Foto: Franjevački samostani i ljetopisi izvor informacija o potresima
Zapisi iz Slavonije: Česti potresi prije dva stoljeća u Slavoniji
„U pola 3 popodne osjetio se ovdje potres kakvog nije bilo zadnjih 50 godina, tako da je sve potresao kao zvuk najvećeg topa. Ovaj mjesec je bio veoma loš radi čestih kiša…“ Ovako su zabilježili franjevci davne 1813. godine za dan 26. prosinac.
Kada promatramo desetljeće prije tih 200-210 godina možemo vidjeti da je još zabilježeno nekoliko potresa. Tako je jedan zabilježen i u travnju 1813. godine. On je prema pisanju franjevaca bio toliko raširen da se osjetio diljem Slavonije. Nekoliko godina kasnije, to jest 1817. zabilježena su dva potresa u srpnju. Za oba je navedeno da su trajala oko minute. Možda zbog nekog pitanja ili čak poante važno je spomenuti još potrese koji su zabilježeni u studenom 1807. i u siječnju 1809. godine.
Također, zbog kratkoće teksta bolje je ne ulaziti u druga razdoblja nego samo u razdoblje od prije dvjestotinjak godina, kao i zbog činjenice što se za početak 19. stoljeća najčešće može samo čitati o Napoleonovim ratovima. Spomenuti je bio veliki vojskovođa, promicatelj mnogobrojnih pozitivnih, ali i negativnih stvari i procesa pa se prema logici i orijentiranosti povjesničara, zaljubljenika u povijest/kulturu i javnosti govori o njegovim (ne)uspjesima i baštini ratova koji su gotovo neprestano trajali od početka 1790-ih pa do 1815. godine. U takvim se okolnostima izostavlja i polako gura u zaborav i mnogobrojne druge aspekte života nekadašnjih ljudi, a koji itekako mogu doprinijeti shvaćanju procesa, a možda i pretenciozno shvaćanju života. Koliko je god baština i „udarci“ Napoleonovih ratova na tadašnji život utjecao na buduća desetljeća pa i na možda živote ljudi 21. stoljeća toliko bi možda utjecalo i da se barem ponekad u zadnjih nekoliko desetljeća navelo u nekim komunikacijskim kanalima o odnosu prirode i čovjeka – u ovom slučaju misleći na potrese. Ipak, važno je napomenuti da u zadnjih nekoliko desetljeća sve češće nastaju studije o odnosu čovjeka i prirode pa se polako progovara i o „sukobu“ kroz povijest navedenih aktera što itekako može doprinijeti današnjem shvaćanju ljudi.
Možda bi onda koncem drugog desetljeća 21. stoljeća drugačije promatrali potrese koji su nam se počeli događati, možda bi se i drugačije postavljali u pripremi za potrese prije jednog desetljeća, dva, ili četrdesetak-pedesetak godina… Jedno je sigurno, sada je kao i u mnogim slučajevima prije u našoj povijesti vrijeme za zajedništvo.