Ljepota je u skromnosti najvidljivija

Selo Gora oduvijek ima posebno mjesto u mom srcu.

Moja mama je iz malene škole u Strašniku, gdje joj je bilo prvo učiteljsko mjesto, prešla raditi u školu u Gorama. I tada je škola nosila ime Ivana Gorana Kovačića, i sjećam se da je u hodniku stajala velika crno bijela Goranova slika i da su u zbornici imali veliki akvarij sa prekrasnim ribicama. Često me vodila u Goru ako bi subotom imala nastavu, ali i na izlete sa svojim učenicima. Sjele bi na autobus koji je tada kretao iz centra grada i osam kilometara vijugave ceste brzo bi nas dovelo do njene škole. Gora je bila prekrasno selo, puno divnih ljudi koji se i danas sjećaju moje mame. Gorjanke su mami znale donijeti finog prevelog sira koji sam uredno tamanila u zbornici dok se mama borila sa svojim razredom.
U Gorama sam 2017. na poklon dobila život. Rodila se po drugi put. Uvjerena sam da je snaga iz neke druge dimenzije, nevidljive ljudskom oku, svojim rukama ovila naša tijela i spasila nam živote. Još uvijek osjećam nelagodu kada stignem do te uzbrdice na kojoj sam onog lipanjskog jutra mogla otići zauvijek, ali i zahvalnost što živim poklonjene dane. Mislim da me mogu razumjeti samo oni koji su tako nešto doživjeli.
I danas na stranici osnovne škole Gora vidim prekrasne mlade djevojke u narodnim nošnjama koje su možda izradile i njihove prabake. Bogatog veza, prekrasno izrađene. One su u nošnjama primile sakrament svete potvrde. Moram priznati da sam zasuzila. Živimo u tako ludom vremenu, u kojem se na pijedestal podižu potpuno krive vrijednosti. Na cijeni je sve ono što je zapravo potpuno nebitno. I onda ugledam njih u nošnjama njihovog rodnog kraja; ljepše su nego da su obukle brendirane haljine s potpisom. Šalju poruku koju sam danas već jednom napisala - ljepota je u skromnosti najvidljivija.

Želim im živote ispunjene radošću i svjetlošću. Želim im da uvijek ostanu ovako lijepe kao što su danas bile. Želim im da uvijek ostanu Gorjanke, ponosne na krasno selo iz kojeg su potekle i u kojem su duše njihovih predaka našle svoj mir.

( fotografije - gorska prošlost i sadašnjost, moja mama sa grupom svojih učenika i djevojke iz Gora, hvala Valentina Vujnović )