Moje dvije ljubavi

Odveli smo najdraže frajere u Liku na par dana, dok završe radovi na kuhinji. Ionako nismo od velike pomoći, pa da barem uživamo s njima.

I oni uživaju, jer su daleko od podrhtavanja tla i okruženi su zelenilom iza kuće i mirom. Danas hodali po Rastokama, manji najdraži frajer jako voli kuće koje žive na vodi, kako on zove to majušno naselje kojem nedostaju samo vilenjaci. Sišli smo iza Jarebovog mlina, do čarobnog mostića iza kojeg se Slunjčica spaja sa Koranom. Manji najdraži frajer je stalno vikao, jer da ništa ne čuje od huka vode. Silno ga je mučilo hoću li mu kupiti pop-it šarenu zvijezdu ( naravno da sam je kupila, kako odoliti treptanju onih njegovih dugačkih trepavica ). Na ulazu u Rastočke krovove kupili im dva Kingova sladoleda u čašici, bolje da ne znate cijenu. Nisu im se svidjeli pa sam ih ja pojela, ne znam kome može pasti na pamet stavljati u sladoled pekan orahe pa ih djeca neće jesti. Zaključili da smo gladni pa ostali i nešto pojesti. Najdraži frajer silno voli ribu, pa je uživao u pastrvi, a mezimacc je naručio, citiram - krumpiriće bez mrkve, kečapa i majoneze. Silno se razočarao kad nije stigao pomfri, nego krumpir narezan na ploške, jedva ga nagovorili da proba.
- Ali ovo nisu krumpirići, što je ovo? - samo je ponavljalo.
Projeo je tek kad sam rekla da ništa od slatkog biti neće ne bude li jeo.
Jedva se takvi natrpani popeli uzbrdo, on me držao za ruku pa je za nagradu dobio cijeli paket Kinder country čokoladica i pravio se važan jer da se ja nikad ne bi popela do auta da nije bilo njega. Popodne smo zaspali kao dvije trube, a legli samo ispričati Crvenkapicu. Kasnije pekli kranjske nabijene na šibe i skakali po dvorištu. Mezimac je jeo pileći paprikaš skuhan po narudžbi, pa još jedan kornet od vanilije. Kosu peremo sutra, jer navodno još nije spreman za držanje ručnika preko očiju i ušiju dok se kosa pere.

Eno još uzdiše u krevetu, za razliku od najdražeg frajera kojeg su smorile pastrve, branje ciklama i pečenje kobasica. Sad idem tamo glumiti strogoću. Barem pokušati.
Potkupljiva sam, da mi jednu pusu i ode glumljenje strogoće u nepovrat. Bake zapravo tome i služe, da upijaju tu silnu ljubav i zagrle kako bi dale osjećaj sigurnosti.
A osjećaj? Neopisiv. To moraš doživjeti da bi znao kolika je to ljubav.