Još malo dodatka

31. srpnja 1982. godine Petrinjom je protutnjala tzv. pijavica, snažan zračni vrtlog koji se spustio tog vrlo sparnog ljetnog dana i poharao centar grada - zgradu općinskog suda, doma kulture, tržnicu, stabla u parku i produžio kroz Gajevu i njene odvojke skroz do Drenčine. Materijalna šteta bila je ogromna, ali je - prema pisanju našeg kroničara gospodina Rizmaula - uz nesebičnu pomoć brojnih gradova šteta na objektima sanirana do zime.

Mene je pijavica zatekla u slastičarni, ovoj istoj koja danas jedina radi u ruševinama gradske jezgre u Petrinji. Sjela na kavu i sladoled prije kina. Samo je strašno počelo puhati i nestalo je struje. Kad sam krenula prema parku imala sam što i vidjeti - polomljena stabla, žice od struje koje su iskrile, oštećeno krovište suda. Ako se dobro sjećam, i jedna od roda koje su imale gnijezdo na krovu suda je nastradala.

Ovo su današnje fotke. Počupane lipe na našem nasipu, crijepovi koji su popadali sa krovišta crkve, bor u Dugoj ulici. Kao da nije dovoljno sve ovo od 29. prosinca do sada - divlji petrinjski Balrog koji svako toliko podsjeti da je budan i još uvijek reži iz dubine, masivna rušenja, Grad koji nestaje i ljudi koji crpe valjda zadnje atome snage. Kao da se sve zlo sručilo na ovaj naš kutak svemira. Kako se oduprijeti prirodnim silama koje svom snagom demonstriraju koliko smo maleni i bespomoćni pred njima? Što više uopće možemo iščitati iz onoga što nam majka Zemlja pokušava reći?

Jedino se truditi ostati normalni. Ako je to uopće izvedivo i moguće.

( fotke - Josipa Miffek Herak, Josip Samaržija i portal53 )