Mojim dragim curama

Nedjelja je. Kuhinja je ispunjena neuobičajenom toplinom listopadskog sunca i mirisom ručka kojeg pripremam za moju najdražu Talijanku; poželjela se svinjskih repića, kiselog zelja i restanog krumpira. Nije uobičajeni nedjeljni jelovnik, ali je prefin i vraća sjećanja, koja naviru poput bujice.

Ove dvije nasmijane žene sam neizmjerno voljela. Lijevo je moja strinka, desno je moja mama, poslikane ispred škole u Gorama gdje je strinka uglavnom svake godine izvodila čudesa u kuhinji za dan škole. Bila je vrhunska kuharica, njena su jela bila maštovita i ukusna. I danas koristim neke njene recepte za mesa sa umacima, i svaki put kad ih krenem kuhati sjetim se nje. Osim što je sjajno kuhala, bila je prekrasna osoba, puna dobrote i vedrine koju je nesebično dijelila svima oko sebe. Nikada nije odbila učiniti bilo što za moju obitelj. Nikada je nisam vidjela ljutu, nikada mi nije uputila nijednu grubu riječ; uvijek poljubac i osmijeh i topli zagrljaj kojim grli samo netko tko te puno voli. Kad je umro moj otac, vratila se iz Rogaške Slatine sa liječenja, i sama već teško bolesna, samo da bi ga ispratila na posljednji put i bila uz nas. Takve ljudske geste pamtiš i nosiš u srcu i sjećanju čitavog života.
Mama...o njoj sam toliko toga napisala. Njeni nedjeljni ručkovi su bili kraljevski; obavezna domaća juha ( ako je goveđa onda gris knedli, ako je pileća onda tarana ili rezanci ), neko fino pohanje sa pire krumpirom i dinstanim graškom ili špinatom ( pa natjeravanje oko jedenja špinata, nikad ga nisam voljela jesti ), pucketava zelena salata, pita od jabuka ili u ljeto štrudl od trešanja...Moje su slike toliko žive da je vidim u kuhinji, neposlušni pramen njene guste kose i haljinu na kopčanje koju je najradije nosila doma, čujem zvukove posuđa i zveckanje tanjura dok postavlja stol. Najteže mi pada što sam sa godinama izgubila boju njenog smijeha i glasa, previše je vremena prošlo od njenog odlaska.

Lijepo ih je vidjeti na slici, mlade i nasmijane, unatoč svim teškim udarcima koje im je život donio. Lijepo ih je vidjeti u sjećanju i poljubiti ih u mislima. Predrage moje cure.