23

nedjelja

veljača

2020

Kad mene krene konceptualno slaganje transformacije...

Umjetnost ima širok pojam smislenosti, ko šta i antibiotik širokog spektra djeluje na svaštanešta. Kad vidim šta sve ljudi uvaljaju pod umjetnost, sve mi dođe žao kak se ja uopće ne znam umjetnički izrazit pa zaradit svojim rukotvorinama.

Evo recimo volšebnog izloška talijanskog konceptualnog umjetnika koji je potego čak u Šangaj da izloži ovu divotu. Sve je zeleno, i zidovi i to na šta je nameto eksponate ( moja mama bi bila oduševljena, oni koji prate moj pisani izričaj znaju da je obožavala zelenu boju na zidovima jer navodno odmara oči ), pa onda recimo ja ko totalni nestručnjak prepoznajem pomotanu veliku gumu, nešta okruglo narandžastožuto stavljeno na pol metra pored gume, i na zidove natrtrljeno nešta neprepoznatljivo uokvireno veliko i neprepoznatljivo uokvireno malo, pa crnu periku isto u okviru, i nešta na zidu šta izgleda ko kalup za pravljenje cipela.
Ne usuđujem se ni pomišljat kolko ova konceptualna instalacija košta, jer je spomenuti umjetnik širokom sivom ljepljivom trakom zalijepio fajn zrelu bananu na zid i prodo je za pazi sad - stodvadesethiljada dolara. Dvije takve samoljepljive banane je prodo za navedene pare, a treću je sa zida skino i pojeo drugi umjetnik koji je slago svoje instalacije i pao mu je kalij pa je izbio čovjeku stodvadesethiljada dolara iz džepa jer je pojeo izložak, ostala kora i traka na zidu.
Al najbolje mi je kad se poznavatelji umjetnosti raspišu o ovakvim prostornim ekscesima pa onda recimo u ovoj gumi i onome šta ja nemrem ni prepoznat vide da on, i sad citiram, stvara novi svijet koji transformira našu percepciju. Ja sam očito preglupa i patim od teške očobolje, jer vidim samo jebenu gumu i ono šta ni ne znam prepoznat a natrpano je u instalaciju.
Još mi je više žao recimo Rembrandta koji se grbio da stvori onakva monumentalna platna, a mogo je samo prostorno rasporedit nekakvo andrmolje koje nikom ne treba, tipa potrgane kotače il noćne posude il svaštanešta i bit na miru, a ne slikat danima, godinama, satima da stvori umjetničko djelo.

Al saće opet odvozit glomazni otpad, baš mi je palo na pamet da imam u garaži potrgani kotač od starih tački, Vidiš ti, mogla bi ja iskoristit umjetninu u nastajanju i stvorit konceptualnu instalaciju od kotača i još nekih detalja koji su za bacit. Imam i potrgani kišobran koji bi mogla napečit pokraj ko simbol mojeg bunta protiv surovosti modernog svijeta koji ne shvaća moj pokušaj transformiranja percepcije.
Plus kora od banane gratis, na kišobran. Naime kišobran je plav a kora žuta, pa će dodatno istaknut moj bunt.
Biće od mene nešta.

( photo by Numero )

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.