Malo osmijeha, nakon dugo vremena

Umorna sam, ali silno sretna i zadovoljna.

Osim što je moj najdraži frajer danas proslavio rođendan i uživala sam gledajući dvorište puno djece, koja su u igri zaboravila na sve što ih okružuje. Zemlja je danas mirovala i ništa im nije pokvarilo radost, onu iskrenu i nepatvorenu kakvu možete vidjeti jedino kod djece.
Silno me razveselio i ovaj paradajz, koji je niknuo uz temelj mog skromnog doma, kao da želi reći - sve će biti dobro, pogledaj gdje ja rastem i kako ne odustajem od života.
Još me više razveselila činjenica da sa popriličnim sigurnošću mogu reći kako će malenoj monografiji sa fotografijama našeg ranjenog Grada i mojim tekstovima vrlo uskoro biti udahnut život. Onaj tko je kupi pokloniće djeci Petrinje neku igraonicu ili nešto slično; moja jedina želja je da što prije uzmem u ruke knjigu koja će ispričati bolnu priču o mom rodnom Gradu i da u njoj i drugi vide ono što ja vidim - Grad koji je preživio i Grad koji će se boriti da naša djeca u njemu odrastu i ostanu.

Neka vam je mirna ova topla srpanjska noć. Ja ću nakon dugo vremena zaspati s osmijehom na licu.