Samo treba pogodit u pravu garažu

Moram priznat da je moja ispaćena roditeljica, žena prokušanih vrlina, uvelike bila u pravu kad mi je, nakon incidenta sa sredstvom za čišćenje zvanim Četri asa, a na moje pitanje šta su Četri asa, rekla otprilike - ako se pametno udaš, to ti nikada neće trebat.

I bila je u pravu. Zašto? E pa eto zato šta one koje su se znale pametno udat ne da nisu nikad trebale znat šta su Četri asa, nego su se nakon izvjesnog broja godina rastale i pobrale milione novaca, pa si osigurale lagodan život prepun skupocjenih sitnica.
Na drugom mjestu svih visokotarifnih razvoda sa hrpom nula je onaj vlasnika Formule jedan i naše Slavice ( za one starije, nije imala Mendu ). Žena dobila samo -pazi sad -1,2 milijarde dolara. Majkosvetabožja, pa tu cifru je teško i pročitat a kamoli je imat na bankovnom računu. Znači zbrinula je sebe i šezdesetosam generacija svojih potomaka. Kad su se razveli, odma si je kupila jahtu za samo tridesetšest miliona funti. Ono, da se može otpeljat kud joj se pelja, pa neće valjda ić Fliksbusom vamotamo po Evropi. A i Fliksbus nema podmornice il brodove, pa nemre doć na udaljene destinacije tipa Tahiti, Haiti il koji već egzotični predjel. Uzela jahtu i riješila problem udaljenijih odredišta.

Prema nekim podacima, upoznali su se u Monzi dok je ona hodala po garaži od budućeg svjetskog prvaka Pikea i čak je budućem mužu priprijetila da će ga bubnut po nosu ako joj se približi ( on je naime bio pristaša vjerovanja da ženama nije mjesto u garaži ). I dok su se natezali oko njenog boravka u garaži zaiskrile varnice i oženili se nakon dvanajst godina ljubavi. E i tu je bilo svašta, kažu da ga je gađala tanjurima i čak istukla par puta ( eto ti kad oćeš ženu van svog govornog područja; da je oženio Britanku kuvala bi mu poridž i sve one nejestivosti, al on se nadovezo na strankinju sa tamni ajz koja mu je na kraju izbila iz džepa već spomenutu cifru koju neću ponavljat, jer mi se vrti u glavi od nje ).


Dakle, stvari stoje kako stoje; one snalažljivije naprosto pogode u pravu garažu koja im donese svaštanešta, sve ono šta nisu mogle očekivat ni u najluđim snovima. One manje snalažljive fulaju garažu pa cijeli život brišu prašinu, usisavaju, kuvaju, peglaju i vode brigu o uglavnom svemu osim o daljinskom od televizora. ( Sebe neću uopće komentirat; ne sjećam se da sam objavljivala fotke sa Havaja il iz Maroka, gdje me otpeljo moj rođeni avion. )

I ne kužim jel mi roditeljica nije mogla malo bolje pojasnit ta jebena Četri asa i način neprimjenjivanja tog sredstva, koje je baj d vej neizdrživo zaudaralo iza glancanja bar dva - tri dana.