Malo književnog kompasa

Znači ovako.

Pofarbala sam se i ošišala, da ne dođem među ljude sa izrastom, nije apetitlih. I to sam našla svoju pepeljastoplavu farbu, da ne izgledam ko Šveđanka. Ujutro uz kavu čupam obrve, sad više ne vidim, džabe onaj špigl šta povećava sedam puta pa se prepadneš kad se pogledaš. Nokte lakiram iza pranja suđa poslje lajt večere, šta mi ih vrijedi sad nalakirat pa da pola laka ode. Haljina je spremna, i platforme koje imam namjeru obut tek kad tamo sjednem, da se ne skršim putem i još završim na ortopediji. Do tamo ću stić u svojim najdražim sandalama za koje bolje da niko ne zna kak izgledaju. Pričuljke sam probrala, ove svježije, da ne čitam ono šta već svi znaju, samo ih sutra trebam isprintat.
Pa se pojavite vi koji niste na moru, da malo smijehom ili poezijom a malo glazbom otplovimo u svijet drugačiji od onoga što Petrinja trenutno proživljava. Da malo pobjegnemo od stvarnosti.
Nećete valjda dozvolit da se preobuvam, a da to niko ne vidi.
Sve piše - sutra, 10:30, na otvorenom.

Veselim se vidjeti drage ljude koje dugo nisam vidjela. Jedino moram pazit da ne userem haljinu sladoledom koji planiram maznut taman od slastičarne do Hrvatskog doma.