Utreniranost, da šta drugo

Čitam danas da je policija u Bosni zaustavila ženu u sitnim noćnim satima, dobra večer – dobra večer, kontrola dokumenata i alkotest.

Dokumenti su bili ok, a za alkotest su pomislili da je dreger neispravan. Jer je žena napuhala – pazi sad – 5,19 promila. Prema tvrdnji policajaca, na prvi pogled uopće nisu skužili da je skroz karambolirana jer je normalno izašla iz auta, korakom alajčauša na Alki, jedino joj se jezik malo saplito kad je pričala. Pa su neki posumnjali u ispravnost mjernog instrumenta, ono – ma to mora bit strgano. Al onda je provjerom utvrđeno da je jednom zgodom napuhala samo 3,5 promila, tako da nije do instrumenta. Žena je inače ugostiteljska djelatnica i voli pisati poeziju, kaže. A možda ju je rastužila napisana pjesma, pa se sašila ko maturalna haljina.
Inače sudski vještak toksikolog kaže da za recimo 2,8 promila treba popit oko pola litre žeste, ili litru i sedam deci vina, ili tri i pol litre pive. A naša vozačica imala skoro duplo. Jel znate vi šta znači popit litru žeste? Pa nju bi nekadašnji kozaci nosili na rukama, ta bi pod šank složila cijelu kozačku pukovniju da krenu nazdravljat, i još bila u stanju malo plesat kazačok i uzjašit na konja pa odjašit u sumrak, promišljat neke nove stihove.

Bilo bi je zanimljivo promatrat iz prikrajka kako konzumira. Ono, da vidiš jel trusi jednu za drugom il je riječ o višesatnom druženju sa flašama. Kako god bilo, ide to njoj ko da vodu pije. I izgleda da to nije tek tu i tamo, nego rutina.

( A i ja svašta pričam; pa mora bit utrenirano čeljade za popit litru žere i normalno hodat kad izađe iz auta. To je disciplina mozga pilota, reko bi naš pokojni Jure, i visoki stupanj utreniranosti. )