Marketing
Bune u Orahovici i Našicama 1755.
Bune diljem Slavonije i pokušaj sređivanja situacije sa Slavonskim urbarom 15.3.1756.
Zapisi jednog vremena: 15.3.1756.
O buni 1755. pisao je i Josip Pejačević: „Naoružani kuburama, puškama, sjekirama i kosama uzbunili buntovnici sva sela spahiluka orahovičkog i našiškog, povezali i okovali sve knezove i pandure i poveli ih sa sobom. Svijet se zaplašio i pristao uz buntovnike. Jedna je četa pod Ostojom Stojićem došla u Našice, provalila u moj dvor i opljačkala ga. Sam Ostoja ušao je u moju spavaću sobu, obučen legao u krevet i prospavao u njemu tri noći. Na odlasku ukrao mi dva fina talijanska pristoleta i moj šešir. Službenike moje svukao do gola i objesivši im čizme oko vrata gonio ih, da bosi plešu po hrpi kamenja. Podrumara moga svezali, oteli mu ključe i popili sve vino…“ Ovaj opis i pogled plemića Pejačevića donio je povjesničar J. Bösendorfer, Kako je došlo do slavonskog urbara 1756. godine, 1929.
Prije buna 1755. godine kmetovi su se desetljećima žalili na potraživanja od strane plemića pa tako i na području vlastelinstava Orahovica i Našice, kao i na drugim vlastelinstvima od Virovitice do Osijeka. Dužni su bili davati konak vojsci, novac, poreze u naturi i u žitaricama...
„Na ovoj pak strani, od Virovitice sve dovde, okupili su se svi seljaci, svaki s drvenom toljagom, u narodu nazvanom batina, u ruci i dok su dizali u vis drvene toljage poput pušaka, vikali su „Svi“, to jest da svi odjednom podignu svoje ruke protiv zemaljskih gospodara. Stoga su razočarani govorili: „Tražimo pravdu ili ćemo radije umrijeti.“ I bili su toliko bijesni da bi bili lišili mnoge zemaljske gospodare života i počinili drugu štetu, da nisu bila prisutna naša braća (o.a. franjevci iz Našica) koja su ih umirila svojom razboritošću: svi oni, njih oko tri tisuće i više, bili su se okupili ovdje u Našicama.“ Dio iz Zapisnik franjevačkog samostana u Našicama, knjiga I. (1739.-1787.), 2010.
U ovakvim je višedesetljetnim okolnostima donijela carica, odnosno kraljica Marija Terezija novu urbarijalnu regulaciju 15. ožujka 1756. godine kojom se pokušalo regulirati obveze plemića, to jest zemljišnih gospodara i podložničkog stanovništva (kmetova). Čitajući urbare 18. stoljeća možemo „zagrepsti“ život slavonskog stanovništva 18. stoljeća.
Više možete čitati u članku M. Sučić, Okolnosti i nastanak slavonskih urbara 1737. i 1756. godine: međuodnos između vlasti, kmeta i vlastelina, 2017.
Foto: Dvorac u Našicama s početka 19. stoljeća, pogled na orahovački kraj
Zapisi jednog vremena, serijal Šegrtskih zapisa o istaknutim pojedincima i događajima iz Slavonije, Srijema i Baranje
Post je objavljen 15.03.2021. u 19:44 sati.