28

petak

prosinac

2018

Revija na ledu

Blagoslov kuća je eto baš dobar razlog za još neznatnog živčanjenja u ovim blagdanskim danima.

Em si prežderan i pun CO2, em iglice na boru već naveliko cure, pa kad konačno saznaš kad kreće pohod tvojom ulicom opet sve glancaš i visiš svakih deset minuta na ogradi i dovikuješ se sa susjedima koji isto vise na ogradi i pokušavaju odredit rutu kretanja i mogući dolazak u dvorište.
Al nisam htjela o tom puno pričat. Htjela sam vam reć da sam ja vjerojatno jedina žena na županiji, a vjerujem i šire, koja je poluhrvačkim zahvatom oborila kapelana na pola dvorišta.
Naime, te je godine baš na dan blagoslova padala ledena kiša. Pa posipaj pepel, pa bacaj sol, pa svaštanešta. Šta god napraviš - staza na dvorištu ko klizalište. I ajde uspijem ja odševrljat do ograde, i vidim da taman ulazi kod susjede. Tu ja zapalim i čekam, jer nazad se vratit i stić dok krene k meni - nema teorije.
Eto njega za 5-10 minuta.
-Hvaljen Isus i Marija.
- Navijeke hvaljeni, samo izvolite.
Tu ja prokližem do vrata i pustim njega da ide ispred mene. Klizavo ko u Oberstdorfu na skakaoni, al nemamo ni skije ni kacige ni velečasni, ni ja ko domaćica. Ševrlja on ispred mene, ja ševrljam za njim, oboje komentiramo da kak je to prestrašno i kak je jako klizavo. Ja se ničim izazvana okliznem, i u padu se uhvatim čovjeku za kaput i noge, i mac...padamo obadvoje, na moj ogromni užas. Ja malo poprijeko pala preko njega, ovaj mali šta kupi koverte zanijemio od smijeha. Dić se nemreš nikako, noge samo otklizavaju. Tu ja četveronoške dopužem do oluka na kući i usplentram se u uspravan položaj, drukčije nije išlo. On se batrga, veli:
- Pa oću i ja morat puzat? Pa mislio sam da se ne kliže u ovim cipelama.
Ja ko Gracija stojim slavodobitno uz oluk, reko:
- Samo izvolite, kad se dočepate oluka vući ćemo se uza zid i na konju smo jer je to pod krovom, nema više leda.
On nije htio puzat, valjda ga bilo sram, pa je bubno još jedanput taman na dva koraka od oluka. Ja pružim ruku, pomognem mu da se digne i svečanim korakom ulazimo u kuću. Mali od koverti se doklizo, pametno dijete.

Jel trebam uopće reć da su susjedi s druge strane ceste imali stending ovejšns tijekom revije na ledu? Čovjek nabrzaka poblagoslovio, drmno čašu crnog vina ( za hrabrost, da živ dođe do plota ) i otišo govoreći - ovo mi se nikad u životu nije desilo. Ko da meni je. Meteorološki uvjeti bili su neadekvatni za normalan prolaz dvorištem i ulaz u interijer, iza kojeg je uslijedio brzopotezni blagoslov.

Pratila ih do ograde nisam, valjda vam je jasno zašto.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.