17

utorak

kolovoz

2021

Ovdje niko nije normalan...

E sad mi je dosta.

Kud sam nenaspavana i sve me boli ko da me sklapalo od različitih plastika iz kinderjaja, tud su me prepala ulazna vrata koja nisam dobro zatvorila, pa kad je bubnulo od durcuga dobro da me nije šlagiralo. A onda sam krenula po kocku za juhu da je stavim u jebeni grašak s noklicama, pa otkinula pola i stavila u lonac, a za dve minute sam umjesto dve kockice čokolade koje su ostale na stolu od ublažavanja stresa utrpala u gubicu ostatak kocke za juhu, koji je isto osto na stolu. Dobro da me još jedamput nije šlagiralo, jel znate vi šta je kocka za juhu u gubici?

Pa sukladno tome, očigledno je da ja više nisam normalna. Nekako imam osjećaj da nas je puno takvih. I bilo bi dobro, čisto zbog duševnog zdravlja, okrenut se il tabletama il alternativnoj medicini. Milke s normabelima još nema na tržištu, jebe se Švicarcima šta se mi drmamo, a i da ima - to je ko da si prek ramena bacio a ne pojeo pola čokolade. Znači kontaktirat svog doktora da se dobije praške, kojima kad se ušikačiš vidiš zmajeve u kupaoni i razgovaraš sa Elvisom dok mu grabiš grašak s noklicama u tanjur. Ko baš voli slatko nek iza tablete mazne pola čokolade. Oni neskloni medikamentima - alternativa. Alkoholne pripravke u plastične flaše, da se ambalaža ne skrši kad počne roštat, i konzumirat u naletima tjeskobe. Iza šest - sedam buklija mozak odrveni i opet postoji mogućnost kontakta sa Elvisom, samo bez zmajeva u zahodu.

I molim vas, svakako izbjegavat čitanje komentara po raznoraznim forumima, da ne dođete u napast izmiješat terapiju, jer bi to moglo dovest do Elvisa prerušenog u zmaja, kojeg bi onda mogli krenut zatuć partvišom il onom dužom cijevi od usisavača pa razlupat kupaonu.
Radite šta god znate da ostanite donekle normalni.

( photo by HumorPicture & alamystock )



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.