmana smo siti.“
Foto: Ilustracija novina Narodna obrana, 7.3.1914. Izvor: Narodna obrana, Gradske vijesti. 7.3.1914.
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Narodna obrana, gradske vijesti
"Prvi" Gutmann i Slavonija
Rodonačelnik obiteljskog posla budućih industrijalaca Slavonije (od Valpova i Belišća preko Donjeg Miholjca do Orahovice i Voćina)!
Zapisi jednog vremena: ožujak 1890.
Salamon (Samuel) Heinrich Gutmann umro je početkom ožujka 1890. godine prema trenutačnim saznanjima. U Nagykanizsi je radio kao skladištar i trgovac da bi 1830-ih godina otvorio trgovinu. Sljedećih dvadesetak godina trgovao je i žitaricama i uljem iz uljane repice. Drvo je ušlo u središte zanimanja trgovca Gutmanna sredinom 1850-ih godina. Po svemu sudeći razlog je bilo tržište koje se počelo stvarati tijekom 19. stoljeća, a to je potreba za drvom u željeznici i razvoj bačvarstva.
Tijekom razvoja obiteljskog posla postao je plemić u skladu s tadašnjim trendovima koncem 1860-ih godina. Niti dva desetljeća kasnije naslijedili su ga sinovi na vodećim položajima u obiteljskom poslu. Oni su ušli s kapitalom u Slavoniju kroz poslovnu suradnju s veleposjedničkom obitelji Hilleprand von Prandau.
Poduzeće sa središtem u novonastalom naselju Belišće zvalo se do sredine 20. stoljeća po Samuelu Heinrichu Gutmannu – S. H. Gutmann. Njegovi su sinovi i potomci koncem 19. stoljeća i u prvoj polovici 20. stoljeća nastavili širiti svoje poslovno carstvo. Između ostalog kupovali su i šume na prostoru osamnaestoljetnih vlastelinstava Orahovica i Voćin. Također su gradili i prugu u sklopu poduzeća Slavonsko-podravska željeznica sa središtem u Belišću. Potonja je željeznica imala svoje kolodvore i popratne zgrade (gospodarske i stambene) diljem slavonske Podravine od Osijeka preko Belišća i Donjeg Miholjca do Orahovice…
Foto: S. H. Gutmann, spomen vlakovi (lokomotiva i vagoni) u Belišću i Orahovici
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
petak, 05.03.2021.
Dora Pejačević
Dora Pejačević – hrvatska skladateljica austro-ugarskog kulturnog kruga
Zapisi jednog vremena: 5.3.1923.
Prije gotovo jednog stoljeća (5.3.1923.) napustila je svijet hrvatska skladateljica Dora Pejačević.
Dok je djetinjstvo provodila u Našicama ušla je u svijet glazbe kojemu je doprinijela tijekom ostatka života. Tijekom školovanja upoznala se sa sviranjem glasovira, violine i kompoziciju. Tijekom nešto više od tri desetljeća života provodila je vrijeme u umjetničkim i intelektualnim krugovima u skladu sa svojim odgojem, obrazovanjem i svojevrsnim načinom života plemstva Austro-Ugarske Monarhije.
Skladala je minijature za glasovir, violinu i glasovir, orkestralna i komorna djela, popijevke za glas i orkestar. Također je skladala i glasovirski koncert za koji se tvrdi da je prvi u hrvatskom glazbenom svijetu, kao i Simfonija u fis-molu za koju se navodi da je prva moderna hrvatska simfonija. U djelima možemo uočiti elemente romantizma i impresionizma.
Umrla je u Münchenu 5. ožujka 1923. godine.
Foto: Dora Pejačević, Izvor: Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Pejačević, skladateljica
srijeda, 03.03.2021.
Slavonski "Sokol" Ibrišimović
„Sokol“ Ibrišimović napustio svoju Slavoniju davne 1698. godine
Zapisi jednog vremena: Ožujak 1698. godine
„Već on svlači misničko odilo
I oblači od mejdana ruvo
Pa on ide po ravnih sokacih
I pozivlje što vojevat more!“
Narodna pjesma o „Sokolu“ Ibrišimoviću (R. Lopašić, Dva hrvatska junaka, 1888.)
Dijete Požeške kotline koji je spajao Zagreb i Slavoniju „Sokol“ Luka Ibrišimović napustio je slavonske planine i ravnicu krajem zime davne 1698. godine.
Nakon školovanja u rodnoj Požegi, franjevačkom središtu Velikoj, Ugarskoj i Italiji djelovao je kao franjevac u Požegi, gvardijan samostana u Velikoj (franjevački samostan u Velikoj uz našički u 17. stoljeću), generalni vikar Zagrebačke biskupije u Slavoniji pod osmanskom vlasti.
Prema narodnoj predaji i literaturi prikazivan je kao nositelj narodnog pokreta protiv osmanske vlasti u Slavoniji. Također je po svemu sudeći bio čvrsta veza između tzv. osmanske Slavonije i Banske Hrvatske pod bečkim dvorom. Kao jedan od vođa narodne vojske u Slavoniji pobijedio je osmansku vojsku pored Požege krajem zime 1688. godine. Tih je godina diljem međuriječja Drave, Dunava i Save djelovala i habsburška carska i banska vojska pa tako i u navedenoj bitci.
Zagovarao je obnovu crkava diljem Slavonije, poticao vjersku praksu. Tijekom 1690-ih godina nastavio je zagovarati utjecaj zagrebačkog biskupa na prostoru gdje su nekada djelovali pokoji dijecezanski (svjetovni) svećenici i franjevci iz Velike i Našica.
Foto: Luka Ibrišimović, Izvor: Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Ibrišimović, franjevac
nedjelja, 28.02.2021.
Esseker Hötzendorf, Osječanin 19. stoljeća
Osječanin Hugo Hötzendorf, slikar slavonske ravnice
Zapisi jednog vremena: 28.2.1869.
Kada je počela nova etapa Habsburške Monarhije, tj. Austro-Ugarske Monarhije napustio je Osijek i Slavoniju Hugo Hötzendorf 28. veljače 1869. godine.
Slikar koji je godinama djelovao u Osijeku bio je učitelj i poznatim kulturnim djelatnicima Austro-Ugarske Monarhije poput Kršnjavog i Waldingera. Svojim je slikama pripadao romantizmu 19. stoljeća pri čemu možemo istaknuti Pametnik slavonskih okolicah, mapu od četrdesetak slika i crteža.
Foto: Hugo Hötzendorf, Izvor: Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Hötzendorf, slikar
petak, 26.02.2021.
Ana-Marija Hilleprand (rođ. Pejačević)
Ana-Marija Hilleprand von Prandau, barunica i gospodarica sjeveroistočne Slavonije!
Zapisi jednog vremena: 27.2.1863.
Zemljišna gospodarica prostora od Drave na sjeveru do Vuke na jugu, od okolice Osijeka na istoku do okolice Našica, Orahovice na zapadu Maria Ana Eleonora (rođ. Pejačević) Hilleprand von Prandau napustila je ovozemaljski život 27. veljače 1863. godine.
Uz valpovačko vlastelinstvo vežemo vlasteline, odnosno zemljišne gospodare poput Petra II. Antuna i Josipa Ignaca Hillepranda von Prandaua, a često zanemarujemo lik i djelo žena poput Ana-Marije. Gospodarice koja je s Josipom Ignacom podignula svetište sv. Ane uz Dravu kod Bistrinaca, vodila obnovu dvorca početkom 19. stoljeća, samostalno vodila vlastelinstvo nakon smrti Josipa Ignaca uz određenu pomoć sinova Karla i Gustava… S vremenom su podijelili vlastelinstvo na dva dijela pri čemu je Karlo djelovao u kulturi diljem Habsburške Monarhije, a Gustav gospodario s oba vlastelinstva.
Tijekom njezina života podizale su se crkve diljem današnje Valpovštine i Miholjštine, a ne smijemo zanemariti niti njezinu ulogu u otkriću ili možda stvaranju legende o Bijeloj djevi valpovačkog dvorca pri kraju njezina života…
„Ponajprije mi (Kuhač prenosi misli baruna Gustava) pripoviedaše moja majka, da je već pred mnogo godina, kad je kod mene u gradu stanovala, čula iznad svoje sobe, gdje nitko nije stanovao, hodati, stupati, štropotati i zatvarati vrata. To se je uviek o polnoći sbivalo, ako nije gorila svieća… Majka ne htjede o tom pojavu nikomu ništa propoviedati, bojeći se da koga ne uzmiri…“ (F. Kuhač, Valpovo i njegovi gospodari)
Foto: Ana-Marija Hilleprand vond Prandau i Josip Ignac Hilleprand von Prandau, Izvor: Muzej likovnih umjetnosti, Osijek
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Hilleprand, barunica, grofica
nedjelja, 21.02.2021.
Poklade-Pepelnica-Korizma
Sramotni ponedjeljak, bolni utorak, vrtičava srijeda pa i mišji petak…
Dani su koji su vladali diljem Slavonije u neka druga vremena, a postojao je i lakomi četvrtak. O tim danima možemo naći naznake u mislima Matije Antuna Reljkovića u 18. stoljeću.
Nakon maškara, poklada, bušara slijedila je Pepelnica i korizma...
YOUTUBE KANAL ŠEGRTSKI ZAPISI:
POKLADE, PEPELNICA, KORIZMA
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, poklade, pepelnica
utorak, 09.02.2021.
Brunšmid, arheolog slavonske ravni
Rođen Josip Brunšmid: Jedan od najvećih arheologa slavonske ravnice
Zapisi jednog vremena: 10.2.1858.
Vinkovčanin Josip Brunšmid rođen je 10. veljače 1858. godine. Svojim je radom doprinio razvoju arheologije, muzeologije i numizmatike u Hrvatskoj, odnosno u jugoistočnim dijelovima Austro-Ugarske Monarhije.
Nakon studija zemljopisa i povijesti u austrougarskoj prijestolnici Beču radio je kao profesor u Vinkovcima, kustos i ravnatelj tadašnjeg Arheološkog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu. Također je bio i doktor arheologije, disertacija u Beču o grčkim kolonijama. Koncem 19. stoljeća postao je prvi profesor arheologije na Sveučilištu u Zagrebu, a bio je i član JAZU…
Proučavao je prapovijest, antiku i srednji vijek pri čemu možemo istaknuti arheološka iskapanja na prostoru Bijelog Brda, Slakovaca…
Foto: Josip Brunšmid, Izvor: Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Brunšmid, arheolog
četvrtak, 04.02.2021.
Strossmayer, biskup i mecena
Rođen J.J. Strossmayer: Jedan od najvećih mecena u hrvatskoj povijesti
Zapisi jednog vremena: 4.2.1815.
Josip Juraj Strossmayer rođen je u Osijeku 4. veljače 1815. godine. Bio je đakovački biskup (bosanski i srijemski biskup), jedan od najvećih mecena u hrvatskoj povijesti i hrvatski političar.
Nakon školovanja u Đakovu, Pešti (doktor filozofije), Beču (doktor teologije) bio je profesor u Đakovu, dvorski kapelan u Beču. Imenovan je biskupom Đakovačke i Srijemske biskupije koncem 1849. dok je ustoličen tijekom sljedeće godine.
Također je bio zastupnik u Hrvatskom saboru, veliki župan Virovitičke županije (županije od Virovitice do Osijeka). Ovisno o političkim okolnostima promovirao je takozvanu južnoslavensku ideju iz koje se mogao iščitati i trijalizam Austro-Ugarske Monarhije.
Bio je na različite načine mecena današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (nekadašnja JAZU), Matice hrvatske, Matice dalmatinske, zagrebačkog sveučilišta… Njegovo je biskupovanje obilježila i gradnja katedrale u Đakovu, kao i palače JAZU u Zagrebu i osnivanje galerije.
Foto: Josip Juraj Strossmayer, Izvor: Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, strossmayer, biskup
srijeda, 03.02.2021.
Kršnjavi, svestrani Slavonac!
Isidor Kršnjavi: Jedan od najsvestranijih Slavonaca
Zapisi jednog vremena: 3.2.1927.
Našičanin koji je bio povjesničar umjetnosti, slikar, predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu, jedan od osnivača Muzeja za umjetnost i obrt i ravnatelj Strossmayerove galerije umro je 3. veljače 1927…
Bio je član Starčevićeve Stranke prava, Khuenove Narodne stranke i Frankove Stranke prava (takozvani Frankovci).
Možemo izdvojiti njegova djela: prijevod Danteove Božanstvene komedije, Dvije radnje o umjetnosti, Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti u moje doba…
Foto: Isidor Kršnjavi, Izvor: Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Kršnjavi, političar
utorak, 02.02.2021.
Slavonac doprinio razvoju BiH!
Rođen intelektualac koji je povezao Slavoniju, Bosnu i Hercegovinu!
Zapisi jednog vremena: 2.2.1865.
Hrvatski povjesničar i arheolog Ćiro Truhelka rođen je u Osijeku 2. veljače 1865. godine. Nakon školovanja (arheologija i povijest umjetnosti) radio je diljem tadašnjih istočnih dijelova Austro-Ugarske Monarhije. Tako je radio u Strossmayerovoj galeriji, bio je kustos i direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu...
Istraživao je povijest i lokalitete u Bosni i Hercegovini od Zenice preko Jajca do Posušja. Ondje su proučavana razdoblja od prapovijesti do srednjega vijeka. Također je doprinio paleografijskim, etnološkim i numizmatičkim istraživanjima povijesti Bosne i Hercegovine.
Neka su od njegovih studija Kraljevski grad Jajce, Starokršćanska arheologija, Studije o podrijetlu.
Foto: Ćiro Truhelka, Izvor: Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Truhelka, arheologija
ponedjeljak, 01.02.2021.
Župa Belišće
Osnovana župa Belišće prije pedesetak godina!
Zapisi jednog vremena: 1.2.1966.
„Nakon što je još godine 1938. utemeljena, ovim se Dekretom… diobom župe Valpovo, danom 1. veljače 1966. KANONSKI OSNIVAM I OTVARAM ŽUPU SV. JOSIPA RADNIKA u Belišću, do sada filijalnom selu župe Valpovo…“
Dekret je donesen u Đakovu 31. siječnja 1966. od strane biskupa Stjepana Bäuerleina.
U novoosnovanu župu koja je postala još jedna župa u sastavu valpovačkog dekanata ušli su Belišće, Bistrinci i Kitišanci. Također je određeno da do gradnje i posvete nove župne crkve kao župna crkva služi dosadašnja filijalna crkva Male gospe u Belišću.
Koncem siječnja iste godine (1966.) imenovan je dugogodišnji valpovački župnik Zdenko Petovari za upravitelja župe u Belišću.
Osnivanjem belišćanske župe nastavio se proces osnivanja katoličkih župa od 18. stoljeća (do tada su župe pod utjecajem mnogih okolnosti „nastajale i nestajale“). Dolaskom habsburške vlasti na istočnom je dijelu slavonske Podravine bilo tri župe (Petrijevci, Miholjac i Valpovo). Tijekom sljedeća dva i pol stoljeća osnivale su se župe u Brođancima, Marijancima, Veliškovcima, Bizovcu, Podgajcima Podravskim…
Foto: Župna crkva u Belišću
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
subota, 30.01.2021.
Bösendorfer, hrvatski povjesničar!
Rođen jedan od najvećih hrvatskih povjesničara!
Zapisi jednog vremena: 30.1.1876.
Povjesničar koji ide rame uz rame s velikim hrvatskim povjesničarima poput Vjekoslava Klaića, Ferde Šišića Josip Bösendorfer rodom je iz Lukača kod Virovitice. Bio je član nekoliko akademija, Münchenske, Bečke i Jugoslavenske od 1930-ih godina.
Prema literaturi sudjelovao je u studentskim prosvjedima 1895. godine kada je zapaljena mađarska zastava pa se nakon toga čina uputio na školovanje u središta Austro-Ugarske Monarhije, Beč, Prag i Graz. Koncem 19. stoljeća, 1899. doktorirao je s tezom o Zrinsko-frankopanskoj uroti.
Prvih tridesetak godina rada proveo je kao nastavnik u gimnazijama u Zagrebu i Osijeku, a imao je i istaknutu ulogu u Arheološkom klubu „Mursa“. Kao djelatnik i ravnatelj Muzeja Slavonije pokrenuo je Osječki zbornik 1940-ih godina.
Napisao je mnoga djela među kojima možemo istaknuti Crtice iz slavonske povijesti…, Počeci umjetnosti u Osijeku, Agrarni odnosi u Slavoniji…
Foto: Muzej Slavonije; Josip Bösendorfer, Izvor: Essehist: časopis studenata povijesti (FFOS)
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Bösendorfer, Povjesničar
petak, 29.01.2021.
Osvajanje na maču u Slavoniji?!
Dolazak habsburške vlasti u Slavoniji – osvajanje na maču?!
Zapisi jednog vremena: 26.1.1699.
Nakon okvirno stoljeća i pol osmanske vlasti u Slavoniji došlo je do bitaka i pobjeda habsburške carske vojske, hrvatske banske vojske i narodne vojske protiv osmanske i saveznika tijekom 1680-ih godina.
Pobjednička vojska je ulazila kroz nekoliko godina u Viroviticu, Voćin, Valpovo, gospodarsko središte Osijek, administrativno središte Požegu i mnoga druga slavonska središta. Iako je gotovo sve završilo kroz vojne u Slavoniji tijekom jeseni 1691. godine tek je Karlovačkim mirom (Mirom u Srijemskim Karlovcima) 26. siječnja 1699. godine došlo do okončanja borbi dugih desetljeće i pol. Borbi koje su se vodile od nizine današnje Mađarske preko močvara Slavonije i Srijema do planina i polja Like i Dalmatinske zagore.
Mir su potpisale s jedne strane članice takozvane Svete lige (Habsburška Monarhija, Mletačka Republika, Rusija, Poljska…) i Osmanskog Carstva… U sastav je Habsburške Monarhije ušla Slavonija, veći dio Srijema pa je granica bila na od zapada do istoka na Uni i Savi, kao i veći dio povijesnih prostora Like, Gacke i Krbave (prostor današnje Ličko-senjske županije). U sastav Mletačke Republike ušla je Dalmatinska zagora…
Na temelju literature i povijesnih izvora iz 18. i 19. stoljeća možemo uočiti da je dolazilo do određenih rasprava o tome jeli došlo do osvajanja, oslobođenja, promjene vlasti, takozvanog prirodnog prava dinastije Habsburg na područjima od Panonske nizine do Dinarida koncem 17. stoljeća i u prvoj polovici 18. stoljeća…
Foto: Međuriječje Drave, Dunava i Save
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Habsburg, Slavonija
srijeda, 27.01.2021.
Slikar između ovozemaljskog i onozemaljskog
Rođen veliki osječki slikar mitova i historicizma!
Zapisi jednog vremena: 27.1.1864.
Osječanin Bela Čikoš-Sesija došao je na ovozemaljski svijet davne 1864. u mjesecu siječnju, dana 27.
Hrvatski slikar koji je kroz svoja djela bio između ovozemaljskog i onozemaljskog, između stvarnosti, ljepote krajolika, povijesti i mitologije s kojom je otišao u legendu. Školovao se u Beču gdje je završio Akademiju početkom 1890-ih godina. Godine 1897. bio je jedan od osnivača Društva hrvatskih umjetnika, a na temelju njegove škole razvila se Akademija likovnih umjetnosti. Napustio je ovozemaljski svijet 1931. godine.
Teme su njegovih slika bili motivi iz mitologija (kršćanska, rimska i egipatska), kao i književni klasici, djela (Shakespeare, Dante…)…
Foto: Bela Čikoš-Sesija, Dante, Izvor: Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
utorak, 19.01.2021.
Tvorac Zeke i potočića
Rođen tvorac Slavonske rapsodije
Zapisi jednog vremena: 19.1.1931.
U jednoj zimskoj noći
gdje je visok brijeg
smrznuo se potočić
i pokrio ga snijeg.
Tvorac Zeke i potočića Branko Mihaljević, hrvatski skladatelj i književnik rođen je 19.1.1931. godine.
Tijekom plodonosnog života skladao je i djela poput glazbe za djecu Zeko i potočić, zabavnu Moj Osijek, Moj Zagreb, kao i mjuzikl za koji se često navodi da je prvi slavonski mjuzikl pod nazivom Slavonska rapsodija. Mjuzikl ima osnove u folkloru. Možemo istaknuti i dječji mjuzikl Zeko, Zriko i janje koji je izvođen diljem Hrvatske.
Također je bio urednik na Radio Osijeku i urednik dječjih emisija.
Dobio je mnoge nagrade među kojima možemo istaknuti diskografsku nagradu Porin za životno djelo.
Foto: Branko Mihaljević, Izvor: HRT, Leksikon radija i televizije
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Mihaljević, skladatelj
utorak, 12.01.2021.
"Slavonski Zeppelin" prije Zeppelina
"Slavonski Zeppelin" prije Zeppelina
Zapisi jednog vremena: 13.1.1897.
Dok se još nije niti „pomišljalo“ da će doći do raspada „podunavske“ Monarhije – Austro-Ugarske u Županji i Našicama je odrastao i radio David Schwarz, izumitelj/konstruktor mađarskog podrijetla.
Smatra ga se u literaturi uspješnim trgovcem koji je s vremenom odlučio raditi na konstrukciji letjelica. Djelovao je u Zagrebu, Ruskom i Njemačkom Carstvu uz određene i pomoći od strane vlasti na konstrukciji letjelice s benzinskim motorom.
Sredinom 1890-ih izgradio je letjelicu od aluminija čije polijetanje nije doživio. Umro je 13. siječnja 1897. godine. Prema Hrvatskoj enciklopediji Zeppelin je za 15 000 njemačkih maraka kupio nacrte Schwarzove letjelice od njegove supruge. Po svemu je sudeći i na osnovi tih nacrta došlo do Zeppelinove letjelice.
Foto: David Schwarz, Izvor: Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Schwarz, izumitelj
nedjelja, 10.01.2021.
Rođen Dobriša Cesarić
Rođen Dobriša Cesarić
Zapisi jednog vremena: 10.1.1902.
Zapis o zimi
To nije zima i tu nema zime
U gradu osta od nje samo ime
Ona je tamo gdje zavija vuk
Gdje snijeg je visok i jedva se hoda
Na silnoj ravni gdje je svečan muk
Beskrajnih polja i zamrzlih voda
Prije 119 godina rođen je Dobriša Cesarić, pjesnik koji je pisao, uspoređivao grad i selo, selo i grad pa tako i tijekom zimskih dana.
Rođen Požežanin živio je u Zagrebu od 1916. godine gdje se školovao. Pjesme su mu se objavljivale u mnogim časopisima, kao što su Literatura, Hrvatska revija, Književna republika i Književnik. Objavio je 15 zbirki, a ukupno ima preko 150 pjesama…
Dobio je Nagradu za životno djelo 1967. godine, a bio je član JAZU-a od 1951.
Foto: Dubravko Maričić – fotografija zime i Dobriša Cesarić, Izvor: Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
četvrtak, 07.01.2021.
Vladimir Prelog, nobelovac
Vladimir Prelog: Nobelovac koji se školovao i u Osijeku!
Zapisi jednog vremena: 7.1.1998.
Vladimir Prelog bio je kemičar koji je rođen u Sarajevu 1906., a umro u Švicarskoj (Zürich) 7. siječnja 1998. godine.
Školovao se u Osijeku, Zagrebu, Pragu. U Češkoj (tadašnja Čehoslovačka) radio je na proizvodnji kemikalija. Od sredine 1930-ih godina bio je i profesor na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom 1940-ih godina pridružio se Lavoslavu Ružički u Švicarskoj. Ondje je od 1957. do 1965. bio predstojnik Laboratorija za organsku kemiju.
Godine 1975. dobio je Nobelovu nagradu za kemiju.
Foto: Vladimir Prelog, Izvor: Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, prelog, Nobelovac
ponedjeljak, 04.01.2021.
Upravna zgrada (Palej)
Upravna zgrada (Palej): Zapaljena i uništena početkom siječnja 1992.
Zapisi jednog vremena: siječanj 1992.
Tijekom nešto više od osam desetljeća bogatog života i stvarane veze između Palače Gutmann (Paleja ili Upravne zgrade Kombinata „Belišće“) i ljudi Valpovštine dogodio se napad iz Baranje početkom 1992. godine nakon kojega više ništa nije bilo isto. Nakon mnogobrojnih napada pobunjenih Srba i Jugoslavenske narodne armije iz pravca okupirane Baranje na istočnije dijelove slavonske Podravine (Valpovština) proveo se i napad na Upravnu zgradu Kombinata „Belišće“.
„Zbog opasnosti od novih napada iz svih raspoloživih oruđa iz Baranje, za valpovačko područje je dat znak opasnosti koji nije povučen punih 20 sati, a samo šest sati trajalo je razdoblje u kome „opće opasnosti“ nije bilo… Topovski se dvoboj nije stišavao ni kasno u noć. U jednom od večernjih napada pogođena je i zgrada Uprave Kombinata „Belišće“ koja je potpuno izgorjela. Šteta je ogromna i na industrijskim postrojenjima, a na sreću, lakše su stradale samo tri osobe…“ (Vladimir Vazdar, siječanj 1992. godine, knjige Sjene rata)
Zgrada koja govori o pripadnosti Belišća kao industrijskog središta srednjoeuropskom kulturnom krugu u sklopu nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije dinastije Habsburg. Zgrada koja je bila središte, pojam razvoja slavonske Podravine na temelju drvoprerađivačke industrije za generacije i generacije radnica i radnika poduzeća S.H.Gutmann pa Kombinata „Belišće“ zaslužila je posebno mjesto kod ljudi Belišća i okolice.
„Kada je Upravna zgrada izgorjela mislim da nije bilo onoga u Belišću koji taj dan nije zaplakao…“ (Zdenka Frajtag, ožujak 2020. godine)
Foto: Palača Gutmann
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
VIŠE NA YOUTUBE KANALU ŠEGRTSKI ZAPISI:
Sjećanja na Upravnu zgradu
Oznake: ZJV, Palej, domovinski rat
petak, 01.01.2021.
20 godina od F. Šovagovića
Fabijan Šovagović: Sjećamo se suze slavonskog bećara
Zapisi jednog vremena: 4.1.1932.-1.1.2001.
Fabijan Šovagović, rođen 4.1.1932. Ladimirevci, umro 1.1.2001. Zagreb.
Hrvatski glumac koji je obilježio 20. stoljeće hrvatskog kazališta i filma. Jednakim je žarom i profesionalnošću glumio slavonskog seljaka, dalmatinskog vlaja i slavonskog „kulaka“… Osim što ga se javnost sjeća iz filmova poput Sokol ga nije volio (jedan od scenarista), Đuka Begović, Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj i serija Kuda idu divlje svinje, Prosjaci i sinovi glumio je u mnogim predstavama kazališta Gavella, zagrebačkog HNK…
Također je nastupao na festivalima Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto i u mnogim drugim kazalištima. Tijekom Domovinskog rata napravljen je spot za pjesmu Ne dirajte mi ravnicu u izvedbi Zlatnih dukata gdje je slavonski bećar pustio suzu za svojom ravnicom. U novije se doba uz Fabijana veže pjesma Zlatnih dukata Što te sokol nije volio…
Foto: Bista Fabijana Šovagovića, Ladimirevci
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Šovagović, glumac
četvrtak, 31.12.2020.
"Prandauima" dio Slavonije
„Prandaui“ dobili dio Slavonije!
Zapisi jednog vremena: 31.12.1721.
„Vlastelinstvo Valpovo nastalo je na Silvestrovo 1721. godine carskom darovnicom vladara Karla VI. barunu Petru II. Antunu Hilleprandu von Prandauu kao zahvala za pozajmljeni novac tijekom rata s Osmanskim Carstvom. Prema Igoru Karamanu barun je pozajmio iznos od 100 000 guldena…
Vlastelinstvo je uključivalo područja kotara Valpovo, Miholjac, Moslavina i dijelove kotara Osijek, kao i sve šume, obradive i neobradive površine, pašnjake, livade i vodene površine. Igor Karaman i Franjo Kuhač, kombinirajući diplome cara Karla VI. koja je nastala povodom davanja vlastelinstva i diplome kraljice Marije Terezije koja je nastala povodom potvrđivanja vlastelinstva barunu Prandauu, donose popis naselja…“
Naselja se rasprostiru na prostoru današnjih gradova Donji Miholjac, Valpovo i Belišće i općina Petrijevci, Bizovac, Koška, Marijanci, Viljevo, Čađavica… „Opisano područje, tj. naselja barun Prandau u suradnji sa svojim vlastelinskim službenicima na čelu s upraviteljima s vremenom je podijelio na tri upravno-teritorijalne jedinice…
Spomenutim je carskim činom još jedna plemićka obitelj iz njemačkog govornog područja, točnije pojedinac, postala zemaljskim gospodarom dijela Slavonije. Inače je austrijska barunska obitelj Hilleprand von Prandau bila podrijetlom iz Tirola. Dok nisu stekli viteški naslov na temelju diplome cara Leopolda I. Habsburgovca 1674. godine, bili su samo plemići na osnovi diplome Rudolfa II. Habsburgovca iz 1579. godine…
Promatrajući karijeru Petra II. Antuna, možemo vidjeti da on nije samo važan za prostor Valpovštine i Miholjštine nego možda još više za povijest svoje obitelji, ako ne i najvažnija osoba svoje obitelji. Bio je, među ostalim, diplomat na dvoru u Istanbulu 1699. godine, ali i vijećnik Dvorske komore u Beču. Tih je godina, odnosno od 1702. godine, bio savjetnik Dvorske komore, a od 1715. radi kao savjetnik u Universal-Bancalitätu, na čije čelo dolazi tijekom 1737. godine. Također je za vrijeme vladavine cara Karla VI. dobio i ugarski indigenat 1723. godine. Tijekom vladavine Marije Terezije dospio je do položaja savjetnika iste, a pritom je bio i potpredsjednik Dvorske komore. Zbog svih je navedenih dužnosti pretežito boravio u Beču pa je u njegovo ime vlastelinstvo Valpovo vodio vlastelinski upravitelj.“
Dijelovi iz knjige Počeci habsburške Valpovštine, 2017.
Foto: Petar II. Antun Hilleprand von Prandau, Izvor – Muzej likovnih umjetnosti
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Hilleprand, plemići
srijeda, 30.12.2020.
Franjo Šeper
Franjo Šeper: Prvi netalijan pročelnik Kongregacije za nauku vjere
Zapisi jednog vremena: 30.12.1981.
Rođeni Osječanin Franjo Šeper napustio je ovozemaljski svijet 30. prosinca 1981. godine. Početkom 1982. tzv. sprovodne svečanosti predvodio je papa Ivan Pavao II. uz dvadesetak kardinala. Predvodio je pokojnom višegodišnjem pročelniku Kongregacije za nauku vjere, nekadašnjem zagrebačkom biskupu.
Nakon što je doktorirao filozofiju i teologiju krajem 1920-ih i početkom 1930-ih godina bio je vjeroučitelj, župnik u župi Krista Kralja, nadbiskupski tajnik i desetak godina ravnatelj Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa. Također je bio zagrebački nadbiskup od 1960. godine, a od 1965. i kardinal.
Tijekom 1960-ih godina opet je započeo rad Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, pokrenut je i Glas Koncila, Katehetski institut uz Bogoslovni fakultet u Zagrebu… Dok je bio pročelnik Kongregacije za nauku vjere obnašao je poziciju predsjednika Međunarodne teološke komisije, kao i Papinske biblijske komisije. Također je sudjelovao i na konklavi 1978. godine.
Foto: Franjo Šeper, Izvor – Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
ponedjeljak, 21.12.2020.
Hrvatski preporoditelj za ujedinjenje Hrvata u književnom jeziku
Hrvatski preporoditelj za ujedinjenje Hrvata u književnom jeziku
Zapisi jednog vremena: 20.12.1875.
Vjekoslav Babukić, hrvatski jezikoslovac i pripadnik narodnog preporoda umro je 20. prosinca 1875. godine.
Rođeni Požežanin djelovao je na ujedinjenju Hrvata na osnovi jednog književnog jezika. Bio je tajnik Matice ilirske, urednik Danice ilirske, profesor hrvatskog jezika na Kraljevskoj akademiji u Zagrebu. Također je objavio i prvu „općehrvatsku gramatiku“ Osnovu slovnice slavjanske narečja ilirskoga.
Ubrajamo ga među vodeće hrvatske preporoditelje.
Foto: Vjekoslav Babukić, Izvor – Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Babukić, hrvatski preporoditelj
četvrtak, 17.12.2020.
Dobriša Cesarić: pjesnik sela i grada
Dobriša Cesarić: pjesnik sela i grada
Zapisi jednog vremena: 18.12.1980.
Godine 1980. napustio nas je jedan od najvećih hrvatskih pjesnika – Dobriša Cesarić. Pjesnik koji je obilježio i obilježava živote svojim stihovima teškog života grada, sela, ali i ljepote svakodnevnog života. Mnoge su njegove pjesme uglazbljene.
Rođen Požežanin živio je u Zagrebu od 1916. godine gdje se školovao. Pjesme su mu se objavljivale u mnogim časopisima, kao što su Literatura, Hrvatska revija, Književna republika i Književnik. Objavio je 15 zbirki, a ukupno ima preko 150 pjesama…Dobio je Nagradu za životno djelo 1967. godine, a bio je član JAZU-a od 1951.
U svojim je pjesmama progovarao o teškom životu, svakodnevnici među kojima su jedne od poznatijih Predgrađe, Vagonaši. Može se uočiti realno i idealno, lijepo i ružno, vječno i prolazno.
D. Cesarić, Balada iz predgrađa: „… I lije na uglu petrolejska lampa, Svjetlost crvenkastožutu, Na debelo blato kraj staroga plota, I dvije, tri cigle na putu. I uvijek ista sirotinja uđe, U njezinu svjetlost iz mraka, I s licem na kojem su obično brige, Pređe je u par koraka. A jedne večeri nekoga nema … I nema ga sutra, ni preksutra ne, I vele da bolestan leži, I nema ga mjesec, I nema ga dva, I zima je već, I sniježi… A prolaze kao i dosada ljudi, I maj već miriše – A njega nema, i nema, i nema, I nema ga više… I lije na uglu petrolejska lampa, Svjetlost crvenkastožutu, Na debelo blato kraj staroga plota, I dvije, tri cigle na putu.“
Foto: Dobriša Cesarić, Izvor – Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
utorak, 15.12.2020.
Jagoda Truhelka: Književnica u sjeni I. Brlić-Mažuranić
Osječanka Jagoda Truhelka: Književnica u sjeni I. Brlić-Mažuranić
Zapisi jednog vremena: 17.12.1957.
Jagoda Truhelka, hrvatska književnica za djecu, učiteljica i ravnateljica.
Rođena Osječanka ostavila je 17. prosinca 1957. godine neizbrisiv trag u hrvatskoj književnosti. Bila je učiteljica u Osijeku, Zagrebu i Gospiću, a ravnateljica u Banjoj Luci. Osim što je pisala prozu za djecu možemo istaknuti i roman Plein air koji se opisuje i kao „žensko pismo“ u književnosti o društvenim stereotipima i pravima žena.
Također je napisala i povijesni roman Vojača o ljubavi kralja i seljanke Vojače i općenito o životu u Bosni u 15. stoljeću. U tri romana Zlatni danci, Gospine trešnje i Crni i bijeli dani piše o rodnom Osijeku, odrastanju u građanskoj obitelji, svakodnevnom životu djeteta…
Objavljivala je i u časopisima Nada (Sarajevo) i Vienac pod pseudonimom A. M. Sandučić.
J. Truhelka, Zlatni danci: „… Dok sam bila mala, ja sam sebi zamišljala nebo kako kakav divan vilinski dvor, pun ogledala i cvijeća svakojaka. U najvećoj dvorani sjedi na crvenom prijestolju dragi Bog, oko njega anđeli, broja im ne znaš, vojske anđela, a na drugom kraju su preminule duše, u sredini opet sveci, svi se šeću po sjajnom podu ili sjede na divanima od crvena baršuna, pjevaju, razgovaraju se. Poslije sam mislila da nebo mora izgledati kao velika, velika i prekrasna crkva. Ali onda me spopadala muka, gdje bi mogla da stoji ta crkva? Pomisli, koliko je samo nebrojeno mnogo ljudi već pomrlo, a sve duše treba da stanu u nebo – razumije se – one bez grijeha. Negdje na kakovoj zvijezdi?“
Foto: Jagoda Truhelka, Izvor – Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Truhelka, Književnost
subota, 12.12.2020.
Od „veseljaka“ do „prosvjetitelja“ slavonske Podravine
Od „veseljaka“ do „prosvjetitelja“ slavonske Podravine
Zapisi jednog vremena: prosinac 1789.
Josip Ignac Hilleprand von Prandau, sin prvog ranonovovjekovnog zemljišnog gospodara slavonske Podravine konačno je došao na jugoistok Habsburške Monarhije iz Beča tijekom prosinca 1789. godine.
Nakon odrastanja u središnjim dijelovima podunavske Monarhije dinastije Habsburg i zanimljivih anegdota baruna „veseljaka“ koje donosi sedam, osam desetljeća kasnije Franjo Kuhač započeo je Josip Ignac „novi život“ za sebe i svoj slavonski posjed. Između ostalog započeo je na privatnom planu život s trećom ženom, Ana Marijom, rođenom Pejačević. Potonju usko vežemo uz razvoj svetišta sv. Ane u Bistrincima, Belišće.
Uz uobičajeni rad vlastelina 18. i 19. stoljeća na polju gospodarstva, obrazovanja i vjerskog života vlastelinstva sa središtem u Valpovu zbog požara početkom 19. stoljeća morao je provesti i obnovu dvorca Valpovo.
Franjo Kuhač u djelu Valpovo i njegovi gospodari: „Bečka kronika zna za mnoge vragolije baruna Josipa Prandau-a. Jednoč za noći srpnja, dade on, podmitiv mastno bečku policiju, posuti šest ulica sdrobljenim ledom bez svakog prigovora, a u rano jutro priredi velik sanik, kojemu pozva mnogo otmenih lica…“
Foto: Josip Ignac Hilleprand von Prandau, Muzej likovnih umjetnosti
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Hilleprand, plemstvo
utorak, 08.12.2020.
Slavonac u vrhbosanskoj nadbiskupiji
Prvi vrhbosanski nadbiskup slavonskih korijena
Zapisi jednog vremena: 8.12.1918.
Josip Stadler, prvi vrhbosanski nadbiskup, filozof i teolog rodom iz Broda (Slavonski Brod) umro je 8. prosinca 1918. godine.
Nakon studiranja filozofije i teologije na Gregoriani (Rim) i zaređenja za svećenika radio je između ostaloga i kao profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Kao vrhbosanski nadbiskup osnovao je tiskaru, gimnaziju u Travniku, izdavao list Srce Isusovo… Tijekom njegovog biskupovanja izgrađena je katedrala u Sarajevu (1880-ih godina).
Ostavio je iza sebe veliki znanstveni doprinos u filozofiji s djelima: Logika: Dijalektika, Opća metafisika ili ontologija, Naravno bogoslovlje… Također je i prevodio evanđelja i Djela apostolska.
Foto: Josip Stadler, Izvor – Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
subota, 05.12.2020.
Mesić: Prvi rektor sveučilišta
Brođanin Mesić: Prvi rektor zagrebačkog sveučilišta
Zapisi jednog vremena: 5.12.1878.
Nakon plodonosnog i bogatog života napustio je ovaj svijet Matija Mesić 5. prosinca 1878. godine u Zagrebu. Rođeni Brođanin (Slavonski Brod, 1826. godine) školovao se u središtu na rijeci Orljavi Požegi i u Zagrebu. Nakon zaređenja za svećenika dodatno se školovao u Beču i Pragu (studiji povijesti i zemljopisa). Uz to što je bio redoviti profesor hrvatske povijesti na Mudroslovnom fakultetu bio je i prvi rektor zagrebačkog sveučilišta.
Također je bio u Hrvatskom saboru početkom 1860-ih i 1870-ih godina, predsjednik Matice ilirske i član JAZU (HAZU). Kao plodonosni povjesničar obrađivao je i izdavao povijesne izvore kroz zbirke Listine hrvatske. Napisao je i mnogobrojne članke koji su objavljivani u časopisima Rad JAZU, Arkiv za povjestnicu jugoslovensku, kao i u novinama Pozor, Vienac, Obzor…
Foto: Matija Mesić, Izvor – Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
petak, 04.12.2020.
Spojio je Podravinu, Podunavlje i Bačku
Spojio je Podravinu, Podunavlje i Bačku
Zapisi jednog vremena: 4.12.1808.
Posjede Valpovo, Čepin, Erdut držao je u vremenu dinastije Habsburg hrvatski veleposjednik Ivan Kapistran I. Adamović Čepinski. Autor Gospodarskog pravilnika (1774.), savjetnik vladarice Marije Terezije, podžupan Virovitičke županije…
Uz posjede koje je dobio (Čepin), kupio (Erdut, Aljmaš, Novo selo u Bačkoj) tijekom druge polovice 18. stoljeća držao je godinama u zakupu i posjed Valpovo. Na potonjima se istaknuo u razvoju poljoprivrede pa i prerađivačke manufakture u skladu s tadašnjim gospodarskim djelovanjem slavonskog plemstva, to jest vlastele.
Obitelj Adamović možemo ubrojiti među slavonsko-srijemsko-baranjsko plemstvo u koje ulazi obitelj Hilleprand von Prandau, Pejačević, Janković, Eltz, Odescalchi…
Foto: Baština Erduta i Valpova
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Adamović, plemstvo
četvrtak, 03.12.2020.
Rođen promotor štokavštine pa i Šokadije
Rođen promotor štokavštine pa i Šokadije
Zapisi jednog vremena: 3.12.1905.
Godine 1905. rođen je Josip Hamm, autor znanstvene knjige pod nazivom Štokavština Donje Podravine. U djelu koje je izdano 1949. godine progovara o govorima stanovništva između Drave, Karašice i Vučice.
Uz mnoge zanimljivosti donosi i pjesme poput:
Izgubila Kata prsten
Pod lozom, pod vinovom, pod vinogradom (Refren)
Šalje apu, da joj traži
Pod lozom, pod vinovom, pod vinogradom
Ode apa, pa ne najde – Refren
Šalje mamu, da joj traži – Refren
Ode mama, pa ne najde – Refren
Šalje Jozu, da joj traži
Pod lozom, pod vinovom, pod vinogradom
Ode Jozo, pa joj najde
Pod lozom, pod vinovom, pod vinogradom
…
Između ostalog progovorio je i o demografskoj slici Donje (slavonske) Podravine, migracijama u rasponu od tri-četiri stoljeća i utjecajima pojedinaca i skupina ljudi u selima i gradovima. Podijelio je naselja u nekoliko skupina na osnovi govora i različitih utjecaja na iste.
Foto: Ploča u selu Gatu
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
srijeda, 02.12.2020.
„Nepoznati“ književnik Osijeka
Franjo Sudarević: „Nepoznati“ književnik Osijeka
Zapisi jednog vremena: 2.12.1861.
Godine 1861. rođen je književnik i učitelj Franjo Sudarević. Svojim je pisanjem i djelima obilježio kulturni život u Osijeku, Slavoniji pa i u ostatku Trojednog Kraljevstva Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
Nakon što je počeo doprinositi u književnom životu međuriječja Drave, Dunava i Save i završetkom školovanja za učitelja radio je četiri desetljeća kao učitelj u Vuki i Osijeku. Osim što je uređivao i pisao u časopisima/listovima poput Ljubica, Smilje i Hrvatski list objavio je četiri romana, oko pedeset pripovjedaka i šezdesetak pjesama…
Također je bio i predsjednik Kluba hrvatskih književnika u Osijeku i tajnik i predsjednik učiteljskog društva „Zajednica“.
Više u članku autorice Marice Grigić, Svadbene neprilike – dramski prvijenac Franje Sudarevića
Foto: Franjo Sudarević
Zapisi jednog vremena – Franjo Sudarević: „Nepoznati“ književnik Osijeka, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
nedjelja, 22.11.2020.
Akademik slavonske ravni
Josip Hamm: Od ravnice do tri akademije
Zapisi jednog vremena: 23.11.1986.
Godine 1986. umro je Josip Hamm, slavist. Dijete slavonske ravnice koji se školovao u slavonskoj prijestolnici – Osijeku, prijestolnici svih Hrvata – Zagrebu. Kao nastavnik radio je u Zagrebu, Pirštini i Karlovcu. Nakon doktoriranja s temom o M.P. Katančiću radio je i kao lektor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Postupno je napredovao u akademskim krugovima do položaja redovitog profesora slavenske filologije. Godine 1976. postao je profesor emeritus.
Također je bio član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), ali i Austrijske akademije znanosti i Makedonske akademije nauka i umjetnosti. Proučavao je hrvatski, gradišćanskohrvatski jezik, poljski i staroslavenski jezik…
Djela: Štokavština Donje Podravine; Pregled gramatike poljskog jezika…
Foto: Josip Hamm, Hrvatska enciklopedija
Oznake: ZJV, Hamm, znanstvenik
petak, 20.11.2020.
Rođen F. Kuhač: Promicatelj narodne kulture i folklora
Rođen Franjo Kuhač: Promicatelj narodne kulture i folklora
Zapisi jednog vremena: 20.11.1834.
Godine 1834. rođen je svestrani intelektualac koji je svoje prve korake napravio u Gradu na Dravi – Osijeku: Franjo Ksaver Kuhač. Tijekom više od sedam desetljeća života ostavio je neizbrisiv trag u historiografiji, folkloristici, muzikologiji… Prve je godine školovanja proveo diljem slavonske Podravine – Osijek i Šokac (Donji) Miholjac, a od sredine 19. stoljeća i u Pečuhu, Pešti, Beču…
Dok je putovao diljem Habsburške Monarhije skupljao je narodne pjesme. Osim što je bio učitelj glasovira u Hrvatskom glazbenom zavodu pisao je za tadašnje osječke i zagrebačke novine, objavljivao knjige o narodnim napjevima. Možemo istaknuti djelo Južno-slovjenske narodne popievke. Također je u suradnji s barunskom obitelji Hilleprand von Prandau napisao prvu knjigu o navedenoj obitelji i dijelu slavonske Podravine.
Djela: Vatroslav Lisinski i njegovo doba; Osobine narodne glasbe, naročito hrvatske; Hrvatsko glazbeno nazivlje…
Zapisi jednog vremena - Rođen Franjo Kuhač: Promicatelj narodne kulture i folklora, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Foto: Franjo Kuhač, Izvor – Hrvatska enciklopedija
četvrtak, 19.11.2020.
Biskup Ć. Kos: Duhovnik pa žrtva terora i dugogodišnji biskup
Biskup Ćiril Kos: Duhovnik pa žrtva terora i dugogodišnji biskup
Zapisi jednog vremena: 19.11.1919.
Godine 1919. rođen je Ćiril Kos u Hrvatskom zagorju. Tijekom 1920-ih godina preselio se s obitelji u Harkanovce. Osim školovanja u spomenutom slavonskom selu proveo je dane u školskoj klupi i u Osijeku i Đakovu. Nakon što je zaređen za svećenika 1940-ih djelovao je kao svećenik u Srijemskoj Mitrovici, Trnjanima. Također je djelovao kao duhovnik, biskupski tajnik, urednik Vjesnika biskupije…
Krajem se 1950-ih godina nastavio teror nove komunističke vlasti prema svećenstvu Katoličke crkve pa je u jednom od poznatih procesa bio uključen i Ćiril Kos. Uhićen je i osuđen na sedam godina zatvora, ali je izašao 1962. godine.
„Točno šest mjeseci nakon smrti biskupa Stjepana Bäuerleina, tj. u subotu, 9. veljače 1974. godine, u podne, objavila su zvona đakovačke katedrale-bazilike u Đakovu i cijeloj biskupiji radosnu vijest: “Habemus episcopum”! Kancelar, mons. Rudolf Šverer, priopćio je tu vijest svećenicima sabranim u prostorijama svećeničkog kluba, a Josip Sokol, veliki prepozit Stolnoga kaptola održao je prvo pozdravno slovo. Izbor Ćirila Kosa za đakovačkog i srijemskog biskupa bio je izraz plebiscitarne želje svećenika da upravo on preuzme biskupsku službu u našoj obudovjeloj biskupiji. Da je to bila želja i pobožnog puka, koji je većinom poznavao novog biskupa, potvrđuje veliko mnoštvo koje se sabralo na svečanost biskupskog ređenja 17. ožujka.“ (M. Srakić, Mons. Ćiril Kos, biskup - život i djelo, Diacovensia: teološki prilozi, Vol. 11 No. 1, 2003.)
Foto: Ćiril Kos, Izvor - HKM
utorak, 17.11.2020.
Grad heroj – VUKOVAR
Foto: Vukovar 18.11.2019.
Grad heroj – VUKOVAR (stoljećima građen u tri mjeseca do neprepoznatljivosti)
Zapisi jednog vremena: 18.11.1991.
Nakon višemjesečne bitke za Vukovar (od ljeta 1991. godine) došlo je do okupacije Grada heroja – Vukovara 18. studenog 1991. godine. Dok su grad branili ljudi iz Vukovara i okolice, ostalih dijelova Slavonije, Srijema, kao i Republike Hrvatske i inozemstva napadalo je na desetke tisuća pobunjenih Srba iz istočne Slavonije, Srijema, kao i vojnici/pripadnici paravojnih postrojbi iz Republike Srbije i nekadašnje Autonomne pokrajine Vojvodine, kao i pripadnici tzv. Jugoslavenske narodne armije.
Grad koji oplakuju rijeke Dunav i Vuka, Grad koji doslovno spaja stoljetne pokrajine nekadašnjeg Trojednog Kraljevstva Hrvatske, Slavonije i Dalmacije – Srijem i Slavoniju napadači su u manje od tri mjeseca doveli do neprepoznatljivosti. Doveli su do neprepoznatljivosti Grad koji se više od tri stoljeća gradio, koji je od srednjega vijeka postupno stvarao identitet srednjoeuropskog grada u sklopu srednjoeuropskog kulturnog kruga.
Sljedećih će dana uslijediti okupiranje ostalih dijelova Vukovara i nekadašnje općine Vukovar. Također će se nastaviti kao i u drugim dijelovima Republike Hrvatske ubojstva i zločini nad hrvatskim i drugim stanovništvom diljem istočne Slavonije i zapadnog Srijema (najpoznatija je Ovčara) od strane navedenih napadača i agresora.
subota, 14.11.2020.
Josip Buturac: povjesničar, arhivar, svećenik…
Foto: Josip Buturac, Hrvatska enciklopedija
Rođen Josip Buturac: povjesničar, arhivar, svećenik…
Zapisi jednog vremena: 14.11.1905.
Godine 1905. rođen je u Grabarju kod Požege Josip Buturac. Proučavao je crkvenu povijest hrvatskih povijesnih prostora. Tijekom 1920-ih i 1930-ih godina školovao se i na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, na Gregoriani u Rimu i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Radio je u Nadbiskupijskoj kancelariji, arhivu u Zagrebu, Državnom arhivu u Zagrebu, Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Također je bio svećenik, vjeroučitelj i duhovnik u samostanu. Napisao je na desetke knjiga i na stotine stručnih i znanstvenih članaka.
Djela: Pisani spomenici Požege i okolice, Povijest Katoličke crkve među Hrvatima (u suradnji s Antunom Ivandijom), Stanovništvo Požege i okolice od 1700-1950, Katolička crkva u Slavoniji za turskog vladanja…
petak, 13.11.2020.
Branko Lustig: filmski producent, oskarovac svjetskoga glasa
Foto: Branko Lustig
Zapisi jednog vremena: 14.11.2019.
Prije godinu dana napustio nas je rođeni Osječanin Branko Lustig. Nakon što je imao teško djetinjstvo (poslan je u koncentracijske logore i izgubio veliki broj članova obitelji u holokaustu) školovao se krajem 1950-ih godina na Akademiji za kazališnu umjetnost (Akademija dramske umjetnosti). Radio je u Jadran filmu, kao predavač i po čemu je najpoznatiji kao producent u Sjedinjenim Američkim Državama.
Prije odlaska u SAD možemo istaknuti filmove u kojima je sudjelovao kao organizator snimanja, direktor filma, producent: Cesta duga godinu dana, Ne okreći se sine, Limeni bubanj…
Od kraja 1980-ih godina djeluje u SAD-u gdje kao producent dobiva Emmy za seriju Ratovi za drogu, a Oscar i Zlatni globus za Schindlerovu listu. Također je kao producent i/ili direktor filma sudjelovao u filmovima Kraljevstvo nebesko, Pad crnog jastreba, Gladijator za koji je također dobio nagrade Oscar i Zlatni globus…
ponedjeljak, 09.11.2020.
Antun Kanižlić
Foto: Antun Kanižlić, Sveta Rožalija (Hrvatska enciklopedija)
Rođen Antun Kanižlić: pjesnik koji je propovijedao diljem međuriječja Drave i Save
Zapisi jednog vremena: 9.11.1699.
Godine 1699. kada je konačno završio dugogodišnji sukob između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva (Karlovački mir 1699.) početkom je studenog rođen Antun Kanižlić. Rođeni Požežanin postao je jedan od utjecajnijih pjesnika tijekom 18. stoljeća. Još su početkom 21. stoljeća učenici upoznati s Kanižlićevim djelom Sveta Rožalija (utjecaj dubrovačkog baroka u književnosti).
Školovao se u Požegi, Zagrebu, Grazu i Trnavi. Nakon toga je djelovao kao kateheta i propovjednik u Varaždinu, Zagrebu, Požegi, Osijeku.
Djela: Sveta Rožalija; Utočište Blaženoj Divici Mariji ugodno i prijetno a nami vele koristno i potribito; Bogoljubnost molitvena na poštenje prisvete Trojice jedinoga Boga, blažene divice Marije i svetih…
Dio serijala Zapisi jednog vremena: Rođen Antun Kanižlić – serijal o zaslužnim pojedincima i događajima s prostora Slavonije, Srijema i Baranje…
Skladatelj Broadwayja i Hollywooda
Foto: Sigmund Romberg (Rosenberg)
Umro skladatelj Broadwayja i Hollywooda s prvim glazbenim koracima u Osijeku
Zapisi jednog vremena: 9.11.1951.
Godine 1951. prekinut je plodonosan život čovjeka iz slavonske Podravine koji je doživio „američki san“. Dana 9. studenog 1951. umro je Sigmund Romberg (Rosenberg). Rođen je u Nagykanizsi, a djetinjstvo je proveo u Belišću na prijelazu stoljeća. Dok nije postao poznati američki skladatelj školovao se u Osijeku i Beču. Tijekom 1920-ih i 1930-ih godina skladao je operete Princ student, Moj Maryland, Pustinjska pjesma…
Radio je i na zapadnoj i na istočnoj obali u filmskoj industriji i u kazalištu, to jest u New Yorku i u Kaliforniji. Također je imao turneje s orkestrom diljem SAD-a. Uz Sigmunda Romberga se veže i teza da je povezao bečke operete i mjuzikl.
Dio serijala Zapisi jednog vremena: Umro Sigmund Romberg – serijal o zaslužnim pojedincima i događajima s prostora Slavonije, Srijema i Baranje…
petak, 06.11.2020.
Bista M. P. Katančića
Foto: Bista M.P. Katančića ispred Dvorca Valpovo
Zapisi jednog vremena: Bista velikog M. P. Katančića (franjevac, pjesnik, arheolog...)
7.11.1873.
Godine 1873. postavljena je bista Matije Petra Katančića u Valpovu. Bio je franjevac, arheolog, povjesničar, kartograf, numizmatičar, pjesnik, a često ga opisuju i kao prosvjetitelja… Jednom od zadnjih „renesansnih“ ljudi Habsburške Monarhije pa i Europe kojemu je barun Gustav Hilleprand von Prandau dao napraviti i podignuti bistu još je i na druge načine odavao počast.
Možemo prenijeti jedan od oglasa iz 1873. godine (novine Narod): „Zaklada Petra Katančića Valpovčana… Da se oveliči ime i uspomena pokojnoga oko promicanja višjih znanostih, a osobito narodne književnosti toli zaslužnoga muža i čuvenoga učenjaka Petra Katančića rodom Valpovčana…“
M. P. Katančić je bio i pjesnik. Iza sebe je ostavio pjesme na hrvatskom, latinskom i mađarskom jeziku. Napisao je zbirku pjesama Fructus auctumnales (Jesenski plodovi).
Oznake: ZJV, Katančić, franjevac
utorak, 03.11.2020.
Rođen Dragutin Tadijanović (pjesnik, član HAZU, slavonska Posavina)
Zapisi jednog vremena: Dragutin Tadijanović (pjesnik, član HAZU, slavonska Posavina)
4.11.1905.
Godine 1905. rođen je Dragutin Tadijanović, pjesnik, nastavnik i urednik. Rođen je u naselju Rastušje kod Slavonskog Broda. Nakon završetka studija književnosti i filozofije radio je kao nastavnik i urednik. Promovirao je kao urednik djela A.G. Matoša, S.S. Kranjčevića, V. Vidrića i drugih. Progovarao je u pjesmama o rodnom kraju, djetinjstvu, prirodi…
Djela: zbirke Lirika; Sunce nad oranicama; Blagdan žetve; Vezan za zemlju
Oznake: ZJV, Tadijanović, pjesma
ponedjeljak, 02.11.2020.
Hugo Borenić (skladatelj, tamburica, narodna glazba)
Zapisi jednog vremena: Hugo Borenić (skladatelj, tamburica, narodna glazba)
2.11.1907.
Godine 1907. rođen je Hugo Borenić, čovjek koji je tijekom svojeg života spojio Slavoniju, Baranju, Gradišće (Austrija). Cijeli je njegov život protkan glazbom. Skladao je za tamburaše – koncertne fantazije, uvertire, za orkestar. Također je radio kao dirigent u Bezdanu, kao i u društvima „Frankopan“ i „Lipa“ u Osijeku, nastavnik u Našicama, Osijeku…
Djela: Večernja idila; U dječjem carstvu; Oj, Osijeku dragi grade…
