Šegrtski zapisi

nedjelja, 20.12.2020.

Počast „plemenitima“, a što s „običnim“ obiteljima u Slavoniji?


Foto: Slavonski dvorci i kurija

Zapisi iz Slavonije: Počast „plemenitima“, a što s „običnim“ obiteljima u Slavoniji?

Što je ostalo nakon stoljeća i pol feudalnih odnosa „plemenitih“ i kmetskih – „običnih“ obitelji, a što nakon još stoljeća i pol različitih sustava i odnosa? Mnogobrojni dvorci i kurije koje u pravilu nose prezimena nekadašnjih „plemenitih“ gospodara, rijeke su (ne)presušni potencijal, kao i „ostaci ostataka“ prašume… A gdje se čuje i vidi značaj pojedinaca ili zajednica „običnih“ obitelji…


Foto: Sjeverni bedem osječke Tvrđe, 18. stoljeće

Slavonija je stoljećima bila zemlja močvare i šume. Zemlja međuriječja Drave, Dunava i Save gdje je opjevane ravnice bilo neusporedivo manje nego danas. Pokrajina devetnaestoljetnog Trojednog Kraljevstva Hrvatske, Dalmacije i Slavonije bila je stoljećima na kraju Kraljevstava i Carstava, odnosno pogranično područje. U skladu su se s tim obitelji seljaka, trgovaca, obrtnika, ali i zemljišni gospodari ponašali i živjeli u stalnom „sukobu“ s prirodom i drugim okolišnim faktorima.


Foto: Dvorac u Virovitici - obitelj Pejačević, 19. stoljeće


Foto: Pročelje dvorca u Valpovu - obitelj Hilleprand von Prandau, 18. i 19. stoljeće

Nakon sukoba dvaju Carstava i njihovih saveznika, Osmanskog Carstva i Habsburške Monarhije krajem 17. stoljeća prostor poplava, neprohodnih brda i nizine na kojima se rasprostirala nepregledna prašuma dobio je nove vladare. Od tada pa do 1918. godine rasprostirala se Monarhija dinastije Habsburg od Alpa na zapadu pa do obronaka Karpata na istoku. U takvim je novim okolnostima Slavonija prestala biti pogranični prostor ako gledamo u ključnom pravcu za Habsburšku Monarhiju – zapad – istok, odnosno nizvodno uz rijeke Savu, Dravu i Dunav. Prema potonjoj se Monarhiji često „tepalo“ i da je Podunavska. Kada se promatra povijest Slavonije prije dvije, tri stotine godina trebaju se još uzeti u obzir neki čimbenici. To je odnos Habsburgovaca prema stečenim zemljama s prijelaza iz 17. u 18. stoljeće. Promatrajući u žargonu smatrali su da je osvojen dobar dio Panonske nizine (ne samo Slavonija) na maču, to jest da je zemlja u sklopu prirodnog prava. Na takav su način habsburške „institucije“ poput Dvorskog ratnog vijeća i Dvorske komore mogli direktno kontrolirati cijelo područje i koristiti veliki potencijal koji je nudila i slavonska šuma i močvara.


Foto: Dvorac u Našicama - obitelj Pejačević, 19. stoljeće

Budući da je postojao krug „plemenitih“ obitelji oko vladajuće dinastije koji je bio lojalan na različite načine krenulo se u dijeljenje Slavonije potonjima. Tako je Virovitica i okolica pripala obitelji Pejačević, kao i Našice s okolnim krajem. Valpovo i Donji Miholjac i ostatak međuriječja Drave, Karašice i Vučice su carskom (kraljevskom?) darovnicom došli u ruke obitelji Hilleprand von Prandau. Još istočnije, uz gospodarsku žilu kucavicu Dunav u najistočnijim dijelovima Slavonije i Srijema smjestila su se vlastelinstva sa središtem u Vukovaru i Iloku. Vukovar je držala obitelj Eltz, a Ilok obitelj Odescalchi. Prebacivanje iz ruku Dvorske komore u ruke različitih obitelji i pojedinaca bilo je prisutno i u dijelovima zlatne Požeške kotline. Ne smijemo zaboraviti niti spomenuti slavonsku Posavinu koja je pretvorena u slavonsku vojnu granicu (krajinu) kroz proces od nekoliko desetljeća tijekom 18. stoljeća.


Foto: Dvorac u Donjem Miholjcu - obitelj Mailath, 20. stoljeće

Navedeni su zemljišni gospodari, tj. civilna vlast provodili gospodarsku politiku koja se u skladu s osamnaestoljetnim i devetnaestoljetnim saznanjima temeljila na krčenju stoljetne hrastove šume, isušivanju močvara i reguliranju dravskih, savskih i dunavskih pritoka, kao i samih prometno-gospodarskih žila kucavica. Što je ostalo nakon stoljeća i pol feudalnih odnosa „plemenitih“ i kmetskih – „običnih“ obitelji, a što nakon još stoljeća i pol različitih sustava i odnosa? Mnogobrojni dvorci i kurije koje u pravilu nose prezimena nekadašnjih „plemenitih“ gospodara, a nekadašnje su rijeke – pritoci postali potoci, rijeke Drava, Dunav i Sava su (ne)presušni potencijal, kao i „ostaci ostataka“ prašume… A gdje se čuje i vidi značaj pojedinaca ili zajednica „običnih“ obitelji koji su dali najveći obol u gradnji navedenih građevina i gospodarskih pothvata sa svojih deset prstiju u tri stoljeća različitih sustava i odnosa. Polako, ali sigurno se već nekoliko desetljeća progovara i o tim pojedincima i zajednicama koje su kopale kanale, rezale klade, zidale zidine, ali i odlazile u „robinhoodovske“ pothvate. U pothvate koje su omogućavale iste te močvare i prašuma koji su polako, ali sigurno nestajali kroz tri stoljeća.

Oznake: zapisi, dvorci, plemići, Slavonija

20.12.2020. u 10:48 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2021  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Travanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (11)
Veljača 2021 (8)
Siječanj 2021 (11)
Prosinac 2020 (15)
Studeni 2020 (11)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Studeni 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (3)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (3)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (4)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Šegrtski su zapisi blog o povijesti, kulturi i politici.

Možete čitati komentare i kolumne o svakodnevnim događajima, procesima i osobama koje kreiraju hrvatsku kulturu, politiku i historiografiju.

Autor

Mihael Sučić, doktorand povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Autor knjige o povijesti okoliša, ekonomskoj i socijalnoj povijesti slavonske Podravine pod nazivom Počeci habsburške Valpovštine.