Noge od Conana

Ne volim biti bespomoćna, ili je možda bolje reći ograničene sposobnosti kretanja.

A onda pomislim da sam prije pet i nešto sitno godina bila jednako tako onemogućena funkcionirati normalno. Lebdjela između života i smrti i vratila se natrag, pa se dan po dan privikavala na spavanje na sjedeći zbog slomljenih rebara i disanje na usta zbog polomljenog nosa i sinusa. Prošlo je; ostala je tek izmaglica sjećanja i spoznaja da čovjek može izdržati sve i ostati i normalan i jak u glavi.

Obzirom da je kasnije uslijedio i potres i sve popratne nuspojave i par tisuća naknadnih potresa, pa i gubitak dvojice članova bliske obitelji u samo tjedan dana, i sve sam to izdržala na svojim nejakim nogama, onda si volim reći - ti možeš sve, i tvoje su noge ko u Conana barbarina.

Voli vas Rossovka.