Dejavu o direktorima svemira

Strašno sam umorna, i baš imam potrebu ponovit nešta šta sam napisala prije više od dvije godine, jer me silno smaraju direktori svemira s kojima se puno nas mora borit. A i kažu da je ponavljanje majka znanja.


Danas bi se mogla pozabavit jednim volšebnim izrazom koji ima primjenu ko antibiotik širokog spektra, znači može ga se koristit za svakojake vrste i podvrste pripadnika ljudskog roda.
Riječ je o formulaciji zvanoj direktor svemira. Zgodno, jelda ? Mislim, složenica sama po sebi je vrlo zgodna. Još kad skužiš o čemu se radi, postane svakodnevna poštapalica, jer svako malo naletiš na nekog ( mislim direktora svemira ).
U davna vremena u tu bi kategoriju vjerojatno ubrojilo vođe čopora, il one šta sjede zdesna faraonu, ako ne i same faraone. Već iz toga dade se naslutit da je riječ o vrhunaravnim bićima, božanskih karakteristika, bez kojih bi sve ošlo u vražju mater. Bez takvih bi čopor crko od gladi a Egipćani nikad ne bi došli na ideju gradit piramide pa u njih zakapat faraone ko takve.
Današnji direktori svemira još su opakiji igrači. Naime, oni su tolko važni da sami sebi govore vi kad se pogledaju u špigl. Oni rješavaju svekoliku sudbinu svijeta i uvijek su jako zauzeti do te mjere da nemaju vremena ni pozdravit kad ih sretnete, ni odgovorit na vaš upit ili poruku a kamoli je samoinicijativno poslat. Sve šta oni rade od neprocjenjive je važnosti za opstanak ljudske vrste, pa je logično da ih se onda titulira direktorima svemira.
Isto je tako logično da za takve ljude moraš imat uputstva za upotrebu, isto ko za peglu il vešmašinu il novi teve. Pa nemreš s takvim ljudima baratat ko sa sebi ravnima, za boga miloga. Oni zahtijevaju vrlo oprezno rukovanje.
Uputstva su vrlo jednostavna, upitno je samo kolko dugo možete gutat a da ne popizdite. Jedno od glavnih glasi – nikad, al nikad ih nemojte uznemiravat; uvijek su prezauzeti i u gužvi, rješavaju stvari od krucijalnog značaja i samo im još fali da ih vi recimo pitate jesu dobro il nedajbože zatražite njihovu pomoć il lijepu riječ. Nadalje, uvijek čekajte da oni vas pozdrave il vam se obrate na bilo koji način; to je velika milost i nadahnuće za vaš cjelokupni život, jer kad ti se direktor svemira obrati onda momentalno moraš past u svekoliko oduševljenje i bit najsretniji živući smrtnik. Znači, nema veće sreće, jer oni su miljenici bogova i kad ti se ko takvi obrate imaš odma na prvu odreagirat ( žene uglavnom nesvjesticom, muškarci ne znam čime jer nisam muškarac; smislite nešta sami ). Nikad im nemojte ni pokušat nametat svoje mišljenje, jer vi zapravo pojma nemate o ničemu, samo bespotrebno trošite kisik i usput njihovo dragocjeno vrijeme, jer dok se bakću s vama mogli su tolko toga bitnog riješit, a vi im se našli pametovat u svojoj gluposti. Ko da oni uopće stignu kraj svih svojih dilema i problema još se zlopatit sa vašim gluparanjem. Ništa im nemojte ni u ludilu predlagat, valjda ste do sada skužili zašto – nemaju vremena za vaše budalesanje. Ajde sad priznajte da vam je tlak od svega nabrojanog narasto na do pred puknuće tlakomjera.
Moglo bi se tu iznapisat još more božje uputa, al sve se svodi na isto – nemojte ih uznemiravat jer nemojte.

U Lici imaju divan izraz, koji ujedno sadrži i rješenje ( doista zakašnjelo, al šta se može; nije se reagiralo na vrijeme ) za takve nakupine bjelančevina, pardon vrhunaravna bića, gdje izrijekom kažu – šteta šta ga nije izdrkalo u živicu ( nisam ja tvorac ovog divnog izričaja, tek spontani interpretator, pa oprostite ak sam prevulgarna; naprosto sam to pokupila u Lici ).
Ako hoćete malo više na finjaka, evo jedna dobra rečenica; nije lička, al definitivno zorno prikazuje moj stav o direktorima svemira. U snu se ne snili.

( photo by bespuća interneta )