Žena sa ( samo ) četri rođendana

Ja sam jedina žena koju poznajem a da može obilježavat četiri rođendana.

Prvi je onaj upisan u knjigu rođenih 16. siječnja, i to tri tjedna ranije, jer je eto moja mama u naletu tjeskobe lopatala snijeg pa dobila trudove debelo prije termina i donijela me na svijet. Taj više ne slavim, ne zato šta ga ne bi slavila nego iz praktičnih razloga. Jedan je recimo taj da na tortu jedva može stat tolko svjećica, pa bi paljenje istih moglo dovest do požara koji bi zahvatio firange il stolnjak i doveo do intervencije vatrogasaca. A ne da mi se al nikako mijenjat namještaj iza eventualnog požara zbog jebene torte. ( I nemoj da mi sad neko kaže - pa imaju i one svjećice - brojevi; to je bezveze, mora bit svjećica koliko je godina i amen ).

Drugi je onaj upisan u jednu sasvim drugu knjigu 28. lipnja 2017., i taj put su stvarno intervenirali vatrogasci da me zajedno sa kolegama s posla izvuku iz hrpe lima u kojem smo pukim slučajem preživjeli. Iza tog rođendana mi moj junior nije dao da se pogledam u ogledalo šest dana, a kad mi se konačno otvorilo oko i kad sam se mogla pogledat imala sam bome šta i vidjet. Izgledala sam ko sve, samo ne ko ja. E taj drugi rođendan mi je pa onak...izmijenio poglede na svijet, i to poprilično. Postala sam naglo svjesna i bitnih i nebitnih stvari u životu, i odlučila sam pustiti svoje riječi u svijet. Do tada sam mislila da one nikoga neće zanimat, i da je to istrčavanje pričuljaka skroz bezveze.

Treći je posto virtualno stvaran 31. kolovoza 2017., kad sam na svojoj skromnoj stranici na fejsbuku ostavila prvi pričuljak, o kupovanju naočala u Getaldusu. I svaki dan odnekud izroni nešto novo; ničim izazvano izroni neko sjećanje, il me strefi neka nepredviđena situacija, il neki "dogodilo se na današnji dan" trenutak...uglavnom već šest godina uporno ostavljam pričuljke. Nisam postala influenserica tipa krutejebo priča, vidiimamsise fotki, al nisam to ni htjela. Mene i dalje silno veseli izvlačenje pričuljaka u svijet. Knjižica je 2019. ugledala svjetlost dana, predstavljena je u Petrinji, na zagrebačkoj Knežiji i u Virovitici, i da nije bilo korone prošetala bi i Siskom i fensišmensi Bogdanom Ogrizovićem u Zagrebu.

Četvrti rođendan sam počela slavit 22. studenog prošle godine; toga sam dana operirana i vanzemaljac čarobnih ruku u Petrovoj odstranio je iz mene zloćudno govno koje me imalo ozbiljnu namjeru uništit. I slavim ga svakodnevno, iza završenih zračenja i kemoterapija, i dajem sve od sebe da se vratim u normalu. Ono što me naučio 28. lipanj 2017. dobrano me podsjetio 22. studeni 2022. – nikada ne znaš što te čeka u danu koji dolazi i kojom ćeš stranputicom morat proć da bi se vratio u život.

I zapravo sam sretna šta imam četiri rođendana. Pa to nema niko koga poznajem. I znam da su sretni svi oni koji me poznaju, vole ili čitaju moje pričuljke. Hvala svima, onako od srca.

( fotka nije friška, nisam oprala kosu, rano je za selfije i već znate da nisam savladala tehniku prebacivanja fotki na novi način )