Šegrtski zapisi
četvrtak, 31.12.2020.
"Prandauima" dio Slavonije
„Prandaui“ dobili dio Slavonije!
Zapisi jednog vremena: 31.12.1721.
„Vlastelinstvo Valpovo nastalo je na Silvestrovo 1721. godine carskom darovnicom vladara Karla VI. barunu Petru II. Antunu Hilleprandu von Prandauu kao zahvala za pozajmljeni novac tijekom rata s Osmanskim Carstvom. Prema Igoru Karamanu barun je pozajmio iznos od 100 000 guldena…
Vlastelinstvo je uključivalo područja kotara Valpovo, Miholjac, Moslavina i dijelove kotara Osijek, kao i sve šume, obradive i neobradive površine, pašnjake, livade i vodene površine. Igor Karaman i Franjo Kuhač, kombinirajući diplome cara Karla VI. koja je nastala povodom davanja vlastelinstva i diplome kraljice Marije Terezije koja je nastala povodom potvrđivanja vlastelinstva barunu Prandauu, donose popis naselja…“
Naselja se rasprostiru na prostoru današnjih gradova Donji Miholjac, Valpovo i Belišće i općina Petrijevci, Bizovac, Koška, Marijanci, Viljevo, Čađavica… „Opisano područje, tj. naselja barun Prandau u suradnji sa svojim vlastelinskim službenicima na čelu s upraviteljima s vremenom je podijelio na tri upravno-teritorijalne jedinice…
Spomenutim je carskim činom još jedna plemićka obitelj iz njemačkog govornog područja, točnije pojedinac, postala zemaljskim gospodarom dijela Slavonije. Inače je austrijska barunska obitelj Hilleprand von Prandau bila podrijetlom iz Tirola. Dok nisu stekli viteški naslov na temelju diplome cara Leopolda I. Habsburgovca 1674. godine, bili su samo plemići na osnovi diplome Rudolfa II. Habsburgovca iz 1579. godine…
Promatrajući karijeru Petra II. Antuna, možemo vidjeti da on nije samo važan za prostor Valpovštine i Miholjštine nego možda još više za povijest svoje obitelji, ako ne i najvažnija osoba svoje obitelji. Bio je, među ostalim, diplomat na dvoru u Istanbulu 1699. godine, ali i vijećnik Dvorske komore u Beču. Tih je godina, odnosno od 1702. godine, bio savjetnik Dvorske komore, a od 1715. radi kao savjetnik u Universal-Bancalitätu, na čije čelo dolazi tijekom 1737. godine. Također je za vrijeme vladavine cara Karla VI. dobio i ugarski indigenat 1723. godine. Tijekom vladavine Marije Terezije dospio je do položaja savjetnika iste, a pritom je bio i potpredsjednik Dvorske komore. Zbog svih je navedenih dužnosti pretežito boravio u Beču pa je u njegovo ime vlastelinstvo Valpovo vodio vlastelinski upravitelj.“
Dijelovi iz knjige Počeci habsburške Valpovštine, 2017.
Foto: Petar II. Antun Hilleprand von Prandau, Izvor – Muzej likovnih umjetnosti
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Hilleprand, plemići
srijeda, 30.12.2020.
Franjo Šeper
Franjo Šeper: Prvi netalijan pročelnik Kongregacije za nauku vjere
Zapisi jednog vremena: 30.12.1981.
Rođeni Osječanin Franjo Šeper napustio je ovozemaljski svijet 30. prosinca 1981. godine. Početkom 1982. tzv. sprovodne svečanosti predvodio je papa Ivan Pavao II. uz dvadesetak kardinala. Predvodio je pokojnom višegodišnjem pročelniku Kongregacije za nauku vjere, nekadašnjem zagrebačkom biskupu.
Nakon što je doktorirao filozofiju i teologiju krajem 1920-ih i početkom 1930-ih godina bio je vjeroučitelj, župnik u župi Krista Kralja, nadbiskupski tajnik i desetak godina ravnatelj Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa. Također je bio zagrebački nadbiskup od 1960. godine, a od 1965. i kardinal.
Tijekom 1960-ih godina opet je započeo rad Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, pokrenut je i Glas Koncila, Katehetski institut uz Bogoslovni fakultet u Zagrebu… Dok je bio pročelnik Kongregacije za nauku vjere obnašao je poziciju predsjednika Međunarodne teološke komisije, kao i Papinske biblijske komisije. Također je sudjelovao i na konklavi 1978. godine.
Foto: Franjo Šeper, Izvor – Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Potresi u Slavoniji
Foto: Franjevački samostani i ljetopisi izvor informacija o potresima
Zapisi iz Slavonije: Česti potresi prije dva stoljeća u Slavoniji
„U pola 3 popodne osjetio se ovdje potres kakvog nije bilo zadnjih 50 godina, tako da je sve potresao kao zvuk najvećeg topa. Ovaj mjesec je bio veoma loš radi čestih kiša…“ Ovako su zabilježili franjevci davne 1813. godine za dan 26. prosinac.
Kada promatramo desetljeće prije tih 200-210 godina možemo vidjeti da je još zabilježeno nekoliko potresa. Tako je jedan zabilježen i u travnju 1813. godine. On je prema pisanju franjevaca bio toliko raširen da se osjetio diljem Slavonije. Nekoliko godina kasnije, to jest 1817. zabilježena su dva potresa u srpnju. Za oba je navedeno da su trajala oko minute. Možda zbog nekog pitanja ili čak poante važno je spomenuti još potrese koji su zabilježeni u studenom 1807. i u siječnju 1809. godine.
Također, zbog kratkoće teksta bolje je ne ulaziti u druga razdoblja nego samo u razdoblje od prije dvjestotinjak godina, kao i zbog činjenice što se za početak 19. stoljeća najčešće može samo čitati o Napoleonovim ratovima. Spomenuti je bio veliki vojskovođa, promicatelj mnogobrojnih pozitivnih, ali i negativnih stvari i procesa pa se prema logici i orijentiranosti povjesničara, zaljubljenika u povijest/kulturu i javnosti govori o njegovim (ne)uspjesima i baštini ratova koji su gotovo neprestano trajali od početka 1790-ih pa do 1815. godine. U takvim se okolnostima izostavlja i polako gura u zaborav i mnogobrojne druge aspekte života nekadašnjih ljudi, a koji itekako mogu doprinijeti shvaćanju procesa, a možda i pretenciozno shvaćanju života. Koliko je god baština i „udarci“ Napoleonovih ratova na tadašnji život utjecao na buduća desetljeća pa i na možda živote ljudi 21. stoljeća toliko bi možda utjecalo i da se barem ponekad u zadnjih nekoliko desetljeća navelo u nekim komunikacijskim kanalima o odnosu prirode i čovjeka – u ovom slučaju misleći na potrese. Ipak, važno je napomenuti da u zadnjih nekoliko desetljeća sve češće nastaju studije o odnosu čovjeka i prirode pa se polako progovara i o „sukobu“ kroz povijest navedenih aktera što itekako može doprinijeti današnjem shvaćanju ljudi.
Možda bi onda koncem drugog desetljeća 21. stoljeća drugačije promatrali potrese koji su nam se počeli događati, možda bi se i drugačije postavljali u pripremi za potrese prije jednog desetljeća, dva, ili četrdesetak-pedesetak godina… Jedno je sigurno, sada je kao i u mnogim slučajevima prije u našoj povijesti vrijeme za zajedništvo.
Oznake: zapisi, Slavonija, priroda
četvrtak, 24.12.2020.
Bor-poklon-jaslice
Foto: Dubravko Maričić
Za razliku od prvih desetljeća 21. stoljeća pokloni su se za Božić prije samo nekoliko desetljeća svodili na ono što danas uzimamo „zdravo za gotovo“. O tome kako se kitio bor, što su sve ljudi nekada koristili kao ukrase možete slušati u drugom dijelu Zapisi iz Slavonije – Božićni običaji, 2. dio/Christmas traditions, No. 2.
Također progovaramo i o tome tko je unosio bor u kuću i što povezuje ukrase i poklone tijekom Badnjaka i Božića. Nikako ne smijemo zaboraviti i usporediti tko je donosio darove prije stotinjak godina, tko prije pola stoljeća, a tko danas. Kao i općenito u religijskoj praksi tako je molitva i tijekom Badnjaka i Božića uobičajeni dio koji dodatno okuplja ukućane i rodbinu pod jednim krovom. Kada već govorimo o obilježjima slavljenja Božića ne smijemo izostaviti niti jaslice koje se javljaju u različitim oblicima već od prvih stoljeća srednjega vijeka. Postoje izvještaji da su već majke bizantskih careva znale organizirati uprizorenje Betlehema iz vremena rođenja Isusa Krista.
Autor: Mihael Sučić
Izvor: Gradski radio Belišće (2019.)
Božićni običaji, 2. dio - Od bora preko poklona do jaslica
Oznake: zapisi, Slavonija, božićni običaji
srijeda, 23.12.2020.
Božić, slama kao simbol obilja
Foto: Dubravko Maričić
Zapisi iz Slavonije: Božićni običaji, slama kao simbol obilja
„Faljen Isus, čestit vam Badnjak i Adam i Eva i Bog i Božić i sveto slavno porođenje gospodina našega Isusa Krista.“ Ove su se riječi mogle čuti diljem slavonske Podravine, ali i Slavonije tijekom 19. i 20. stoljeća. Tijekom mnogih desetljeća ljudi su se okupljali u svojim domovima, unosili slamu, spavali na istoj, odlazili na Polnoćku. U selima se uz Dravu znalo čuti: „Kobile se ždrijebile, krave se telile, krmače prasile i ovce janjile.“ Tko je to izgovarao, a tko slušao i ozdravljao? Zašto se to uopće spominjalo na Badnjak?
Što se sve radilo sa slamom, što slama obilježava, kako se je čekalo, odlazilo i dolazilo s Polnoćke možete vidjeti u Zapisima iz Slavonije – Božićni običaji, 1. dio/Christmas traditions, No. 1.
Autor: Mihael Sučić
Izvor: Gradski radio Belišće (2019.)
Božićni običaji, 1. dio/Christmas traditions, No. 1.
Oznake: zapisi, Slavonija, božićni običaji
ponedjeljak, 21.12.2020.
Hrvatski preporoditelj za ujedinjenje Hrvata u književnom jeziku
Hrvatski preporoditelj za ujedinjenje Hrvata u književnom jeziku
Zapisi jednog vremena: 20.12.1875.
Vjekoslav Babukić, hrvatski jezikoslovac i pripadnik narodnog preporoda umro je 20. prosinca 1875. godine.
Rođeni Požežanin djelovao je na ujedinjenju Hrvata na osnovi jednog književnog jezika. Bio je tajnik Matice ilirske, urednik Danice ilirske, profesor hrvatskog jezika na Kraljevskoj akademiji u Zagrebu. Također je objavio i prvu „općehrvatsku gramatiku“ Osnovu slovnice slavjanske narečja ilirskoga.
Ubrajamo ga među vodeće hrvatske preporoditelje.
Foto: Vjekoslav Babukić, Izvor – Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Babukić, hrvatski preporoditelj
nedjelja, 20.12.2020.
Počast „plemenitima“, a što s „običnim“ obiteljima u Slavoniji?
Foto: Slavonski dvorci i kurija
Zapisi iz Slavonije: Počast „plemenitima“, a što s „običnim“ obiteljima u Slavoniji?
Što je ostalo nakon stoljeća i pol feudalnih odnosa „plemenitih“ i kmetskih – „običnih“ obitelji, a što nakon još stoljeća i pol različitih sustava i odnosa? Mnogobrojni dvorci i kurije koje u pravilu nose prezimena nekadašnjih „plemenitih“ gospodara, rijeke su (ne)presušni potencijal, kao i „ostaci ostataka“ prašume… A gdje se čuje i vidi značaj pojedinaca ili zajednica „običnih“ obitelji…
Foto: Sjeverni bedem osječke Tvrđe, 18. stoljeće
Slavonija je stoljećima bila zemlja močvare i šume. Zemlja međuriječja Drave, Dunava i Save gdje je opjevane ravnice bilo neusporedivo manje nego danas. Pokrajina devetnaestoljetnog Trojednog Kraljevstva Hrvatske, Dalmacije i Slavonije bila je stoljećima na kraju Kraljevstava i Carstava, odnosno pogranično područje. U skladu su se s tim obitelji seljaka, trgovaca, obrtnika, ali i zemljišni gospodari ponašali i živjeli u stalnom „sukobu“ s prirodom i drugim okolišnim faktorima.
Foto: Dvorac u Virovitici - obitelj Pejačević, 19. stoljeće
Foto: Pročelje dvorca u Valpovu - obitelj Hilleprand von Prandau, 18. i 19. stoljeće
Nakon sukoba dvaju Carstava i njihovih saveznika, Osmanskog Carstva i Habsburške Monarhije krajem 17. stoljeća prostor poplava, neprohodnih brda i nizine na kojima se rasprostirala nepregledna prašuma dobio je nove vladare. Od tada pa do 1918. godine rasprostirala se Monarhija dinastije Habsburg od Alpa na zapadu pa do obronaka Karpata na istoku. U takvim je novim okolnostima Slavonija prestala biti pogranični prostor ako gledamo u ključnom pravcu za Habsburšku Monarhiju – zapad – istok, odnosno nizvodno uz rijeke Savu, Dravu i Dunav. Prema potonjoj se Monarhiji često „tepalo“ i da je Podunavska. Kada se promatra povijest Slavonije prije dvije, tri stotine godina trebaju se još uzeti u obzir neki čimbenici. To je odnos Habsburgovaca prema stečenim zemljama s prijelaza iz 17. u 18. stoljeće. Promatrajući u žargonu smatrali su da je osvojen dobar dio Panonske nizine (ne samo Slavonija) na maču, to jest da je zemlja u sklopu prirodnog prava. Na takav su način habsburške „institucije“ poput Dvorskog ratnog vijeća i Dvorske komore mogli direktno kontrolirati cijelo područje i koristiti veliki potencijal koji je nudila i slavonska šuma i močvara.
Foto: Dvorac u Našicama - obitelj Pejačević, 19. stoljeće
Budući da je postojao krug „plemenitih“ obitelji oko vladajuće dinastije koji je bio lojalan na različite načine krenulo se u dijeljenje Slavonije potonjima. Tako je Virovitica i okolica pripala obitelji Pejačević, kao i Našice s okolnim krajem. Valpovo i Donji Miholjac i ostatak međuriječja Drave, Karašice i Vučice su carskom (kraljevskom?) darovnicom došli u ruke obitelji Hilleprand von Prandau. Još istočnije, uz gospodarsku žilu kucavicu Dunav u najistočnijim dijelovima Slavonije i Srijema smjestila su se vlastelinstva sa središtem u Vukovaru i Iloku. Vukovar je držala obitelj Eltz, a Ilok obitelj Odescalchi. Prebacivanje iz ruku Dvorske komore u ruke različitih obitelji i pojedinaca bilo je prisutno i u dijelovima zlatne Požeške kotline. Ne smijemo zaboraviti niti spomenuti slavonsku Posavinu koja je pretvorena u slavonsku vojnu granicu (krajinu) kroz proces od nekoliko desetljeća tijekom 18. stoljeća.
Foto: Dvorac u Donjem Miholjcu - obitelj Mailath, 20. stoljeće
Navedeni su zemljišni gospodari, tj. civilna vlast provodili gospodarsku politiku koja se u skladu s osamnaestoljetnim i devetnaestoljetnim saznanjima temeljila na krčenju stoljetne hrastove šume, isušivanju močvara i reguliranju dravskih, savskih i dunavskih pritoka, kao i samih prometno-gospodarskih žila kucavica. Što je ostalo nakon stoljeća i pol feudalnih odnosa „plemenitih“ i kmetskih – „običnih“ obitelji, a što nakon još stoljeća i pol različitih sustava i odnosa? Mnogobrojni dvorci i kurije koje u pravilu nose prezimena nekadašnjih „plemenitih“ gospodara, a nekadašnje su rijeke – pritoci postali potoci, rijeke Drava, Dunav i Sava su (ne)presušni potencijal, kao i „ostaci ostataka“ prašume… A gdje se čuje i vidi značaj pojedinaca ili zajednica „običnih“ obitelji koji su dali najveći obol u gradnji navedenih građevina i gospodarskih pothvata sa svojih deset prstiju u tri stoljeća različitih sustava i odnosa. Polako, ali sigurno se već nekoliko desetljeća progovara i o tim pojedincima i zajednicama koje su kopale kanale, rezale klade, zidale zidine, ali i odlazile u „robinhoodovske“ pothvate. U pothvate koje su omogućavale iste te močvare i prašuma koji su polako, ali sigurno nestajali kroz tri stoljeća.
Oznake: zapisi, dvorci, plemići, Slavonija
četvrtak, 17.12.2020.
Dobriša Cesarić: pjesnik sela i grada
Dobriša Cesarić: pjesnik sela i grada
Zapisi jednog vremena: 18.12.1980.
Godine 1980. napustio nas je jedan od najvećih hrvatskih pjesnika – Dobriša Cesarić. Pjesnik koji je obilježio i obilježava živote svojim stihovima teškog života grada, sela, ali i ljepote svakodnevnog života. Mnoge su njegove pjesme uglazbljene.
Rođen Požežanin živio je u Zagrebu od 1916. godine gdje se školovao. Pjesme su mu se objavljivale u mnogim časopisima, kao što su Literatura, Hrvatska revija, Književna republika i Književnik. Objavio je 15 zbirki, a ukupno ima preko 150 pjesama…Dobio je Nagradu za životno djelo 1967. godine, a bio je član JAZU-a od 1951.
U svojim je pjesmama progovarao o teškom životu, svakodnevnici među kojima su jedne od poznatijih Predgrađe, Vagonaši. Može se uočiti realno i idealno, lijepo i ružno, vječno i prolazno.
D. Cesarić, Balada iz predgrađa: „… I lije na uglu petrolejska lampa, Svjetlost crvenkastožutu, Na debelo blato kraj staroga plota, I dvije, tri cigle na putu. I uvijek ista sirotinja uđe, U njezinu svjetlost iz mraka, I s licem na kojem su obično brige, Pređe je u par koraka. A jedne večeri nekoga nema … I nema ga sutra, ni preksutra ne, I vele da bolestan leži, I nema ga mjesec, I nema ga dva, I zima je već, I sniježi… A prolaze kao i dosada ljudi, I maj već miriše – A njega nema, i nema, i nema, I nema ga više… I lije na uglu petrolejska lampa, Svjetlost crvenkastožutu, Na debelo blato kraj staroga plota, I dvije, tri cigle na putu.“
Foto: Dobriša Cesarić, Izvor – Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
utorak, 15.12.2020.
Jagoda Truhelka: Književnica u sjeni I. Brlić-Mažuranić
Osječanka Jagoda Truhelka: Književnica u sjeni I. Brlić-Mažuranić
Zapisi jednog vremena: 17.12.1957.
Jagoda Truhelka, hrvatska književnica za djecu, učiteljica i ravnateljica.
Rođena Osječanka ostavila je 17. prosinca 1957. godine neizbrisiv trag u hrvatskoj književnosti. Bila je učiteljica u Osijeku, Zagrebu i Gospiću, a ravnateljica u Banjoj Luci. Osim što je pisala prozu za djecu možemo istaknuti i roman Plein air koji se opisuje i kao „žensko pismo“ u književnosti o društvenim stereotipima i pravima žena.
Također je napisala i povijesni roman Vojača o ljubavi kralja i seljanke Vojače i općenito o životu u Bosni u 15. stoljeću. U tri romana Zlatni danci, Gospine trešnje i Crni i bijeli dani piše o rodnom Osijeku, odrastanju u građanskoj obitelji, svakodnevnom životu djeteta…
Objavljivala je i u časopisima Nada (Sarajevo) i Vienac pod pseudonimom A. M. Sandučić.
J. Truhelka, Zlatni danci: „… Dok sam bila mala, ja sam sebi zamišljala nebo kako kakav divan vilinski dvor, pun ogledala i cvijeća svakojaka. U najvećoj dvorani sjedi na crvenom prijestolju dragi Bog, oko njega anđeli, broja im ne znaš, vojske anđela, a na drugom kraju su preminule duše, u sredini opet sveci, svi se šeću po sjajnom podu ili sjede na divanima od crvena baršuna, pjevaju, razgovaraju se. Poslije sam mislila da nebo mora izgledati kao velika, velika i prekrasna crkva. Ali onda me spopadala muka, gdje bi mogla da stoji ta crkva? Pomisli, koliko je samo nebrojeno mnogo ljudi već pomrlo, a sve duše treba da stanu u nebo – razumije se – one bez grijeha. Negdje na kakovoj zvijezdi?“
Foto: Jagoda Truhelka, Izvor – Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Truhelka, Književnost
subota, 12.12.2020.
Od „veseljaka“ do „prosvjetitelja“ slavonske Podravine
Od „veseljaka“ do „prosvjetitelja“ slavonske Podravine
Zapisi jednog vremena: prosinac 1789.
Josip Ignac Hilleprand von Prandau, sin prvog ranonovovjekovnog zemljišnog gospodara slavonske Podravine konačno je došao na jugoistok Habsburške Monarhije iz Beča tijekom prosinca 1789. godine.
Nakon odrastanja u središnjim dijelovima podunavske Monarhije dinastije Habsburg i zanimljivih anegdota baruna „veseljaka“ koje donosi sedam, osam desetljeća kasnije Franjo Kuhač započeo je Josip Ignac „novi život“ za sebe i svoj slavonski posjed. Između ostalog započeo je na privatnom planu život s trećom ženom, Ana Marijom, rođenom Pejačević. Potonju usko vežemo uz razvoj svetišta sv. Ane u Bistrincima, Belišće.
Uz uobičajeni rad vlastelina 18. i 19. stoljeća na polju gospodarstva, obrazovanja i vjerskog života vlastelinstva sa središtem u Valpovu zbog požara početkom 19. stoljeća morao je provesti i obnovu dvorca Valpovo.
Franjo Kuhač u djelu Valpovo i njegovi gospodari: „Bečka kronika zna za mnoge vragolije baruna Josipa Prandau-a. Jednoč za noći srpnja, dade on, podmitiv mastno bečku policiju, posuti šest ulica sdrobljenim ledom bez svakog prigovora, a u rano jutro priredi velik sanik, kojemu pozva mnogo otmenih lica…“
Foto: Josip Ignac Hilleprand von Prandau, Muzej likovnih umjetnosti
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Hilleprand, plemstvo
utorak, 08.12.2020.
Slavonac u vrhbosanskoj nadbiskupiji
Prvi vrhbosanski nadbiskup slavonskih korijena
Zapisi jednog vremena: 8.12.1918.
Josip Stadler, prvi vrhbosanski nadbiskup, filozof i teolog rodom iz Broda (Slavonski Brod) umro je 8. prosinca 1918. godine.
Nakon studiranja filozofije i teologije na Gregoriani (Rim) i zaređenja za svećenika radio je između ostaloga i kao profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Kao vrhbosanski nadbiskup osnovao je tiskaru, gimnaziju u Travniku, izdavao list Srce Isusovo… Tijekom njegovog biskupovanja izgrađena je katedrala u Sarajevu (1880-ih godina).
Ostavio je iza sebe veliki znanstveni doprinos u filozofiji s djelima: Logika: Dijalektika, Opća metafisika ili ontologija, Naravno bogoslovlje… Također je i prevodio evanđelja i Djela apostolska.
Foto: Josip Stadler, Izvor – Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
subota, 05.12.2020.
Mesić: Prvi rektor sveučilišta
Brođanin Mesić: Prvi rektor zagrebačkog sveučilišta
Zapisi jednog vremena: 5.12.1878.
Nakon plodonosnog i bogatog života napustio je ovaj svijet Matija Mesić 5. prosinca 1878. godine u Zagrebu. Rođeni Brođanin (Slavonski Brod, 1826. godine) školovao se u središtu na rijeci Orljavi Požegi i u Zagrebu. Nakon zaređenja za svećenika dodatno se školovao u Beču i Pragu (studiji povijesti i zemljopisa). Uz to što je bio redoviti profesor hrvatske povijesti na Mudroslovnom fakultetu bio je i prvi rektor zagrebačkog sveučilišta.
Također je bio u Hrvatskom saboru početkom 1860-ih i 1870-ih godina, predsjednik Matice ilirske i član JAZU (HAZU). Kao plodonosni povjesničar obrađivao je i izdavao povijesne izvore kroz zbirke Listine hrvatske. Napisao je i mnogobrojne članke koji su objavljivani u časopisima Rad JAZU, Arkiv za povjestnicu jugoslovensku, kao i u novinama Pozor, Vienac, Obzor…
Foto: Matija Mesić, Izvor – Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
petak, 04.12.2020.
Spojio je Podravinu, Podunavlje i Bačku
Spojio je Podravinu, Podunavlje i Bačku
Zapisi jednog vremena: 4.12.1808.
Posjede Valpovo, Čepin, Erdut držao je u vremenu dinastije Habsburg hrvatski veleposjednik Ivan Kapistran I. Adamović Čepinski. Autor Gospodarskog pravilnika (1774.), savjetnik vladarice Marije Terezije, podžupan Virovitičke županije…
Uz posjede koje je dobio (Čepin), kupio (Erdut, Aljmaš, Novo selo u Bačkoj) tijekom druge polovice 18. stoljeća držao je godinama u zakupu i posjed Valpovo. Na potonjima se istaknuo u razvoju poljoprivrede pa i prerađivačke manufakture u skladu s tadašnjim gospodarskim djelovanjem slavonskog plemstva, to jest vlastele.
Obitelj Adamović možemo ubrojiti među slavonsko-srijemsko-baranjsko plemstvo u koje ulazi obitelj Hilleprand von Prandau, Pejačević, Janković, Eltz, Odescalchi…
Foto: Baština Erduta i Valpova
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Adamović, plemstvo
četvrtak, 03.12.2020.
Rođen promotor štokavštine pa i Šokadije
Rođen promotor štokavštine pa i Šokadije
Zapisi jednog vremena: 3.12.1905.
Godine 1905. rođen je Josip Hamm, autor znanstvene knjige pod nazivom Štokavština Donje Podravine. U djelu koje je izdano 1949. godine progovara o govorima stanovništva između Drave, Karašice i Vučice.
Uz mnoge zanimljivosti donosi i pjesme poput:
Izgubila Kata prsten
Pod lozom, pod vinovom, pod vinogradom (Refren)
Šalje apu, da joj traži
Pod lozom, pod vinovom, pod vinogradom
Ode apa, pa ne najde – Refren
Šalje mamu, da joj traži – Refren
Ode mama, pa ne najde – Refren
Šalje Jozu, da joj traži
Pod lozom, pod vinovom, pod vinogradom
Ode Jozo, pa joj najde
Pod lozom, pod vinovom, pod vinogradom
…
Između ostalog progovorio je i o demografskoj slici Donje (slavonske) Podravine, migracijama u rasponu od tri-četiri stoljeća i utjecajima pojedinaca i skupina ljudi u selima i gradovima. Podijelio je naselja u nekoliko skupina na osnovi govora i različitih utjecaja na iste.
Foto: Ploča u selu Gatu
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
srijeda, 02.12.2020.
„Nepoznati“ književnik Osijeka
Franjo Sudarević: „Nepoznati“ književnik Osijeka
Zapisi jednog vremena: 2.12.1861.
Godine 1861. rođen je književnik i učitelj Franjo Sudarević. Svojim je pisanjem i djelima obilježio kulturni život u Osijeku, Slavoniji pa i u ostatku Trojednog Kraljevstva Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
Nakon što je počeo doprinositi u književnom životu međuriječja Drave, Dunava i Save i završetkom školovanja za učitelja radio je četiri desetljeća kao učitelj u Vuki i Osijeku. Osim što je uređivao i pisao u časopisima/listovima poput Ljubica, Smilje i Hrvatski list objavio je četiri romana, oko pedeset pripovjedaka i šezdesetak pjesama…
Također je bio i predsjednik Kluba hrvatskih književnika u Osijeku i tajnik i predsjednik učiteljskog društva „Zajednica“.
Više u članku autorice Marice Grigić, Svadbene neprilike – dramski prvijenac Franje Sudarevića
Foto: Franjo Sudarević
Zapisi jednog vremena – Franjo Sudarević: „Nepoznati“ književnik Osijeka, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
