Majka Hrabrost

Kad izgovoriš „Srebrenica“ više ništa ne moraš izgovoriti. Mjesto nezemaljskog bola ispod kojeg su se otvorila vrata pakla 11. srpnja 1995.

Hatidža Mehmedović imala je 43 godine kada su u Srebrenici ubijeni njeni sinovi, suprug i brojni članovi njene obitelji. Umrla je i njena duša pokošena rafalima, samo tijelu nema druge nego živjeti dok ne dođe trenutak da ode u vječnost.
Izjavila je u jednom intervjuu: „Sanjam ih. Zovem ih. Tražim ih. Ako su mi došli na san ja kažem ljubi vas majka, je li ja ovo sanjam ili ste se stvarno vratili. Oni mi kažu došli smo majko, ne sanjaš. A onda se probudim i opet nema nikoga“.
Bila je osnivačica i predsjednica udruge Majke Srebrenice i ostatak ovozemaljskog života posvetila je borbi da istina o Srebrenici nikad ne bude zaboravljena. Živjela je sama, razgovarajući sa borovima u svome pustom dvorištu. Znala je reći – to mi je kao da s njima razgovaram.

Bila je Majka Hrabrost, kao i sve ostale srebreničke majke, pitajući se sve do kraja života zašto joj je Allah namijenio takvu jezivu bol i prazninu, zašto je morala nadživjeti svoju djecu i godinama sanjati susret s njima. Pred takvim se bolom možeš samo skrušiti i šutjeti, jer nema riječi utjehe koje bi mogao uputiti svim tim ženama kojima je život ugasnuo srpanjskih dana krvave ratne godine. U srcu Evrope, u dvadesetom stoljeću, preživjele su najstrašniji bo koji mater može doživjeti. Živa si, a mrtva. Srca ukopanog sa tijelima svojih sinova.
Majka Hatidža umrla je 22. srpnja 2018. godine.U srpnju su u vječnos otišli njeni sinovi, pa je i njena napaćena duša otišla sa ovog svijeta u srpnju.Vinula se u nebo zagrliti svoje sinove, tamo onkraj duge, gdje nema tuge ni bola.

Svake godine kad se primakne taj strašni datum i mene obuzme neopisiva tuga, Njene suze su i moje suze, i padaju tople i slane za nedužnima.
Neka se nikada, nigdje, nikome ne ponovi jauk poput jauka srebreničkih majki.

( photo by radio Sarajevo )