Nošen dahom sna

Nije On bio neki petparački stihoklepac i prosječni glazbenik koji bi se zadovoljio svirkama tek tako da zaradi za nekakav život.

Svaka je Njegova pjesma bila jedan roman u malom, nekad manje nekad više likova, ovisno o čemu je pisao. Lako su pisali ruski klasici, potegne na tisuću stranica i razvija radnju kud želi. On je u stihovima svojih pjesama opisao cijeli jedan ljudski život, i u nijednoj nije nedostajao niti jedan stih. Sjetite se Vase Ladačkog; čitav jedan život sažet u nekoliko strofa, a baš sve je rekao, opisao onu crticu koja stoji između godine rođenja i godine smrti. Toliko je tuge, radosti, ljubavi i smijeha iznjedrio svojim pričama. Za mene su njegovi stihovi bile priče, ispričane onako kako je to samo On znao. Jedinstven i rijedak, vrlo rijedak baš po tome što je u stihove umio pretočiti čitave živote i dirnuti do srži.

I nije On otišao nikuda. Samo je promijenio dimenziju, to je neumitna sudbina koja nas sve čeka. Više nije ovdje u prepoznatljivom tjelesnom obliku, ali je živ kroz sve ono što je napisao i ostavio generacijama koje će ga tek upoznati. O nama koji smo odrastali kupujući Njegove ploče neću ni trošiti riječi.
Kao Boža zvani pub koji s anđelima navrh neba igra raub, preferans i ajnc. Tako On sada, udaljen iz ove dimenzije, navrh neba postaje svjestan koliki je trag ostavio u životima tolikih ljudi. Koliko su moćni bili njegovi romani zbijeni u par strofa pjesme. Koliko je težine imao svaki stih.

Dugo neće biti ovakvog pjesnika i romanopisca istovremeno, u to sam sigurna. Otplovio u vječnost, nošen dahom sna.