U širinu bi trebala ić

Puno ih se danas nešta prisjeća Marije Jurić Zagorke, pa daj da i ja obilježim njen rođendan jer sam u nekoj tinejdžerskoj fazi gutala i Gričku vješticu i Gordanu i sve šta je žena ikad napisala. Čak je i moja ispaćena roditeljica stradala ko kolateralna žrtva mog noćnog čitanja Gričke vještice, kad mi je u naletu tjeskobe krenula išerafit žarulju iz noćne lampice pa se maznula u prst od noge. Ima priča o tom nemilom događaju u knjižici.

Idemo prvo malo bit romantični.
''Kad sjedim osamljen u noćnoj tami i slušam šušanj lišća, tad mislim da je to šušanj tvoje haljine. Kad slušam pjev ptica šumskih, mislim da slušam tvoj čarobni glas.
Kad gledam kako se budi sunčani dan, osjećam da si to ti!
Krv iz moje desnice donijet će ti pjesmu što je moje grudi pjevaju tebi. Ne, na svijetu nema ništa dragocjenijeg od bijelog papira i rujne krvi iz mojih žila.
Da mogu naći papir velik kao cijela zemlja, i da na njega potrošim svu krv svoga tijela, još mi srce ne bi moglo iskazati svu ljubav što je osjećam za tebe. Znam da si vjerna, znam da si nedostižna, ali sam sretan, jer mi je sva grud ispunjena tobom...”
Ovo je samo jedno od pisama Siniše voljenoj Neri, i to je krvlju piso e da bi se osjetila najsilnija gradacija njegove čežnje. Pa on je zapravo bio preteča dobrovoljnih davatelja, al u pismenom obliku. Kad sam ovo Sinišino pismo Neri čitala u Gričkoj vještici sa nekih petnajst, mislila sam - jebote koji frajer, pa on je voli više od života dok je u stanju rovat sam sebi po žilama i krvno stradavat da bi joj se javio. Kad ga sad čitam, svjesna sam tek činjenice da je Sinišine riječi pisala žena, šta znači da ja sa petnajst zbilja nisam bila svjesna svoje nesvijesti.

Zagorka je pisala široko ko ruska stepa; to zapleta, to ubojstava, to dvorske kamarile i spletki...nema čega nije bilo. I sad recimo gledam šta ja radim već četvrtu godinu. Znači svaki dan ja napišem nešta, neki pričuljak otprilike formata A četri, puta četrdesetdva mjeseca, puta dani u mjesecu, i ispada da sam do sada mogla napisat tisućudvjestošezdeset stranica nekog naprimjer cvilojebnog romana. Grička vještica ima dvijetisućesedamstosedamdesetpet stranica, znači mogla sam bit negdje na pola puta il dat gas pa pisat po dvije strane A četri formata dnevno i ubrzat tok događaja. Pa u tvrdi uvez, naglotamnozeleni il crveni, da paše ljudima uz namještaj u dnevnoj sobi.

Al kad ne znam pisat u širinu i dotrpavat pun kufer likova i stresnih događaja koji bi privukli pažnju širokog spektra čitatelja i doveli me do statusa širokopojasne spisateljice.
Jebale me priče, damejebale.

( photo by pinterest )