Danas bi imao 86

Moj otac uvijek je nosio košulju; nikada ga nisam vidjela da je na posao ili u grad otišao u majici. Bio je visok čovjek, hodao je vrlo uspravno, i moram priznati da me moj sin neodoljivo podsjeća na njega, prepoznajem u njemu mnoge djedove crte.

Sjećam se da je došao na jedan roditeljski sastanak kad sam išla u prvi razred; obrijan, poštucanih brkova, tamno odijelo i bijela košulja i tamnosivi zimski kaput, i pucao je od ponosa jer je učiteljica ispjevala hvalospjeve o njegovoj mezimici. Ja sam, s druge strane, rekla mami da ne želim da ikad više ide na roditeljski jer je najdeblji od svih tata. Smrtno se uvrijedio i zbilja više nije htio ići u školu, samo bi rekao - mi debeli ne idemo na roditeljske, to će mama riješiti. Mogla sam od njega izmusti što god sam poželjela; kad sam ostajala kod bake ili ujaka na selu, dolazio bi svaki drugi, treći dan poslije posla da vidi bi li ja možda išla kući. I prekipi meni to dolaženje, kažem ja njemu - može, idem kući ako ćeš mi kupiti novi bicikl. Pita on kakve boje. Pa tamnocrveni, kakav drugi, kažem ja, ubijeđena da će mu kupovina bicikla izbiti iz glave ideju da me stalno vabi kući. Eto njega sutra poslijepodne, nosi bicikl ( tamnocrveni naravno ), kaže - Majo, jel sad ideš kući? Ja van sebe, što zbog radosti oko novog bicikla, što zbog žalosti jer ću morati kući kad sam već to tako nespretno upakirala. Pita baka - pa šta si nosio bicikl sa sobom, kaže on - pa išao sam s posla po njega pa ovamo, a i da Maja vidi da je kupljen. Silno su me radovale i vožnje na njegovom Rogovom biciklu, imao je malu sjedalicu za mene, pa svako toliko sa mnom na bic i na nasip, do tete Marije ili na sladoled kod Behadina. Miris lipa i dan danas me podsjeti na njega i te naše vožnje biciklom u predvečerja ranog ljeta. O tome da mi je kupovao što god mi je palo na pamet neću ni trošiti riječi; što god sam ja zamislila, on je bio tu poput duha iz Aladinove lampe.

Njegova je ljubav bila gotovo opipljiva; bezgranična, bezuvjetna i beskrajna. Stoga uistinu mogu biti radosna u svojoj tuzi što ga više nema, jer me njegova ljubav grlila za nečija tri života.