Bez naslova

O zlu razmišljaš tek kad ti se desi. Nisam razmišljala o ratu sve dok me nije pogodio i pretvorio mi život u krhotine straha i neizvjesnosti. Nisam razmišljala ni o prometnim nesrećama dok nisam čudom preživjela frontalni sudar. Nisam razmišljala ni o potresu dok nisam ugledala mog najdražeg frajera kako stoji držeći se za štok ispod zida koji mu puca iznad glave.

Prošla su tri i pol mjeseca, i Petrinja postaje veliko rušilište. Svakim danom se gubi lice Grada koji nam je svima urastao duboko ispod kože. Petrinjci su na izmaku, na rubu snaga. Treba imati strašno puno hrabrosti i živjeti na tlu koje neprekidno podrhtava i zapravo učiti hodati s tim stravičnim teretom na leđima; dovoljno je da protutnji kamion ili neko jače zalupi vrata i da krene onaj gorki okus straha i mučnine u utrobi. Treba imati strašno puno hrabrosti i gledati kako nestaje sve ono što voliš i poznaješ. Puno Petrinjaca ostalo je bez svega jer će njihovi domovi morati biti srušeni.
I onda kad počnem čitati kojekakve pljuvače...pa zlo mi dođe. Zar nije dosta sve što je Petrinja pretrpjela i što tek reba istrpjeti dok se prvenstveno ne smiri ta divlja zvijer u utrobi zemlje, koja svakodnevno reži i upozorava da je tu, o onome što tek predstoji ne treba niti govoriti? Zar nije dosta hodati kroz ruševine i umirati od straha kad odeš na posao, a dijete ti je u vrtiću ili školi i ne možeš do njega, a vani trese? Zar nije dosta skupljati svu snagu svijeta za vađenje papirologije i svega što je nužno da bi se moglo predati za nekaku pomoć ili obnovu? Još treba čitati i novinarske bljuvotine tko je i koliko ukrao?

Pa gospodo novinari, dajte da vam ja kao Petrinjka nešto kažem. Petrinja je nastala puno prije nego što ste vi piskarali svoja sranja. Petrinja je jedan od prvih slobodnih kraljevskih gradova; 1240. godine, dakle dvije godine prije nego što je Bela IV dao Zagrebu bulu Petrinja je dobila Kolomanovu povelju. Petrijom su harali Turci, Napoleonovi grenadiri, nema vojske i odore koja njome nije pustošila. Petrinja je po broju civilnih žrtava u Domovinskom ratu odmah iza Vukovara. Čeznula je za svojim prognanim stanovnicima isto kao oni za njom.
Nakon povratka u Petrinju mijenjala se gradska vlast, mijenjale su se stranke, mijenjali su se predsjednici države i NIŠTA se pod milim Bogom nikud nije micalo. Stara gradska jezgra sve je donedavno bila onakva kakvom smo je zatekli 1995. - devastirana na maksimum, izrešetanih i oronulih fasada, potrgane stolarije. I kada se konačno nešto napravilo, kada se polako počelo vraćati ono staro prepoznatljivo lice Grada, kada su počele sijati nove fasade - osvanuo je 29. prosinca 2020. Dan koji je Petrinji donio najstrašnije razaranje u njenoj tisućljetnoj povijesti.

I dajte, gospodo novinari, da vas kao Petrinjka pitam nešto - gdje ste bili sve te godine?! Dvadeset i pet godina je prošlo od povratka u Petrinju, i nikada nikome od vas nije palo na pamet doći u gradić pedesetak kilometara udaljen od Zagreba i pitati nas kako živimo. Osim prateći političare u predizbornim kampanjama, a i to nakratko; posjedali odmah iza njih u aute kad se najedete i natrag. Trebala se desiti ovakva strašna prirodna katastrofa koja je pogodila Petrinjce da bi se sjetili da mi postojimo. A i to ne pišete o Petrinjcima, samo bljuvotine o malverzacijama. Kako se nitko ne sjeti pisati o hrabrim vrtićkim tetama, učiteljima, liječnicima, svima onima koji svakodnevno gledaju ruševine i žive ruševine odgajajući našu djecu, liječeći sve potrebite, radeći dok im klizi tlo pod nogama? Malo vas je obišlo starčad po selima vidjeti kako žive i treba li im što. Puna su vam usta i pera teških i ružnih riječi, koje Petrinji neće pomoći niti na trenutak.

Petrinja ima sreće što nije izbrisana sa lica zemlje. Potres u Iranu, u gradu Bamu 2003. bio je 6,6 po Richteru i poginulo je 24 000 ljudi a grad je gotovo sravnjen sa zemljom.
Pa ako nam nudite samo ovakvu vrstu pomoći, dakle bljujući ružne riječi - nemojte, molim vas. Dođite živjeti u Petrinju tjedan dana. Mislim da bi prestali pisati zauvijek.
( Čast rijetkim iznimkama koje su pokušale javnosti prenijeti bilo što drugo osim krađe i malverzacija. )

photo by Hrvatski seizmološki zavod, lakše mi je staviti ovo nego strašne slike rušenja koje je u tijeku