Ministrica u nastajanju

Moram priznat da se dugo nisam nasmijala ko danas.

Prvo naletim na objavu dežurnog pljuvača opsjednutog uhljebima, katolibanima u Hrvata, ma nema čime nije opsjednut čovjek a sve je izrazito loše po zemlju u kojoj spletom okolnosti svi živimo, jel tako. A istovremeno za sebe na sudu izjavi da nema ni nepokretne ni pokretne imovine, znači spava u parku na klupi i pješke ide kud god krene. Naravno nema ni love, pa su malo kontroverzne njegove fotke sa kojekakvih egzotičnih destinacija, valjda stopira do tamo; da ne spominjem bijesne pile koje vozi. Al ne čudi mene on; on nije svjestan svoje nesvijesti jer radi sve isto ko i oni po kojima nemilice pljuje, mene čudi skoro pedeset hiljada ljudi koji prate šta on pisuka i oduševljeno komentiraju - e nek si im reko, ti si kralj etcetera. ( Doista, ima i onih koji prokomentiraju da jel zna na kojem planetu uopće živi, al ti ne komentiraju dugo jer ih poblokira pa nek komentiraju mami svojoj. ) I to meni recimo ukazuje na činjenicu da možda svjedočimo sumraku civilizacije.
Onda naletim na komentar koji možete pročitat, da ga sad ne ponavljam, a kojim je čovjek koji vjerojatno nije stopiro do egzotičnih destinacija sve reko šta je trebo reć. Žao mi je samo šta nije nastavio nabrajat dalje, dalo bi se nabrojit svašta i svakoga.

Pa obzirom da svjedočimo sumraku civilizacije i da se svako može svačega laćat, točno se bavim mišlju da malo zarujem u političke vode. Šta bi recimo falilo da sa svojim sposobnostima postanem naprimjer ministrica znanosti, obrazovanja i sporta? Da uđem u povijest kao ona koja je iz sumraka izvukla jednu malu zemlju u kojoj se svako petlja tamo kud ne treba, uključujući i mene? Jer ja bi recimo inzistirala da roditelji čitaju svojoj djeci prije spavanja, da djeca zavole školu, da zajedno s profesorima idu na koncerte i predstave i da se ne desi da maturira neko ko misli da je Nessun Dorma nova vrsta Nutele. Ordem e Progresso, ko šta piše na brazilskoj zastavi. Jedino bi za sport morala uzet savjetnika jer je moj krajnji domet malo se provozat na biciklu, pušač sam pa nemrem i pušit i vježbat. E za tu svrhu bi uzela Roberta Jarnija, jer čovjek ima najljepše noge ikad viđene; Ronaldo da stane kraj njega mogo bi se samo potuljit i otić plakat u svlačionu. I onda ko savjetnik za sport samo sjedi u kratkim hlačama, onima za tenis, i savjetuje po potrebi, ako je baš nužno.

Sigurna sam da bi moj doprinos smanjenju sumraka civilizacije bio nemjerljiv i vrlo osebujan, ko recimo Baretov doprinos rješenju problema nabave ljekova.

( fotke - komentar koji me oborio s nogu i moja stara fotka iz HGZ-a, koja tek vizualno može dočarat mene ko ministricu u nastajanju )