02

srijeda

prosinac

2020

Bačkom tamburašu

Neki vam ljudi dodirnu i dušu i živote onim što rade iz ljubavi.

Dejan Bažant bio je jedan od najboljih tamburaša koje sam imala prigodu čuti. Nisam ga osobno poznavala, ali sam osjetila silnu ljubav kojom je živio glazbu. Otišao je u vječnost 6. lipnja ove godine, u trideset i osmoj godini života, i ostavio iza sebe veliku prazninu i tugu svima koji su ga poznavali i voljeli.
Ja nisam pjesnik po vokaciji, sklonija sam nekom drugom izričaju, ali ovo je nekako pronašlo put i uobličilo se u stihove.

Dejanu je sutra rođendan. Neka mu je sretan, negdje u plavetnilu kojem ćemo svi jednom poći.

BAČKOM TAMBURAŠU
( posvećeno Dejanu Bažantu )

Minulo ljeto, zlatno od sunca,
zlatno od žita bačke ravnice;
minule davne pjesme žetelaca,
svirači tugom utihli žice.

Minula jesen obilja puna,
mirisna dunjom, mokra od kiše;
vjetar ravnicom raznosi tugu,
i gole krošnje dahom njiše.

Kad zima snijegom sve zabijeli
i studen salaše u zagrljaj stisne,
i tad će tuga k'o rijeka teći
iz svake riči, iz svake pisme.

Pjevaju tiho sitni slavuji,
pjevaju tiho nebeske ptice;
najljepšom pjesmom dirajuć' dušu
to tvoja ruka miluje žice.

( zaleđenu trnoružicu sam uslikala jučer )


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.