Moj Orašar

Legenda kaže da Orašar donosi sigurnost i sreću.

Ovo je moj Orašar. Dobila sam ga na poklon, jer sam iskoristila svoju igru riječima za pisanje programa, za godišnji koncert kojim je Hrvatsko pjevačko društvo Slavulj obilježilo stotinu pedeset i pet godina neprekinutog djelovanja i postojanja. Slavulj nije tek četrdesetak pjevača amatera; Slavulj je kulturna baština Hrvatske i jedan od najstarijih zborova Evrope.
Jedna mala Petrinja, gradić za koji možda negdje nisu ni čuli i ne znaju ga naći na karti Hrvatske, ima nešto što je jedinstveno i vrijedno. Grupu pjevača - amatera, entuzijasta koje spaja ljubav prema glazbi i prema rodnom gradiću čije su ime pronijeli pjevajući u sedamdesetak gradova Hrvatske, ali i u Rimu, Beču, Grazu, Ljubljani, Prištini, Peći, Sarajevu,
Jedna mala Petrinja ima zborovođu koji već gotovo dvadeset i pet godina dolazi na probe; zahvaljujući njegovom radu i načinu na koji prezentira naš Slavulj zbor je proputovao i pronio petrinjsku pjesmu svim ovim gradovima, ali i snimio četrnaest nosača zvuka. On je zapravo u svome srcu postao Petrinjac, i to dobar. O našem gradu progovara sa puno poštovanja i ljubavi na svakoj pozornici na koju stanemo.
Bilo je sjajno pjevati večeras u Hrvatskom domu, svome zboru i gradu u čast, ali i svim onim divnim ljudima i pjevačima koji su Slavulju darovali svoje glasove a nisu više među nama. Bila je ovo lijepa, dobro ugođena večer koje ćemo se još dugo sjećati. Kada ostarim dovoljno da zaboravim repertoar koji se pjevao, imaću figuricu Orašara da me podsjeća koliko volim Slavulj i sve ljude koji ga čine jedinstvenim.
Neka nam svima donese radosti i još puno godina pjevanja. Ljubav prema glazbi i svom gradu i zboru nosimo u sebi, i bez Orašara.