Šegrtski zapisi
utorak, 30.03.2021.
"Prvoaprilska" željeznica
„Prvoaprilska“ željeznica koja je život značila u slavonskoj Podravini
Zapisi jednog vremena: 1.4.1889.
Kada su se ljudi vozili možda je ponekad i izgledalo kao prvoaprilska šala, ali početkom travnja 1889. godine nije bila. Tada se zaokružila dotadašnja poludesetljetna priča pa i dao dodatni poticaj za nastavak životnih priča kojih se i danas ljudi sjećaju, a mladi (ne)mare…
Vlak Guco i/ili Ćiro vozio je desetljećima ljude između Osijeka, Valpova, Belišća, Donjeg Miholjca i Orahovice. Tijekom zadnjih godina Austro-Ugarske Monarhije pa i kasnije do druge polovice 20. stoljeća i naselja su poput Petrijevaca, Gata, Črnkovaca, Viljeva/Kapelne, Crnca, Slavonskih Bara imali stajališta vlaka dok su između stanica (kolodvora) ljudi znali i iskakati zbog (ne)brzine.
Iako je 1. travnja 1889. godine osnovano dioničarsko društvo „Slavonska podravska željeznica d.d.“ počeci željeznice u slavonskoj Podravini sežu u 1884. godinu. Tada je poduzeće S. H. Gutmann počelo s drvoprerađivačkom industrijom na relaciji Belišće – Harkanovci – Koška. Pod utjecajem tadašnjeg razvoja željezničkog prometa postavljanje je pruge pratilo drvoprerađivačka ulaganja i/ili iskorištavanja u slavonskoj nizini i stoljetnoj šumi/močvari. Bila je to posljedica svojevrsne suradnje između veleposjednika i gospodarstvenika iz obitelji Gutmann (Belišće), Hilleprand von Prandau i Normann (Valpovo), Mailath (Donji Miholjac)...
Kako je krenula drvoprerađivačka industrija i prema zapadu (Orahovica, Voćin) pruga je došla i do obronaka Papuka početkom 20. stoljeća. Uzimajući u obzir tadašnju gospodarsku važnost slavonske prijestolnice Osijeka u sklopu Austro-Ugarske Monarhije došlo je i do povezivanja Belišća i Osijeka preko Petrijevaca. SPŽ je povezao većinu najvažnijih mjesta i središta slavonske Podravine u nešto više od dva desetljeća…
Dionice Slavonsko podravske željeznice (gradnja i/ili puštena u promet):
1884. Belišće – Harkanovci/Koška
1890. Belišće – Donji Miholjac – Viljevo/Kapelna
1896. Viljevo/Kapelna – Noskovci
1899. (Belišće) Harkanovci – Prandauovci
1907. Podravska Moslavina – Crnac – Orahovica
1908. Belišće - Osijek
Foto: SPŽ u Belišću, Osijeku i Orahovici, Izvor: Dubravko Maričić, Moja sjećanja na Slavonsko-podravsku željeznicu, knjiga i izložba; Ivica Brusač, izložba Tragom Gutmannovih pruga
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, željeznica, Slavonija
srijeda, 24.03.2021.
Axmann i slavonski gradovi
Osječanin Viktor Axmann, arhitekt koji je djelovao diljem Slavonije
Zapisi jednog vremena: 3.3.1946.
Osječanin Viktor Axmann rođen je 29.8.1878. u Osijeku, a umro u Valpovu 3.3.1946. godine.
Jedan od plodonosnijih arhitekata u Osijeku i Slavoniji tijekom prve polovice 20. stoljeća. Nakon obrazovanja u Münchenu na Technische Hochschule sudjelovao je u projektiranju mnogih zgrada diljem Slavonije, od Virovitice preko Orahovice, Donjeg Miholjca i Osijeka do Đakova, Vinkovaca, Vukovara itd.
Neke od zapaženijih zgrada koje je projektirao su kino Urania u Osijeku (izgrađeno 1912. godine, ima obilježja secesije) i hotel u samom središtu Orahovice (izgrađen 1906. godine, a nosio je naziv „Svratište Spitzer“ pa „Ružica“, ima obilježja secesije). Obje su zgrade jedne od istaknutijih u vizuri oba slavonska grada, jednog koji je pravi primjer grada slavonske nizine uz rijeku Dravu, a drugi pravi primjer grada slavonskih planina. Također je projektirao na desetke kuća i zgrada diljem Osijeka, kao i industrijske pogone…
Bio je predsjednik Trgovačke i obrtničke komore, a od početka 20. stoljeća radio je u tvrtki „Domes“ pa u tvrtki „Axmaro“.
Umro je u Valpovu u ožujku 1946. godine.
Foto: Razglednica iz Orahovice, Razglednica iz Osijeka, Izvor: Državni arhiv u Osijeku
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
petak, 19.03.2021.
Petar Preradović
Rođen hrvatski pjesnik i preporoditelj Petar Preradović
Zapisi jednog vremena: 19.3.1818.
„Bože mili, kud sam zašo! Noć me stigla u tuđini, Ne znam puta, ne znam staze, Svuda goli kamen gaze, Trudne noge po pustinji! Još noćaja nijesam našo! Sjever brije sa snježnog brda, A tuđincu siromaku, Još je veći mrak u mraku, Još je tvrđa zemlja tvrda!...“ (pjesma Putnik za koju je napisao glazbu Osječanin F. Š. Kuhač)
„Nije mnogo pjevao, ali većina njegovih pjesama je suho zlato, te i nije čudo, da ih je toliko narod zavolio.“ (R. F. Magjer, Život i pjesme Petra Preradovića, 1916.)
Hrvatski pjesnik i preporoditelj Petar Preradović rođen je u Grabrovnici kod Pitomače 19. ožujka 1818. godine.
Nakon školovanja u Bečkom Novom Mjestu služio je kao vojno lice diljem Habsburške Monarhije, od Zadra preko Zagreba do Beča. Tijekom 1850-ih godina služio je i uz bana Josipa Jelačića…
Pisao je pjesme na njemačkom i hrvatskom jeziku. Pod utjecajem djela F. Schillera, J. W. Goethea i drugih pisao je svoja prva djela na njemačkom jeziku među kojima možemo istaknuti Das Uskoken-Mädchen (Djevojka uskokinja) i dio iz zbirke ljubavnih pjesama pod nazivom Lina-Lieder (Pjesme Lini).
Također je na hrvatskom jeziku pisao pjesme domoljubne tematike poput Putnik, Miruj, miruj srce moje, Rodu o jeziku i druge. Pod utjecajem djela J. G. Herdera pisao je i pjesme o takozvanoj slavenskoj misiji u 19. stoljeću poput Zvanje Slavjanstva.
Uz Ivana Mažuranića bio je jedan od najcjenjenijih pjesnika 19. stoljeća na jugoistoku Habsburške Monarhije, odnosno na prostoru Trojedne Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.
Odavana je počast ovom velikom pjesniku i preporoditelju već tijekom Austro-Ugarske Monarhije. Tako je i jedan od najmističnijih i najljepših osječkih parkova 1913. godine preimenovan u Preradovićevo šetalište (dotadašnji Sakuntala park).
Foto: Razglednice iz Osijeka, Petar Preradović, Izvor: Državni arhiv u Osijeku – Razglednice HR DAOS, Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Preradović, pjesnik
ponedjeljak, 15.03.2021.
Bune u Orahovici i Našicama 1755.
Bune diljem Slavonije i pokušaj sređivanja situacije sa Slavonskim urbarom 15.3.1756.
Zapisi jednog vremena: 15.3.1756.
O buni 1755. pisao je i Josip Pejačević: „Naoružani kuburama, puškama, sjekirama i kosama uzbunili buntovnici sva sela spahiluka orahovičkog i našiškog, povezali i okovali sve knezove i pandure i poveli ih sa sobom. Svijet se zaplašio i pristao uz buntovnike. Jedna je četa pod Ostojom Stojićem došla u Našice, provalila u moj dvor i opljačkala ga. Sam Ostoja ušao je u moju spavaću sobu, obučen legao u krevet i prospavao u njemu tri noći. Na odlasku ukrao mi dva fina talijanska pristoleta i moj šešir. Službenike moje svukao do gola i objesivši im čizme oko vrata gonio ih, da bosi plešu po hrpi kamenja. Podrumara moga svezali, oteli mu ključe i popili sve vino…“ Ovaj opis i pogled plemića Pejačevića donio je povjesničar J. Bösendorfer, Kako je došlo do slavonskog urbara 1756. godine, 1929.
Prije buna 1755. godine kmetovi su se desetljećima žalili na potraživanja od strane plemića pa tako i na području vlastelinstava Orahovica i Našice, kao i na drugim vlastelinstvima od Virovitice do Osijeka. Dužni su bili davati konak vojsci, novac, poreze u naturi i u žitaricama...
„Na ovoj pak strani, od Virovitice sve dovde, okupili su se svi seljaci, svaki s drvenom toljagom, u narodu nazvanom batina, u ruci i dok su dizali u vis drvene toljage poput pušaka, vikali su „Svi“, to jest da svi odjednom podignu svoje ruke protiv zemaljskih gospodara. Stoga su razočarani govorili: „Tražimo pravdu ili ćemo radije umrijeti.“ I bili su toliko bijesni da bi bili lišili mnoge zemaljske gospodare života i počinili drugu štetu, da nisu bila prisutna naša braća (o.a. franjevci iz Našica) koja su ih umirila svojom razboritošću: svi oni, njih oko tri tisuće i više, bili su se okupili ovdje u Našicama.“ Dio iz Zapisnik franjevačkog samostana u Našicama, knjiga I. (1739.-1787.), 2010.
U ovakvim je višedesetljetnim okolnostima donijela carica, odnosno kraljica Marija Terezija novu urbarijalnu regulaciju 15. ožujka 1756. godine kojom se pokušalo regulirati obveze plemića, to jest zemljišnih gospodara i podložničkog stanovništva (kmetova). Čitajući urbare 18. stoljeća možemo „zagrepsti“ život slavonskog stanovništva 18. stoljeća.
Više možete čitati u članku M. Sučić, Okolnosti i nastanak slavonskih urbara 1737. i 1756. godine: međuodnos između vlasti, kmeta i vlastelina, 2017.
Foto: Dvorac u Našicama s početka 19. stoljeća, pogled na orahovački kraj
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Slavonski urbar, Orahovica, Našice
subota, 13.03.2021.
Prije tuberkuloza, korona sada
Uz subotnju kavu čitamo u osječkom Hrvatskom listu prije točno 100 godina, 13.3.1921.:
O auto garaži 1921. godine (reklama). Nalazila se u Županijskoj ulici…
Hoće li možda i 100 godina kasnije biti ovakvih predavanja pod utjecajem korone? Kino „Uranija“ i predavanje o higijeni: „Higijensko predavanje u Uranija-Kinu. Načelnik odsjeka u ministarstvu za narodno zdravlje dr. Kujundžić, došao je jučer iz Beograda te će danas u dvorani Urania-kinu održati za školsku omladinu predavanje o tuberkulozi, sifilisu i higijeni. Pri tom će se demonstrirati filmovima…“
Tko zna što sve Tvrđa krije i 100 godina kasnije. I prije sto godina pušaka se svagdje moglo naći: „Nalaz oružja u tvrdjavskim kazematama. Neki srednjoškolci našli su na svome putešestviju kroz tvrdjavske kazamate nekoliko sasvim novih pušaka, koje su po svojoj prilici u vrijeme „revolucije“ pred 2 godine ondje sakrivene. Manje je vjerojatno, da iste puške potječu od kradje.“
Foto: Reklama iz Hrvatskog lista, 13.3.1921. Izvor: Hrvatski list, 13.3.1921.
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Hrvatski list, novine
četvrtak, 11.03.2021.
"Majka i dijete" Oscara Nemona
Osječanin Oskar Neumann (Oscar Nemon): Autor spomenika od Churchilla, Freuda do osječkog spomenika Majka i dijete
Zapisi jednog vremena: 13.3.1906.
Oskar Neumann bio je kipar koji je rođen 13.3.1906. u Osijeku. Autor je spomenika Winston Churchill, Sigmund Freud, Nacionalno zrakoplovstvo u Torontu, Majka i dijete u Osijeku i drugih. Nakon odrastanja u Osijeku proveo je dio života u zapadnoj Europi pa tako i u Bruxellesu gdje je bio na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti. Radio je u Londonu, Bruxellesu, a od 1940-ih živio u okolici Oxforda.
Tijekom gotovo osam desetljeća života ostavio je veliki broj djela diljem zemaljske kugle. Bio je i autor prikaza princeze Marie Bonaparte, belgijskog kralja Alberta I., Margaret Thatcher i drugih istaknutih osoba iz svjetske povijesti 20. stoljeća.
Iz suradnje Danice Pinterović, Židovske općine Osijek i kipara svjetskoga glasa Oscara Nemona podignut je spomenik Majka i dijete u Osijeku 1965. godine. Spomenik je posvećen stradalim Židovima Osijeka i Slavonije u Drugom svjetskom ratu uz napomenu da su postojale različite interpretacije kome je sve posvećen. Nalazi se u parku koji danas nosi naziv Osječanina Oscara Nemona, nekadašnji park na Gajevu trgu. Razmatralo se tijekom 1960-ih da se postavi i u parku kod današnjeg Doma Hrvatske vojske.
Umro je 13.4.1985. u Oxfordu.
Foto: Spomenik Majka i dijete, autor Nemon i kustosica Pinterović, Izvor: Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku, D. Zec, Danica Pinterović, Oscar Nemon i spomenik osječkim i slavonskim Židovima – žrtvama holokausta
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Đakovački biskup Ćolnić
Biskup Ćolnić – od Zagreba preko Bologne do Đakova…
Zapisi jednog vremena: 11.3.1699.
Josip Antun Ćolnić bio je đakovački biskup, odnosno bosansko-đakovački koji je rođen 11.3.1699. godine.
Nakon školovanja u Beču i Rimu bio je zagrebački kanonik, katedralni đakon u Zagrebu. Sredinom 18. stoljeća došao je na čelo Bosansko-đakovačke biskupije, obnašao je i dužnost velikog župana Požeške županije. Tijekom njegova biskupovanja nastavila su se osnivanja župa i obnova sakralnih objekata. Također je u skladu s gospodarskim procesima 18. stoljeća promovirao uzgoj dudova svilca na području đakovačkog vlastelinstva. Sudjelovao je i u procesima spajanja Srijemske i Đakovačke biskupije. Umro je 17.2.1773. godine.
Foto: Zgrada OŠ Josipa Antuna Ćolnića u Đakovu
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
nedjelja, 07.03.2021.
Hladnije ili toplije nego 1914...
Uz nedjeljnu kavu čitamo u osječkoj Narodnoj obrani 7.3.1914.:
O visokim ili niskim temperaturama 6.3. – „Jučer u 2 sata po podne +13.3; Jučer u 9 sati u večer + 8.9; Danas u 7 sati u jutro +6.4“
O proslavi rođenja nekadašnjeg bana 8.3. – „U proslavu stogodišnjice rodjenja Ivana Mažuranića priredjuje Klub Hrvatskih Književnika u Osijeku u nedjelju 8. ožujka 1914. točno 4 sata poslije podne nadalje u dvorani niže pučke škole u Jägerovoj ulici (II. kat) kao literarno-zabavno posijelo s ovim programom…“
O napitku koji život znači i vodovodu – „Tvrtka Payer i drug, kojoj je povjerena zadaća, da istraži mogućnost i rentabilnost gorskog vodovoda za grad Osijek, predala je, kako smo već javili, prekjučer svoj elaborat, sasvim izradjen, gradskoj općini… trebat će barem dva mjeseca napornog i savjesnog rada, da se ovi prouče… Ali se nadamo, da ćemo ipak doskora dobiti davno željkoni vodovod… Valjda će se ipak jednom i Osječanima točiti, ako već ne čisto vino, a ono bar čista voda… Ta nam je i potrebnija, jer ne omamljuje a obmana smo siti.“
Foto: Ilustracija novina Narodna obrana, 7.3.1914. Izvor: Narodna obrana, Gradske vijesti. 7.3.1914.
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Narodna obrana, gradske vijesti
"Prvi" Gutmann i Slavonija
Rodonačelnik obiteljskog posla budućih industrijalaca Slavonije (od Valpova i Belišća preko Donjeg Miholjca do Orahovice i Voćina)!
Zapisi jednog vremena: ožujak 1890.
Salamon (Samuel) Heinrich Gutmann umro je početkom ožujka 1890. godine prema trenutačnim saznanjima. U Nagykanizsi je radio kao skladištar i trgovac da bi 1830-ih godina otvorio trgovinu. Sljedećih dvadesetak godina trgovao je i žitaricama i uljem iz uljane repice. Drvo je ušlo u središte zanimanja trgovca Gutmanna sredinom 1850-ih godina. Po svemu sudeći razlog je bilo tržište koje se počelo stvarati tijekom 19. stoljeća, a to je potreba za drvom u željeznici i razvoj bačvarstva.
Tijekom razvoja obiteljskog posla postao je plemić u skladu s tadašnjim trendovima koncem 1860-ih godina. Niti dva desetljeća kasnije naslijedili su ga sinovi na vodećim položajima u obiteljskom poslu. Oni su ušli s kapitalom u Slavoniju kroz poslovnu suradnju s veleposjedničkom obitelji Hilleprand von Prandau.
Poduzeće sa središtem u novonastalom naselju Belišće zvalo se do sredine 20. stoljeća po Samuelu Heinrichu Gutmannu – S. H. Gutmann. Njegovi su sinovi i potomci koncem 19. stoljeća i u prvoj polovici 20. stoljeća nastavili širiti svoje poslovno carstvo. Između ostalog kupovali su i šume na prostoru osamnaestoljetnih vlastelinstava Orahovica i Voćin. Također su gradili i prugu u sklopu poduzeća Slavonsko-podravska željeznica sa središtem u Belišću. Potonja je željeznica imala svoje kolodvore i popratne zgrade (gospodarske i stambene) diljem slavonske Podravine od Osijeka preko Belišća i Donjeg Miholjca do Orahovice…
Foto: S. H. Gutmann, spomen vlakovi (lokomotiva i vagoni) u Belišću i Orahovici
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
petak, 05.03.2021.
Dora Pejačević
Dora Pejačević – hrvatska skladateljica austro-ugarskog kulturnog kruga
Zapisi jednog vremena: 5.3.1923.
Prije gotovo jednog stoljeća (5.3.1923.) napustila je svijet hrvatska skladateljica Dora Pejačević.
Dok je djetinjstvo provodila u Našicama ušla je u svijet glazbe kojemu je doprinijela tijekom ostatka života. Tijekom školovanja upoznala se sa sviranjem glasovira, violine i kompoziciju. Tijekom nešto više od tri desetljeća života provodila je vrijeme u umjetničkim i intelektualnim krugovima u skladu sa svojim odgojem, obrazovanjem i svojevrsnim načinom života plemstva Austro-Ugarske Monarhije.
Skladala je minijature za glasovir, violinu i glasovir, orkestralna i komorna djela, popijevke za glas i orkestar. Također je skladala i glasovirski koncert za koji se tvrdi da je prvi u hrvatskom glazbenom svijetu, kao i Simfonija u fis-molu za koju se navodi da je prva moderna hrvatska simfonija. U djelima možemo uočiti elemente romantizma i impresionizma.
Umrla je u Münchenu 5. ožujka 1923. godine.
Foto: Dora Pejačević, Izvor: Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Pejačević, skladateljica
srijeda, 03.03.2021.
Slavonski "Sokol" Ibrišimović
„Sokol“ Ibrišimović napustio svoju Slavoniju davne 1698. godine
Zapisi jednog vremena: Ožujak 1698. godine
„Već on svlači misničko odilo
I oblači od mejdana ruvo
Pa on ide po ravnih sokacih
I pozivlje što vojevat more!“
Narodna pjesma o „Sokolu“ Ibrišimoviću (R. Lopašić, Dva hrvatska junaka, 1888.)
Dijete Požeške kotline koji je spajao Zagreb i Slavoniju „Sokol“ Luka Ibrišimović napustio je slavonske planine i ravnicu krajem zime davne 1698. godine.
Nakon školovanja u rodnoj Požegi, franjevačkom središtu Velikoj, Ugarskoj i Italiji djelovao je kao franjevac u Požegi, gvardijan samostana u Velikoj (franjevački samostan u Velikoj uz našički u 17. stoljeću), generalni vikar Zagrebačke biskupije u Slavoniji pod osmanskom vlasti.
Prema narodnoj predaji i literaturi prikazivan je kao nositelj narodnog pokreta protiv osmanske vlasti u Slavoniji. Također je po svemu sudeći bio čvrsta veza između tzv. osmanske Slavonije i Banske Hrvatske pod bečkim dvorom. Kao jedan od vođa narodne vojske u Slavoniji pobijedio je osmansku vojsku pored Požege krajem zime 1688. godine. Tih je godina diljem međuriječja Drave, Dunava i Save djelovala i habsburška carska i banska vojska pa tako i u navedenoj bitci.
Zagovarao je obnovu crkava diljem Slavonije, poticao vjersku praksu. Tijekom 1690-ih godina nastavio je zagovarati utjecaj zagrebačkog biskupa na prostoru gdje su nekada djelovali pokoji dijecezanski (svjetovni) svećenici i franjevci iz Velike i Našica.
Foto: Luka Ibrišimović, Izvor: Hrvatska enciklopedija
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Oznake: ZJV, Ibrišimović, franjevac
