O ljudskosti

Tako sam umorna.

Od ljudske bešćutnosti, recimo. Ako pođem od sebe, od bešćutnosti onih koji se ne sjete pitati ni kako sam, a tako mi je stalo do te dvije vrlo kratke riječi koje uopće ne moraju imati neki dublji smisao. Ako pođem od svijeta koji me okružuje, onda od bešćutnosti djece koja su u stanju zavezati psa za drvo i pretući ga. Ili od prijetvornosti nekog tko zarađuje poprilične novce svojim blogom, pa sam sebi iskopa malo dublju rupu pod nogama poprilično neljudskom pričom o vožnji taksijem, i onda prvo blokira sve one sa nepoćudnim komentarima pa se nenadano ispričava. Ili od svih suludih komentara ispod članaka o oboljelima ili preminulima od ove kuge u kojoj živimo; odmah pomislim na majku moje školske prijateljice, koja je u bolnici zaradila Covid i napustila ovaj svijet a da se nisu mogli ni oprostiti s njom i reći joj koliko je vole.
Silno sam umorna, od svega toga. I baš zato mi treba priča o Davidi Scheffers. Ženi koja svira engleski rog. Oboljeloj od vrlo bolne neuromuskularne bolesti, zbog koje je mislila da nikad više neće svirati. A onda se prijavila na audiciju kojom se najboljem interpretu omogućuje da svira kao dio velikog orkestra na koncertu. Vrlo poznata tridesetpetogodišnja violinistica Simone Lamsma bila je toliko impresionirana njenom izvedbom na audiciji da ju je zamolila da na koncertu svira solo dionicu prilikom izvedbe glavne teme iz filma "Schindlerova lista". Simone je naravno svirala violinu.
Toliko je emocija nabijeno u ovu snimku, toliko žudnje za životom i glazbom, toliko suza od ganuća i radosti jer uspijevaš činiti ono što te neizmjerno raduje i prenijeti silinu emocija u glazbu. Toliko je nesebičnosti u izvedbi i ponašanju sjajne violinistice, koju glazbeni kritičari nazivaju briljantnom i očaravajućom, jer je svu pažnju usmjerila na ženu koja je gotovo izgubila nadu i nenadano je ponovo pronašla.

Zbog takvih Ljudi svijet još nije otišao kvragu. Takvih toplih, divnih, nesebičnih duša koje ne vide samo i isključivo sebe. Koje prepoznaju u drugima energiju i silnu želju za životom. Koje druge puste ispred sebe kako bi im omogućili da svijetu pokažu kako silnom ljubavlju blješte.
Zato zaboravite na sve one sa početka ove isprva sumorne priče, nisu oni vrijedni spomena. Oni su blato na putu kojim hoda Simone Lamsma, nesebično držeći pod ruku Davidu Scheffers.