Šegrtski zapisi

utorak, 19.01.2021.

Tvorac Zeke i potočića



Rođen tvorac Slavonske rapsodije

Zapisi jednog vremena: 19.1.1931.

U jednoj zimskoj noći
gdje je visok brijeg
smrznuo se potočić
i pokrio ga snijeg.


Tvorac Zeke i potočića Branko Mihaljević, hrvatski skladatelj i književnik rođen je 19.1.1931. godine.
Tijekom plodonosnog života skladao je i djela poput glazbe za djecu Zeko i potočić, zabavnu Moj Osijek, Moj Zagreb, kao i mjuzikl za koji se često navodi da je prvi slavonski mjuzikl pod nazivom Slavonska rapsodija. Mjuzikl ima osnove u folkloru. Možemo istaknuti i dječji mjuzikl Zeko, Zriko i janje koji je izvođen diljem Hrvatske.

Također je bio urednik na Radio Osijeku i urednik dječjih emisija.
Dobio je mnoge nagrade među kojima možemo istaknuti diskografsku nagradu Porin za životno djelo.

Foto: Branko Mihaljević, Izvor: HRT, Leksikon radija i televizije

Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje

Oznake: ZJV, Mihaljević, skladatelj

19.01.2021. u 11:16 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 17.01.2021.

Između motike i mača



Zapisi iz Slavonije: Između motike i mača, razbojništvo u Slavoniji

Najvjerojatnije bi trebali s povećalom tražiti čovjeka koji nije čitao, gledao ili barem čuo o Robin Hoodu i njegovoj družini. Tko nije čuo za Čarugu, priče i legende? Kada zaronimo u malo starije doba dođemo do još pokojeg slavonskog „Robin Hooda“…

Kao i drugi pojedinci i skupine kroz povijest tako su se različito promatrali i razbojnici između Drave, Dunava i Save. Razbojnike, nekadašnje podložnike iliti kmetove usmjeravale su prema borbi za egzistenciju vlastelinske uprave s nametima poput tlake, kao i naturalnim davanjima. Navedeni nameti koji su u osnovi bili poljoprivredni proizvodi uprave su plasirale na dobrom dijelu Habsburške Monarhije, od Banata do Austrijskih nasljednih zemalja. Koliko se možemo usuditi prosuđivati to je dovodilo do marginaliziranja proizvoda podložničkog stanovništva (kmetova). Možda dobro oslikavaju odnos kmetova i vlastelinskih uprava i pravilnici pa tako i pravilnik iz svibnja 1723. za veći dio slavonske Podravine (vlastelinstvo Valpovo). „U nekim se od točaka navodi da svaki muški punoljetni podložnik treba izvršiti dvanaest dana godišnje tlake, a ako je držao i konje ili volove davao je i četiri dana tlake s potonjim životinjama. Ako se usporedi s dužnostima koje su proizlazile iz odluka Caraffine komisije može se uočiti da su podložnici izvršavali obveze u novcu i da im je pravilnik bio svojevrstan šok koji je dodatno utjecao na pogoršanje životnih uvjeta. Sve će spomenuto tijekom 1730-ih i 1740-ih godina utjecati na razvoj razbojništva. Ono je dodatno ometalo gospodarski razvoj diljem Slavonije…“

Dok su se pokušavali poboljšati životni uvjeti kmetova diljem Slavonije kroz popisivanje problema od strane komisija, donošenja novih urbarijalnih regulacija (možemo slobodno reći zakonskih okvira) i već opisivane šume i močvare usmjeravale su seljake od motike prema maču. „Uz spominjano podložničko stanovništvo, i vojsku sjeverni kopneni put uz Dravu i druge lokalne kopnene putove koristili su i trgovci iz većih središta kao što je Osijek, ali i goniči stoke iz istočnijih krajeva Habsburške Monarhije koji su ju vodili prema sajmovima i gradovima u civilnoj Hrvatskoj i u Austrijskim nasljednim zemljama. Često su navedeni putnici i trgovci sa svojom robom bili i mogući plijen razbojničkih skupina. Naročito ako bi putovali lokalnim kopnenim putovima, a ne sjevernim koji je povezivao Valpovo i Miholjac (put koji je danas poznat pod nazivom podravska magistrala, sjeverni krak koji ide od Osijeka preko Valpova pa nakon spajanja s južnim do Slatine i Virovitice) i koji je danonoćno bio čuvan od strane vlastelinskih pandura. Iz toga su se razloga tijekom putovanja manje čuvanim putovima okupljali u konvojima. Bile su čak organizirane patrole podložnika na čelu s harambašama u pojedinim selima diljem valpovačkog vlastelinstva, a što je bio trend i na drugim slavonskim vlastelinstvima.

Unatoč tome opisano se djelovanje razbojnika i dalje širilo od jugoistoka kod Brođanaca, Zelčina i Koške do sjeverozapada kod Kapelne i Čađavice. O tim je procesima pisao i upravitelj koji spominje da se na putu između Koške i Bizovca ne može normalno putovati i da razbojničke skupine upadaju u sela okružena šumom i močvarama… Nekoliko puta spominjane močvare vlastelin Petar II. Antun Hilleprand von Prandau shvaćao je kao prijetnju za gospodarski razvoj svoga vlastelinstva pa je zahtijevao i provodio isušivanje. Možemo pretpostaviti i da je već 1720-ih godina shvaćao i da su močvare potencijalni razbojnički zbjegovi.

Navedeni radovi koji su smanjivali područja pod vodom kao i sav ostali rad na prostoru vlastelinstva provođen je radnom rentom podložnika. Prema tome i takav je rad u suštini utjecao na povećanje negodovanja, ali i razbojništva tijekom 1730-ih godina unatoč tome što je isušivanje močvara dobrodošlo i svakodnevnom životu i podložničkim obiteljima zbog nastanka oranica, pašnjaka i ostalih obradivih površina. Da se podložničko stanovništvo konkretno žalilo i na isušivanje močvara, to jest na prekomjerne vode pronalazimo primjer iz jedne od mnogobrojnih regulacija međuodnosa između vlastelina i podložnika tijekom prve polovice 18. stoljeća…“ (Između motike i mača – razbojništvo na području Valpova i Miholjca u prvoj polovici 18. stoljeća, časopis Podravina, 2016.)

Sve je navedeno uzrokovalo nastanak skupina razbojnika i od tridesetak ljudi pa čak i to da su vlastelinske vlasti i drugi stupovi vlasti na području Slavonije poimali i cijela naselja kao utočište razbojnika. To je utjecalo i na radnje kao što je uništavanje i podizanje sela poput Kapelne u roku nekoliko desetljeća tijekom 18. stoljeća. Ne smijemo izostaviti i da su opisani ljudi između motike i mača često migrirali i do stotinjak kilometara. Nekada su bježali do baranjskih močvara Drave i Dunava, a nekada do močvara Vuke i Save na jugu. Jedno je sigurno, kao i u slučaju Robin Hooda i oni su u svoje doba imali protivnike, ali i pobornike.

Foto: Nekada utočište razbojnika, a sada ljepota koja privlači – ostaci slavonskih močvara

Oznake: zapisi, Slavonija, razbojništvo

17.01.2021. u 10:43 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 13.01.2021.

Nekada mnogo vukova, a danas...



Zapisi iz Slavonije: Nekada obilje faune, a danas diljem Slavonije…

Kada snijeg zabijeli prostranu ravnicu i prsten gorja požeške kotline često se zamislimo i prisjetimo prijašnjih zima. Tada se Slavonac prošeće i vidi tragove faune (srna, zečeva, čagljeva, lisica) koja se skriva u ostacima „nedirnute“ flore. Nameće se jednostavno pitanje: Koliko je prije bilo tragova u snijegu, koliko je prije bilo „obilja“ flore i faune?

Ako se vratimo nekoliko tisuća godina vjerojatno bi mogli kroz oči tzv. riječana Amantina uz Savu i tzv. riječana Seretena uz Dravu ugledati velike životinje poput dlakavog brahikeratnog zubara, odnosno europskog bizona, kao i bradatog i dlakavog losa s pločastim rogovima. Bilo je i medvjeda i vukova. Dok je danas sve više vijest za naslovnice ako se ugleda vuk u zaboravljenim slavonskim planinama prije samo dva, tri stoljeća mogli smo ga gotovo svakodnevno ugledati kroz oči kmetova na vlastelinstvima Voćin, Našice, Valpovo

Domaću stoku su držali u voćnjacima, šljivicima i u „sigurnijim“ dijelovima šume. Šume koja se je neprekidno rasprostirala od obala Drave pored današnjeg grada Slatine pa između današnjih potoka Karašice i Vučice na sjeveru i obronaka Papuka i Krndije na jugu do nizine između današnjih središta Đakova i Vinkovaca. U takvom su šumovitom okružju koje je bilo prošarano mnogobrojnim rijekama, potocima i mjesečnim močvarama pripitomljene životinje „bile prepuštene same sebi i znale su biti napadnute od divljih životinja poput medvjeda ili vuka.

Zadnje navedeni su još tijekom 19. stoljeća živjeli diljem vlastelinstva Valpovo. Barun Prandau već je 1720-ih godina bio svjestan opasnosti od divljih životinja te da ih je podložničko stanovništvo ubijalo pa je imao potrebu donijeti naredbu u kojoj je naglasio već općepoznatu činjenicu da se podložnicima zabranjuje lov. Unatoč tomu, zbog specifičnih je okolnosti s vremenom dopustio da podložnici ubijaju medvjede, što je kao posljedicu imalo i nestanak medvjeda do 19. stoljeća (o.a. vukovi su se zadržali još nekoliko desetljeća nakon medvjeda na prostoru diljem Slavonije pa je jedan ubijen i sredinom veljače 1914. kod sela Komletinci, šuma Spačva prema pisanju u novinama Vinkovce und Umgebung). Sve u svemu, možemo zaključiti da u opisanim uvjetima životinje nisu bile dovoljno uhranjene zbog čega se smanjivao i gubio potencijal koji bi mogli pružiti podložničkom stanovništvu volovi i konji radom na zemlji ili krave, ovce, koze i svinje davanjima prehrambenih proizvoda. U prilog navedenomu ide i činjenica da krave nisu bile sposobne za mužnju između listopada i ožujka, travnja.“ (dio iz knjige Počeci habsburške Valpovštine)

Kada promatramo sjevernije dijelove Slavonije možemo uočiti već prije tri stoljeća „granicu“ između jasno „antropiziranih“ dijelova (ono što najčešće poimamo antropizirano), oranice i livade između međuriječja tadašnjih rijeka Karašica, Vučice i prometno-gospodarske žile kucavice rijeke Drave i opisane osamnaestoljetne prašume. Prašume koja je bila utočište životinjama poput medvjeda i vuka. Kada ugledamo u siječnju 2021. godine, a i još kada čujemo za „neočekivani“ snijeg diljem jugozapadne/zapadne Europe sjetimo se i malog ledenog doba. Razdoblja koje se najčešće spominje uz rani novi vijek, od 15.-16. stoljeća pa do početka 19. stoljeća. Razdoblja koje je možda također omogućilo ostanak medvjeda i vukova u Slavoniji, točnije onemogućilo jasniju „antropizaciju“. Ipak, ne smijemo zaboraviti niti vojno-političke okolnosti tijekom 16. i 17. stoljeća, odnosno sukobe između osmanske i habsburške vojske/vlasti i saveznika.

Jedno je sigurno, kao i prije nekoliko tisućljeća kada je europski bizon hodao slavonskim međuriječjem ili prije nekoliko stotina godina kada je vuk trčao nastavlja se „sukob“ čovjeka i ostatka prirode (okolišnih faktora) uz demografske promjene koje kao i u prošlim vremenima utječu na ljude, ali i na faunu 2021. godine.

Foto: Ubijeni vuk u Lici 1914. (Ilustrovani list, veljača 1914.) i utočište vuka u slavonskoj šumi početkom 20. stoljeća

Oznake: zapisi, Slavonija, Životinje

13.01.2021. u 16:12 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 12.01.2021.

"Slavonski Zeppelin" prije Zeppelina



"Slavonski Zeppelin" prije Zeppelina

Zapisi jednog vremena: 13.1.1897.

Dok se još nije niti „pomišljalo“ da će doći do raspada „podunavske“ Monarhije – Austro-Ugarske u Županji i Našicama je odrastao i radio David Schwarz, izumitelj/konstruktor mađarskog podrijetla.

Smatra ga se u literaturi uspješnim trgovcem koji je s vremenom odlučio raditi na konstrukciji letjelica. Djelovao je u Zagrebu, Ruskom i Njemačkom Carstvu uz određene i pomoći od strane vlasti na konstrukciji letjelice s benzinskim motorom.

Sredinom 1890-ih izgradio je letjelicu od aluminija čije polijetanje nije doživio. Umro je 13. siječnja 1897. godine. Prema Hrvatskoj enciklopediji Zeppelin je za 15 000 njemačkih maraka kupio nacrte Schwarzove letjelice od njegove supruge. Po svemu je sudeći i na osnovi tih nacrta došlo do Zeppelinove letjelice.

Foto: David Schwarz, Izvor: Hrvatska enciklopedija

Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje

Oznake: ZJV, Schwarz, izumitelj

12.01.2021. u 18:33 • 5 KomentaraPrint#

nedjelja, 10.01.2021.

Rođen Dobriša Cesarić



Rođen Dobriša Cesarić

Zapisi jednog vremena: 10.1.1902.

Zapis o zimi

To nije zima i tu nema zime
U gradu osta od nje samo ime
Ona je tamo gdje zavija vuk
Gdje snijeg je visok i jedva se hoda
Na silnoj ravni gdje je svečan muk
Beskrajnih polja i zamrzlih voda

Prije 119 godina rođen je Dobriša Cesarić, pjesnik koji je pisao, uspoređivao grad i selo, selo i grad pa tako i tijekom zimskih dana.

Rođen Požežanin živio je u Zagrebu od 1916. godine gdje se školovao. Pjesme su mu se objavljivale u mnogim časopisima, kao što su Literatura, Hrvatska revija, Književna republika i Književnik. Objavio je 15 zbirki, a ukupno ima preko 150 pjesama…
Dobio je Nagradu za životno djelo 1967. godine, a bio je član JAZU-a od 1951.

Foto: Dubravko Maričić – fotografija zime i Dobriša Cesarić, Izvor: Hrvatska enciklopedija

Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje

Oznake: ZJV, Cesarić, pjesnik

10.01.2021. u 11:13 • 4 KomentaraPrint#

četvrtak, 07.01.2021.

Vladimir Prelog, nobelovac



Vladimir Prelog: Nobelovac koji se školovao i u Osijeku!

Zapisi jednog vremena: 7.1.1998.

Vladimir Prelog bio je kemičar koji je rođen u Sarajevu 1906., a umro u Švicarskoj (Zürich) 7. siječnja 1998. godine.
Školovao se u Osijeku, Zagrebu, Pragu. U Češkoj (tadašnja Čehoslovačka) radio je na proizvodnji kemikalija. Od sredine 1930-ih godina bio je i profesor na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom 1940-ih godina pridružio se Lavoslavu Ružički u Švicarskoj. Ondje je od 1957. do 1965. bio predstojnik Laboratorija za organsku kemiju.

Godine 1975. dobio je Nobelovu nagradu za kemiju.

Foto: Vladimir Prelog, Izvor: Hrvatska enciklopedija

Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje

Oznake: ZJV, prelog, Nobelovac

07.01.2021. u 11:26 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 04.01.2021.

Upravna zgrada (Palej)



Upravna zgrada (Palej): Zapaljena i uništena početkom siječnja 1992.

Zapisi jednog vremena: siječanj 1992.

Tijekom nešto više od osam desetljeća bogatog života i stvarane veze između Palače Gutmann (Paleja ili Upravne zgrade Kombinata „Belišće“) i ljudi Valpovštine dogodio se napad iz Baranje početkom 1992. godine nakon kojega više ništa nije bilo isto. Nakon mnogobrojnih napada pobunjenih Srba i Jugoslavenske narodne armije iz pravca okupirane Baranje na istočnije dijelove slavonske Podravine (Valpovština) proveo se i napad na Upravnu zgradu Kombinata „Belišće“.

„Zbog opasnosti od novih napada iz svih raspoloživih oruđa iz Baranje, za valpovačko područje je dat znak opasnosti koji nije povučen punih 20 sati, a samo šest sati trajalo je razdoblje u kome „opće opasnosti“ nije bilo… Topovski se dvoboj nije stišavao ni kasno u noć. U jednom od večernjih napada pogođena je i zgrada Uprave Kombinata „Belišće“ koja je potpuno izgorjela. Šteta je ogromna i na industrijskim postrojenjima, a na sreću, lakše su stradale samo tri osobe…“ (Vladimir Vazdar, siječanj 1992. godine, knjige Sjene rata)

Zgrada koja govori o pripadnosti Belišća kao industrijskog središta srednjoeuropskom kulturnom krugu u sklopu nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije dinastije Habsburg. Zgrada koja je bila središte, pojam razvoja slavonske Podravine na temelju drvoprerađivačke industrije za generacije i generacije radnica i radnika poduzeća S.H.Gutmann pa Kombinata „Belišće“ zaslužila je posebno mjesto kod ljudi Belišća i okolice.

„Kada je Upravna zgrada izgorjela mislim da nije bilo onoga u Belišću koji taj dan nije zaplakao…“ (Zdenka Frajtag, ožujak 2020. godine)

Foto: Palača Gutmann

Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje

VIŠE NA YOUTUBE KANALU ŠEGRTSKI ZAPISI:

Sjećanja na Upravnu zgradu

Oznake: ZJV, Palej, domovinski rat

04.01.2021. u 10:26 • 1 KomentaraPrint#

petak, 01.01.2021.

20 godina od F. Šovagovića


Fabijan Šovagović: Sjećamo se suze slavonskog bećara

Zapisi jednog vremena: 4.1.1932.-1.1.2001.

Fabijan Šovagović, rođen 4.1.1932. Ladimirevci, umro 1.1.2001. Zagreb.

Hrvatski glumac koji je obilježio 20. stoljeće hrvatskog kazališta i filma. Jednakim je žarom i profesionalnošću glumio slavonskog seljaka, dalmatinskog vlaja i slavonskog „kulaka“… Osim što ga se javnost sjeća iz filmova poput Sokol ga nije volio (jedan od scenarista), Đuka Begović, Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj i serija Kuda idu divlje svinje, Prosjaci i sinovi glumio je u mnogim predstavama kazališta Gavella, zagrebačkog HNK

Također je nastupao na festivalima Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto i u mnogim drugim kazalištima. Tijekom Domovinskog rata napravljen je spot za pjesmu Ne dirajte mi ravnicu u izvedbi Zlatnih dukata gdje je slavonski bećar pustio suzu za svojom ravnicom. U novije se doba uz Fabijana veže pjesma Zlatnih dukata Što te sokol nije volio

Foto: Bista Fabijana Šovagovića, Ladimirevci

Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje

Oznake: ZJV, Šovagović, glumac

01.01.2021. u 13:09 • 2 KomentaraPrint#

četvrtak, 31.12.2020.

"Prandauima" dio Slavonije



„Prandaui“ dobili dio Slavonije!

Zapisi jednog vremena: 31.12.1721.

Vlastelinstvo Valpovo nastalo je na Silvestrovo 1721. godine carskom darovnicom vladara Karla VI. barunu Petru II. Antunu Hilleprandu von Prandauu kao zahvala za pozajmljeni novac tijekom rata s Osmanskim Carstvom. Prema Igoru Karamanu barun je pozajmio iznos od 100 000 guldena…

Vlastelinstvo je uključivalo područja kotara Valpovo, Miholjac, Moslavina i dijelove kotara Osijek, kao i sve šume, obradive i neobradive površine, pašnjake, livade i vodene površine. Igor Karaman i Franjo Kuhač, kombinirajući diplome cara Karla VI. koja je nastala povodom davanja vlastelinstva i diplome kraljice Marije Terezije koja je nastala povodom potvrđivanja vlastelinstva barunu Prandauu, donose popis naselja…“

Naselja se rasprostiru na prostoru današnjih gradova Donji Miholjac, Valpovo i Belišće i općina Petrijevci, Bizovac, Koška, Marijanci, Viljevo, Čađavica… „Opisano područje, tj. naselja barun Prandau u suradnji sa svojim vlastelinskim službenicima na čelu s upraviteljima s vremenom je podijelio na tri upravno-teritorijalne jedinice…

Spomenutim je carskim činom još jedna plemićka obitelj iz njemačkog govornog područja, točnije pojedinac, postala zemaljskim gospodarom dijela Slavonije. Inače je austrijska barunska obitelj Hilleprand von Prandau bila podrijetlom iz Tirola. Dok nisu stekli viteški naslov na temelju diplome cara Leopolda I. Habsburgovca 1674. godine, bili su samo plemići na osnovi diplome Rudolfa II. Habsburgovca iz 1579. godine…

Promatrajući karijeru Petra II. Antuna, možemo vidjeti da on nije samo važan za prostor Valpovštine i Miholjštine nego možda još više za povijest svoje obitelji, ako ne i najvažnija osoba svoje obitelji. Bio je, među ostalim, diplomat na dvoru u Istanbulu 1699. godine, ali i vijećnik Dvorske komore u Beču. Tih je godina, odnosno od 1702. godine, bio savjetnik Dvorske komore, a od 1715. radi kao savjetnik u Universal-Bancalitätu, na čije čelo dolazi tijekom 1737. godine. Također je za vrijeme vladavine cara Karla VI. dobio i ugarski indigenat 1723. godine. Tijekom vladavine Marije Terezije dospio je do položaja savjetnika iste, a pritom je bio i potpredsjednik Dvorske komore. Zbog svih je navedenih dužnosti pretežito boravio u Beču pa je u njegovo ime vlastelinstvo Valpovo vodio vlastelinski upravitelj.“

Dijelovi iz knjige Počeci habsburške Valpovštine, 2017.

Foto: Petar II. Antun Hilleprand von Prandau, Izvor – Muzej likovnih umjetnosti

Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje

Oznake: ZJV, Hilleprand, plemići

31.12.2020. u 11:56 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 30.12.2020.

Franjo Šeper



Franjo Šeper: Prvi netalijan pročelnik Kongregacije za nauku vjere

Zapisi jednog vremena: 30.12.1981.

Rođeni Osječanin Franjo Šeper napustio je ovozemaljski svijet 30. prosinca 1981. godine. Početkom 1982. tzv. sprovodne svečanosti predvodio je papa Ivan Pavao II. uz dvadesetak kardinala. Predvodio je pokojnom višegodišnjem pročelniku Kongregacije za nauku vjere, nekadašnjem zagrebačkom biskupu.

Nakon što je doktorirao filozofiju i teologiju krajem 1920-ih i početkom 1930-ih godina bio je vjeroučitelj, župnik u župi Krista Kralja, nadbiskupski tajnik i desetak godina ravnatelj Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa. Također je bio zagrebački nadbiskup od 1960. godine, a od 1965. i kardinal.

Tijekom 1960-ih godina opet je započeo rad Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, pokrenut je i Glas Koncila, Katehetski institut uz Bogoslovni fakultet u Zagrebu… Dok je bio pročelnik Kongregacije za nauku vjere obnašao je poziciju predsjednika Međunarodne teološke komisije, kao i Papinske biblijske komisije. Također je sudjelovao i na konklavi 1978. godine.

Foto: Franjo Šeper, Izvor – Hrvatska enciklopedija

Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje

Oznake: ZJV, Šeper, kardinal

30.12.2020. u 16:14 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2021  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (15)
Studeni 2020 (11)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Studeni 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (3)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (3)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (4)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Šegrtski su zapisi blog o povijesti, kulturi i politici.

Možete čitati komentare i kolumne o svakodnevnim događajima, procesima i osobama koje kreiraju hrvatsku kulturu, politiku i historiografiju.

Autor

Mihael Sučić, doktorand povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Autor knjige o povijesti okoliša, ekonomskoj i socijalnoj povijesti slavonske Podravine pod nazivom Počeci habsburške Valpovštine.