O svjetlosti i dobroti

Rijetko je u ovim čudnim vremenima u kojima živimo doživjeti ljubaznost i dobrotu potpuno nepoznatih ljudi. Doista, moj Grad doživio je to prije tri mjeseca kada se rijeka volontera i ljudske dobrote slila sa svih strana, u najstrašnijim trenucima koje je Petrinja doživjela u svojoj tisućljetnoj povijesti.

Osobno nisam previše puta doživjela dobrotu nepoznatih ljudi; u to ne ubrajam slanje breskvica pred Božić i škara za ljevake, jer su to učinile divne žene koje su me upoznale čitajući ovu skromnu stranicu i nisu mi bile nepoznate - zapravo sam imala osjećaj da se već dobro poznajemo.
Danas sam, u naletu ludila uslijed teškog skidanja onih blesavih plastičnih kvačica sa zavjese ( koja naravno ide od zida do zida ) ušla u dućan koji je prava mala svaštara, jer sam čula da imaju kvačice za zavjese pa sam se ponadala da ću tamo nekim čudom naći one metalne žabice kojima se zavjese pokvače u roku odmah. Nažalost nisam ih našla, ali sam zato na lutki ugledala krasnu dunklblau haljinu, strukiranu, na kopčanje, kakvu tražim već stoljećima. Prodavačica je vrlo ljubazna, mlađa žena sjajne frizure, nešto poput Pink u ljubičastoj fazi, skida mi haljinu i daje mi da je probam u kabini. Stoji mi kao salivena, osim mog starog povremenog problema - na strateškom mjestu između gumba je mali razdrljak kojeg ne bi trebalo biti.
Izlazim iz kabine pitati prodavačicu vidi li se razdrljak jako. Ona se smiješi i kaže:
- Vi ste jedina koja je stala u tu haljinu. A ovaj problem ću vam ja riješiti, i to sad odmah.
Ja je gledam i pitam - kako to mislite?
Ona otvara ladicu, vadi onu košaricu sa iglama i konce i kaže:
- Pa prišiću vam druker i problem riješen.
Vrlo vješto uvlači konac u iglu, vadi i drukere iz ladice i za dvije minute haljina više nema onaj razdrljak na strateškom mjestu. Zahvaljujem joj, vadim novčanik da platim, a ona mi kaže cijenu haljine.
- Gdje je druker, konac i te stvari? - pitam.
- Dajte molim vas, pa to je čas posla bilo gotovo.
Ostavljam joj za kavu, zahvaljujem se još jednom i kažem - sretan vam Uskrs, uistinu ste posebni. Ona se smiješi i kaže - i vama svako dobro, nema potrebe da mi se baš toliko zahvaljujete.

Ona ne zna da ću joj se već u utorak doći zahvaliti sa nečim u čemu sam ja možda vješta. Možda ne vladam tako dobro iglom i koncem, ali znam pisati.
Ta je mlada, ljubazna žena čista svjetlost u sivilu i lošim stvarima koje svakodnevno doživljavamo.
Želim vam da budete puni svjetlosti poput nje, i da susrećete takve divne ljude na svom putu.
Sretan vam Uskrs, voli vas Rossovka.

( pisanice nisu moje djelo; dobila sam ih za košaru od one koja ih svake godine piše pčelinjim voskom i perom, uz puno truda i ljubavi )