Šegrtski zapisi
srijeda, 07.04.2021.
Umro jedan od najvećih mecena...
J.J. Strossmayer: Jedan od najvećih mecena u hrvatskoj povijesti
Zapisi jednog vremena: 8.4.1905.
Dana 8. travnja 1905. godine napustio je ovozemaljski život Josip Juraj Strossmayer. Rođen je u Osijeku 4. veljače 1815. godine. Bio je đakovački biskup (bosanski i srijemski biskup), jedan od najvećih mecena u hrvatskoj povijesti i hrvatski političar.
Biskup kojemu su dignuti spomenici diljem Hrvatske, čovjek po kojemu su nazvane mnogobrojne ulice, trgovi, parkovi, ustanove koje su jedan od istaknutijih elemenata u vizuri gradova poput Đakova, Osijeka, Zagreba…
Nakon školovanja u Đakovu, Pešti (doktor filozofije), Beču (doktor teologije) bio je profesor u Đakovu, dvorski kapelan u Beču. Imenovan je biskupom Đakovačke i Srijemske biskupije koncem 1849. dok je ustoličen tijekom sljedeće godine.
Također je bio zastupnik u Hrvatskom saboru, veliki župan Virovitičke županije (županije od Virovitice do Osijeka). Ovisno o političkim okolnostima promovirao je takozvanu južnoslavensku ideju iz koje se mogao iščitati i trijalizam Austro-Ugarske Monarhije.
Bio je na različite načine mecena današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (nekadašnja JAZU), Matice hrvatske, Matice dalmatinske, zagrebačkog sveučilišta… Njegovo je biskupovanje obilježila i gradnja katedrale u Đakovu, kao i palače JAZU u Zagrebu i osnivanje galerije.
Foto: Spomenik i bista u Đakovu i Osijeku, zgrada Rektorata Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku, Đakovačka katedrala
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, strossmayer, biskup
ponedjeljak, 05.04.2021.
Ban Ladislav Pejačević
Našičanin Ladislav Pejačević bio je hrvatski ban s osobnosti
Zapisi jednog vremena: 5.4.1824. – 7.4.1901.
Dao je ostavku u kolovozu 1883. godine na mjestu hrvatskog bana nakon što je shvatio da se od strane ugarske politike i vlasti u Beču ne poštuje hrvatski jezik kao službeni jezik na prostoru Banske Hrvatske (dio Trojedne Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije)… Prema „uhodanoj praksi“ u drugoj polovici 19. stoljeća postavljali su se dvojezični natpisi (hrvatski i mađarski) na uredima državne uprave (u ovom slučaju na financijskim uredima).
Ladislav Pejačević bio je pripadnik velikaške obitelji Pejačević, hrvatski političar i hrvatski ban od 1880. do 1883. godine. Pripadao je tzv. našičkoj liniji Pejačevića. I njegov je sin Teodor bio hrvatski ban početkom 20. stoljeća. Našice su prema tome dali dva bana u dva-dva i pol desetljeća…
Rodio se u Sopronu 5. travnja 1824. godine. Nakon školovanja u Pečuhu, radio je u Virovitičkoj županiji, bio je i član Banskoga stola. Ističe se i kao jedan od članova skupine izaslanika koji su s ugarskom stranom u sklopu tadašnje novostvorene Austro-Ugarske Monarhije (1867. godine) utanačili Ugarsko-hrvatsku nagodbu (1868. godine). Prema nepisanom pravilu tadašnjeg plemstva na području Slavonije i Srijema bio je mađaron, odnosno unionist pri čemu se za njega zna pronaći zapis da je bio tzv. umjereni unionist.
Jedan je od zaslužnijih za današnji izgled velikog dvorca Pejačević koji je građen 1810-ih godina, a sredinom 19. stoljeća dodatno sređivan u skladu sa željama, potrebama i prestižem jedne od utjecajnijih obitelji Trojedne Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.
Tijekom njegovog je banovanja došlo do sjedinjenja Banske Hrvatske i Vojne krajine. To je bio jedan od koraka u procesu spajanja hrvatskih povijesnih prostora koji su bili razjedinjeni u sklopu države dinastije Habsburg tijekom ranog novog vijeka i tzv. dugog 19. stoljeća.
Foto: Ladislav Pejačević, Izvor: Proleksis enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
subota, 03.04.2021.
Uskrsni običaji
Uskrs i uskrsni običaji
YOUTUBE KANAL ŠEGRTSKI ZAPISI:
USKRSNI OBIČAJI
Svekrve su davale cvijeće snahama na Uskrs…
Ljudi su nosili tamniju odjeću prije Uskrsa…
Ljudi su nosili svečaniju, vedriju odjeću na Cvjetnicu, Uskrs…
„Vladala“ je tišina prije Uskrsa pa buka, pucanje, veselje…
Fotografije: Crkve u Slavoniji (Osijek, Đakovo, Našice, Valpovo, Donji Miholjac i crkve diljem slavonske Podravine)
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
107. brigada - "Baranja" 3.4.1992.
Operacija „Baranja“: Najpoznatija akcija Vukova s Drave, 107. brigade
Zapisi jednog vremena: 3.4.1992.
Prije 29 godina postrojbe su 107. brigade započele operaciju „Baranja“ tijekom ranojutarnjih sati (5:35 sati) 3. travnja 1992. godine.
Na pravcu Šibska Drava – Šibska Adica, lugarnica Topolje – prostor Pašnjak djelovala je 1. bojna.
Uz 3. satniju bili su i pripadnici Izvidničko-diverzantske satnije.
Na pravcu lugarnica Prud, lugarnica Repnjak za Baranjsko Petrovo Selo, na pravcu Orešanci, Sveta Ana djelovala je 2. bojna.
Karaula Torjanci, Medrović, Torjanski rit djelovao je dio 3. bojne s Diverzantskim vodom.
…
Nakon nekoliko sati (četiri do četiri i pol sata) pripadnici su hrvatske vojske držali oko 70% benta uz pretpostavke Zapovjedništva 107. brigade da su i drugi prostori u srpskim rukama bili pred padom. Prestanak je borbenih aktivnosti nastupio oko 12 sati pa je uslijedilo prelaženje vojnika preko Drave s baranjske na slavonsku stranu.
Autori Natko Martinić Jerčić i Slaven Ružić prenijeli su u knjizi 107. Vukovi s Drave (2017.) dijelove iz videozapisa sa sastanka koji se održao 9. travnja 1992. godine u Belišću: „Po mojoj (o.a. general Bobetko) ocijeni vaša jedinica je izvršila svoj zadatak. Ono što je bilo njoj dato u sklad sa tim zadatkom to nije vaša stvar, to je naša stvar i mi ćemo ići dalje redoslijedom stvari što je normalno… Vi ste na prvoj crti fronta i vi ste tu jako dugo… Da zaključim da su hrvatski vojnici, časnici i dočasnici pod vašim zapovijedanjem učinili maksimum što je u datim okolnostima bilo moguće, zašto to nije konačno onako kako se očekivalo, niste vi jedini bili u igri. Ono što se ticalo vas vi ste to učinili.“
Foto: Spomenik poginulim pripadnicima 107. brigade Hrvatske vojske
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, 107. brigada, domovinski rat
utorak, 30.03.2021.
"Prvoaprilska" željeznica
„Prvoaprilska“ željeznica koja je život značila u slavonskoj Podravini
Zapisi jednog vremena: 1.4.1889.
Kada su se ljudi vozili možda je ponekad i izgledalo kao prvoaprilska šala, ali početkom travnja 1889. godine nije bila. Tada se zaokružila dotadašnja poludesetljetna priča pa i dao dodatni poticaj za nastavak životnih priča kojih se i danas ljudi sjećaju, a mladi (ne)mare…
Vlak Guco i/ili Ćiro vozio je desetljećima ljude između Osijeka, Valpova, Belišća, Donjeg Miholjca i Orahovice. Tijekom zadnjih godina Austro-Ugarske Monarhije pa i kasnije do druge polovice 20. stoljeća i naselja su poput Petrijevaca, Gata, Črnkovaca, Viljeva/Kapelne, Crnca, Slavonskih Bara imali stajališta vlaka dok su između stanica (kolodvora) ljudi znali i iskakati zbog (ne)brzine.
Iako je 1. travnja 1889. godine osnovano dioničarsko društvo „Slavonska podravska željeznica d.d.“ počeci željeznice u slavonskoj Podravini sežu u 1884. godinu. Tada je poduzeće S. H. Gutmann počelo s drvoprerađivačkom industrijom na relaciji Belišće – Harkanovci – Koška. Pod utjecajem tadašnjeg razvoja željezničkog prometa postavljanje je pruge pratilo drvoprerađivačka ulaganja i/ili iskorištavanja u slavonskoj nizini i stoljetnoj šumi/močvari. Bila je to posljedica svojevrsne suradnje između veleposjednika i gospodarstvenika iz obitelji Gutmann (Belišće), Hilleprand von Prandau i Normann (Valpovo), Mailath (Donji Miholjac)...
Kako je krenula drvoprerađivačka industrija i prema zapadu (Orahovica, Voćin) pruga je došla i do obronaka Papuka početkom 20. stoljeća. Uzimajući u obzir tadašnju gospodarsku važnost slavonske prijestolnice Osijeka u sklopu Austro-Ugarske Monarhije došlo je i do povezivanja Belišća i Osijeka preko Petrijevaca. SPŽ je povezao većinu najvažnijih mjesta i središta slavonske Podravine u nešto više od dva desetljeća…
Dionice Slavonsko podravske željeznice (gradnja i/ili puštena u promet):
1884. Belišće – Harkanovci/Koška
1890. Belišće – Donji Miholjac – Viljevo/Kapelna
1896. Viljevo/Kapelna – Noskovci
1899. (Belišće) Harkanovci – Prandauovci
1907. Podravska Moslavina – Crnac – Orahovica
1908. Belišće - Osijek
Foto: SPŽ u Belišću, Osijeku i Orahovici, Izvor: Dubravko Maričić, Moja sjećanja na Slavonsko-podravsku željeznicu, knjiga i izložba; Ivica Brusač, izložba Tragom Gutmannovih pruga
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, željeznica, Slavonija
srijeda, 24.03.2021.
Axmann i slavonski gradovi
Osječanin Viktor Axmann, arhitekt koji je djelovao diljem Slavonije
Zapisi jednog vremena: 3.3.1946.
Osječanin Viktor Axmann rođen je 29.8.1878. u Osijeku, a umro u Valpovu 3.3.1946. godine.
Jedan od plodonosnijih arhitekata u Osijeku i Slavoniji tijekom prve polovice 20. stoljeća. Nakon obrazovanja u Münchenu na Technische Hochschule sudjelovao je u projektiranju mnogih zgrada diljem Slavonije, od Virovitice preko Orahovice, Donjeg Miholjca i Osijeka do Đakova, Vinkovaca, Vukovara itd.
Neke od zapaženijih zgrada koje je projektirao su kino Urania u Osijeku (izgrađeno 1912. godine, ima obilježja secesije) i hotel u samom središtu Orahovice (izgrađen 1906. godine, a nosio je naziv „Svratište Spitzer“ pa „Ružica“, ima obilježja secesije). Obje su zgrade jedne od istaknutijih u vizuri oba slavonska grada, jednog koji je pravi primjer grada slavonske nizine uz rijeku Dravu, a drugi pravi primjer grada slavonskih planina. Također je projektirao na desetke kuća i zgrada diljem Osijeka, kao i industrijske pogone…
Bio je predsjednik Trgovačke i obrtničke komore, a od početka 20. stoljeća radio je u tvrtki „Domes“ pa u tvrtki „Axmaro“.
Umro je u Valpovu u ožujku 1946. godine.
Foto: Razglednica iz Orahovice, Razglednica iz Osijeka, Izvor: Državni arhiv u Osijeku
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
petak, 19.03.2021.
Petar Preradović
Rođen hrvatski pjesnik i preporoditelj Petar Preradović
Zapisi jednog vremena: 19.3.1818.
„Bože mili, kud sam zašo! Noć me stigla u tuđini, Ne znam puta, ne znam staze, Svuda goli kamen gaze, Trudne noge po pustinji! Još noćaja nijesam našo! Sjever brije sa snježnog brda, A tuđincu siromaku, Još je veći mrak u mraku, Još je tvrđa zemlja tvrda!...“ (pjesma Putnik za koju je napisao glazbu Osječanin F. Š. Kuhač)
„Nije mnogo pjevao, ali većina njegovih pjesama je suho zlato, te i nije čudo, da ih je toliko narod zavolio.“ (R. F. Magjer, Život i pjesme Petra Preradovića, 1916.)
Hrvatski pjesnik i preporoditelj Petar Preradović rođen je u Grabrovnici kod Pitomače 19. ožujka 1818. godine.
Nakon školovanja u Bečkom Novom Mjestu služio je kao vojno lice diljem Habsburške Monarhije, od Zadra preko Zagreba do Beča. Tijekom 1850-ih godina služio je i uz bana Josipa Jelačića…
Pisao je pjesme na njemačkom i hrvatskom jeziku. Pod utjecajem djela F. Schillera, J. W. Goethea i drugih pisao je svoja prva djela na njemačkom jeziku među kojima možemo istaknuti Das Uskoken-Mädchen (Djevojka uskokinja) i dio iz zbirke ljubavnih pjesama pod nazivom Lina-Lieder (Pjesme Lini).
Također je na hrvatskom jeziku pisao pjesme domoljubne tematike poput Putnik, Miruj, miruj srce moje, Rodu o jeziku i druge. Pod utjecajem djela J. G. Herdera pisao je i pjesme o takozvanoj slavenskoj misiji u 19. stoljeću poput Zvanje Slavjanstva.
Uz Ivana Mažuranića bio je jedan od najcjenjenijih pjesnika 19. stoljeća na jugoistoku Habsburške Monarhije, odnosno na prostoru Trojedne Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.
Odavana je počast ovom velikom pjesniku i preporoditelju već tijekom Austro-Ugarske Monarhije. Tako je i jedan od najmističnijih i najljepših osječkih parkova 1913. godine preimenovan u Preradovićevo šetalište (dotadašnji Sakuntala park).
Foto: Razglednice iz Osijeka, Petar Preradović, Izvor: Državni arhiv u Osijeku – Razglednice HR DAOS, Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Preradović, pjesnik
ponedjeljak, 15.03.2021.
Bune u Orahovici i Našicama 1755.
Bune diljem Slavonije i pokušaj sređivanja situacije sa Slavonskim urbarom 15.3.1756.
Zapisi jednog vremena: 15.3.1756.
O buni 1755. pisao je i Josip Pejačević: „Naoružani kuburama, puškama, sjekirama i kosama uzbunili buntovnici sva sela spahiluka orahovičkog i našiškog, povezali i okovali sve knezove i pandure i poveli ih sa sobom. Svijet se zaplašio i pristao uz buntovnike. Jedna je četa pod Ostojom Stojićem došla u Našice, provalila u moj dvor i opljačkala ga. Sam Ostoja ušao je u moju spavaću sobu, obučen legao u krevet i prospavao u njemu tri noći. Na odlasku ukrao mi dva fina talijanska pristoleta i moj šešir. Službenike moje svukao do gola i objesivši im čizme oko vrata gonio ih, da bosi plešu po hrpi kamenja. Podrumara moga svezali, oteli mu ključe i popili sve vino…“ Ovaj opis i pogled plemića Pejačevića donio je povjesničar J. Bösendorfer, Kako je došlo do slavonskog urbara 1756. godine, 1929.
Prije buna 1755. godine kmetovi su se desetljećima žalili na potraživanja od strane plemića pa tako i na području vlastelinstava Orahovica i Našice, kao i na drugim vlastelinstvima od Virovitice do Osijeka. Dužni su bili davati konak vojsci, novac, poreze u naturi i u žitaricama...
„Na ovoj pak strani, od Virovitice sve dovde, okupili su se svi seljaci, svaki s drvenom toljagom, u narodu nazvanom batina, u ruci i dok su dizali u vis drvene toljage poput pušaka, vikali su „Svi“, to jest da svi odjednom podignu svoje ruke protiv zemaljskih gospodara. Stoga su razočarani govorili: „Tražimo pravdu ili ćemo radije umrijeti.“ I bili su toliko bijesni da bi bili lišili mnoge zemaljske gospodare života i počinili drugu štetu, da nisu bila prisutna naša braća (o.a. franjevci iz Našica) koja su ih umirila svojom razboritošću: svi oni, njih oko tri tisuće i više, bili su se okupili ovdje u Našicama.“ Dio iz Zapisnik franjevačkog samostana u Našicama, knjiga I. (1739.-1787.), 2010.
U ovakvim je višedesetljetnim okolnostima donijela carica, odnosno kraljica Marija Terezija novu urbarijalnu regulaciju 15. ožujka 1756. godine kojom se pokušalo regulirati obveze plemića, to jest zemljišnih gospodara i podložničkog stanovništva (kmetova). Čitajući urbare 18. stoljeća možemo „zagrepsti“ život slavonskog stanovništva 18. stoljeća.
Više možete čitati u članku M. Sučić, Okolnosti i nastanak slavonskih urbara 1737. i 1756. godine: međuodnos između vlasti, kmeta i vlastelina, 2017.
Foto: Dvorac u Našicama s početka 19. stoljeća, pogled na orahovački kraj
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Slavonski urbar, Orahovica, Našice
subota, 13.03.2021.
Prije tuberkuloza, korona sada
Uz subotnju kavu čitamo u osječkom Hrvatskom listu prije točno 100 godina, 13.3.1921.:
O auto garaži 1921. godine (reklama). Nalazila se u Županijskoj ulici…
Hoće li možda i 100 godina kasnije biti ovakvih predavanja pod utjecajem korone? Kino „Uranija“ i predavanje o higijeni: „Higijensko predavanje u Uranija-Kinu. Načelnik odsjeka u ministarstvu za narodno zdravlje dr. Kujundžić, došao je jučer iz Beograda te će danas u dvorani Urania-kinu održati za školsku omladinu predavanje o tuberkulozi, sifilisu i higijeni. Pri tom će se demonstrirati filmovima…“
Tko zna što sve Tvrđa krije i 100 godina kasnije. I prije sto godina pušaka se svagdje moglo naći: „Nalaz oružja u tvrdjavskim kazematama. Neki srednjoškolci našli su na svome putešestviju kroz tvrdjavske kazamate nekoliko sasvim novih pušaka, koje su po svojoj prilici u vrijeme „revolucije“ pred 2 godine ondje sakrivene. Manje je vjerojatno, da iste puške potječu od kradje.“
Foto: Reklama iz Hrvatskog lista, 13.3.1921. Izvor: Hrvatski list, 13.3.1921.
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Hrvatski list, novine
četvrtak, 11.03.2021.
"Majka i dijete" Oscara Nemona
Osječanin Oskar Neumann (Oscar Nemon): Autor spomenika od Churchilla, Freuda do osječkog spomenika Majka i dijete
Zapisi jednog vremena: 13.3.1906.
Oskar Neumann bio je kipar koji je rođen 13.3.1906. u Osijeku. Autor je spomenika Winston Churchill, Sigmund Freud, Nacionalno zrakoplovstvo u Torontu, Majka i dijete u Osijeku i drugih. Nakon odrastanja u Osijeku proveo je dio života u zapadnoj Europi pa tako i u Bruxellesu gdje je bio na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti. Radio je u Londonu, Bruxellesu, a od 1940-ih živio u okolici Oxforda.
Tijekom gotovo osam desetljeća života ostavio je veliki broj djela diljem zemaljske kugle. Bio je i autor prikaza princeze Marie Bonaparte, belgijskog kralja Alberta I., Margaret Thatcher i drugih istaknutih osoba iz svjetske povijesti 20. stoljeća.
Iz suradnje Danice Pinterović, Židovske općine Osijek i kipara svjetskoga glasa Oscara Nemona podignut je spomenik Majka i dijete u Osijeku 1965. godine. Spomenik je posvećen stradalim Židovima Osijeka i Slavonije u Drugom svjetskom ratu uz napomenu da su postojale različite interpretacije kome je sve posvećen. Nalazi se u parku koji danas nosi naziv Osječanina Oscara Nemona, nekadašnji park na Gajevu trgu. Razmatralo se tijekom 1960-ih da se postavi i u parku kod današnjeg Doma Hrvatske vojske.
Umro je 13.4.1985. u Oxfordu.
Foto: Spomenik Majka i dijete, autor Nemon i kustosica Pinterović, Izvor: Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku, D. Zec, Danica Pinterović, Oscar Nemon i spomenik osječkim i slavonskim Židovima – žrtvama holokausta
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
