O konjunkciji i smaku

Eto šta ti je živjet na kontinentu. Jutros magla ko da vraćam prsten na Kletu goru u Mordor, a sad je nebo bez ijedne zvijezde, ko da će se svaki tren urušit na spomenuti kontinent.

Pa nek ja na današnji zimski solsticij vidim konjunkciju Jupitera i Saturna, koju je zadnji put svekoliko pučanstvo vidjelo prije osamsto godina. To napričalo - biće vidljiva ko vrlo sjajna zvijezda, poput recimo one kad tri kralja jahahu i dojahahu do štalice, gledajte nebeski spektakl jer vam je to jedinstvena prilika. U šta da gledam, magluštinu i oblačno nebo jebote. Osim toga, i da je vedro opet ne bi ništa vidjela; kod susjeda šljašte lampice ko na avionskoj pisti i ima rasvjetu da kad se glista pomakne u travi upali se ne jedna nego dvije neonke, da možeš radit Vilerove goblene. Znači vidljivost ko da je bijeli dan. Nebeska konjunkcija - nula bodova.
Inače je za danas bio najavljen jedan u nizu smakova svijeta. Sva sreća pa se nisam prepala, i skiselila sam kupus i skuvala ajvar. Da sam poslušala tog proroka, koji je baj d vej podbacio već pedesetosam puta, nit bi bilo kupusa za sarmu nit ajvara za namrljat na kruh. Jer je već jedan smak najavio 21. lipnja ove godine, pa kad se ništa nije desilo onda je prebacio smak na svoj rođendan koji je eto baš danas. Sve povezo dirljivom pričom o majanskom kalendaru, već spomenutoj konjunkciji Jupitera i Saturna i svom rođendanu. Zamislio valjda čovjek da bi bilo zgodno umjesto svijeća na torti gledat kako velika vatruljina guta bolnicu u kojoj se rodio dok ganuti sugrađani pjevaju "sretan ti rođendan". E pa sjebo se i ovaj put. Moram sutra pogledat jel već najavio novi datum, obično brzo reagira, tipa - evo nije bilo sad usljed objektivnih okolnosti, al idući nam stiže tad i tad i neće bit greške ko ovaj put.

Tak da možete odahnut svi vi koji ste spekli kolače, oprali pa zasrali kuhinje pekuć kolače pa sad perete opet, naručili odojke i kupili zalihe hrane za desetak dana. Naravno i vi kod kojih već naveliko šljašti, nema valjda goreg nego raspetljavat lampice iza smaka svijeta i skidat šutu sa božićnih dekoracija. Budite smireni, čovjek je podbacio i ovaj put.
Sto posto sad gleda u oblačno nebo i proklinje dan kad se rodio. Neće ga smak i neće. Ne znam jel razmišljo o promjeni posla, možda da pređe u kuhare, vatrogasce il tak nešta. Ono, da ima dodira s vatrenim pojavama, pa makar dok pali plin ispod ranjgle od dvadesetpet litara il ide nekud na intervenciju.

( photo by Zvjezdarnica Zagreb, ovo sam valjda trebala vidjet na nebu da ne živim na kontinentu )