Schindlerjude

Poldek Pfefferberg je 1939. godine radio kao profesor u srednjoj školi u Krakowu. Nakon njemačke invazije na Poljsku, pridružio se poljskoj vojsci i bio ranjen, pa je nakon izlaska iz bolnice završio u krakovskom getu. Koristio je krivotvorene isprave kako bi posjećivao svoje vojnike u bolnici i svoju majku. Tako je i upoznao Oskara Schindlera, kojem je Poldekova majka kao dizajner interijera pomagala preuređivati stan. Tako je i postao Schindlerjude, kako su ih zvali. Radio je u Schindlerovoj Deutsche Emaillewaren-Fabrik, koja je proizvodila emajlirano posuđe; to mu je spasilo život, kao i nekih 1300 ostalih Židova za koje se Oskar Schindler lavovski borio da im spasi živote.
Kada je krenula konačna likvidacija krakovskog geta u ožujku 1943., Schindler je dao sve od sebe da spasi ljude koji su radili za njega. Bio je jako uvjerljiv u svemu što je činio, i nakon upada u geto maksimalno je koristio svoje sposobnosti kako bi zaštitio svoje Schindlerjuden. Schindler je skrenuo sa puta obogaćivanja da bi spasio Židove koji su radili u njegovoj tvornici emajla, često koristeći svoj legendarni šarm i laskavu osobnost kako bi izvukao svoje radnike iz ralja smrti. Schindlerjuden su dočekali osloboditelje - Crvenu armiju 1945. i rasuli se širom svijeta.

1964. godine Schindler je odlikovan u izraelovom Yad Vashem memorialu za Holokaust kao Pravednik među narodima, jedini bivši član Nacionalsocijalističke partije Njemačke koji je dobio to priznanje. A Poldek Pfefferberg završio je u SAD-u gdje je godinama pokušavao zainteresirati scenariste i filmaše da naprave film baziran na priči o Oskaru Schindleru i njegovom spašavanju Židova. Tek 1980. je u tome i uspio; u njegov dućan ušao je Australac Thomas Keneally kojeg je priča zaintrigirala i napisao je roman Schindlerova arka. Poldek je i dalje nastojao pronaći filmaša koji bi snimio film po knjizi; pričao je da je 11 godina svaki tjedan zvao Spielbergov ured ne bi li uspio u svojoj nakani. Konačno je uspio 1992., pa je naveden kao konzultant za film i bio je nazočan i na dodjeli Oscara, kada je "Schindlerova lista" osvojila sedam zlatnih kipića. Vjerojatno se sjećate našeg Branka Lustiga, broja A 3317, koji je govor nakon dodijeljenog Oscara započeo riječima: "Dug je put od Auschwitza do ove pozornice."

Sve je to život. Dođe vrijeme kada se u neljudima probudi ono najokrutnije i najkrvoločnije, nezamislivo normalnom ljudskom umu. Oni dovoljno sretni da prežive zauvijek pamte i svjedoče o Čovjeku koji im je u ekstremnim uvjetima preživljavanja i borbe za goli život nesebično pružio ruku spasa.
Tako je naš Poldek za Oskara Schindlera rekao: "Schindler mi je omogućio da živim, a ja sam ga pokušao učiniti besmrtnim".
Nema se na te riječi što dodati.

( photo by newcine, Poldek Pfefferberg kako ga je u Shindlerovoj listi utjelovio glumac Jonathan Sagall )