GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Jedne noći mladi bračni par svjedoči padanju svjetlosti s neba na njihov posjed, gdje se skrivala mala beba. Čini se idealna priča za spas čovječanstva, no 10 i više godina kasnije, "usvojeno" dijete s posebnim ponašanjem, potrebama i nadnaravnim sposobnostima kreće nanositi zlo svijetu oko sebe...



Brightburn je superherojski horor film - posebna kategorija horor filmova gdje kao "protantagoniste" gledamo glavne likove kako zbog raznoraznih okolnosti počnu činiti loše stvari - primjeri su dobri stari Toxic Avenger, a od novijih Hellboy, pa čak i Glass (iako nije razmatran horor filmom). Odmah vas početna radnja, kao i cjelokupna premisa oko filma može podsjetiti na Superman originse (dijete pada s neba u okrilje nove, ljudske obitelji), no događa se totalni opozit - umjesto da dijete počne dobro donositi svijetu i štititi ga od zla, ono upravo predstavlja zlo i s godinama dobiva sve nagone da to zlo počne i upražnjavati. Roditelji s vremenom postaju nemoćni, no i dalje ga vole, sve dok Brandon (Jackson A. Dunn) ne počne ozljeđivati ljude oko sebe. Redatelj David Yarovesky iza sebe ima nekoliko short filmova i horor The Hive iz 2014. godine te mu je ovo prvi pravi kino-projekt ovakvog obujma i zarade - dobro je kotirao na kino blagajnama te je na budžet od 10-ak milijuna zaradio preko 30 milijuna dolara. Producent filma - James Gunn, uvelike je poznat po suradnji s Marvelom u vidu Guardians of the Galaxy oba dijela, kao i po mock-superhero filmu Super, s kojim ovaj film može imati male poveznice, no o tome nešto kasnije. Kritike za ovaj film u globalu su bile sljedeće: dok su bili hvaljeni horor elementi i performans Elizabeth Banks (majke), Brightburn nije uspio ostvariti svoj puni potencijal te je u mnogočemu uspio zakazati. Sličnog sam mišljenja i ja.



Prije svega, moram se osvrnuti na kompletan koncept filma. Dječak sve do svoje desete godine ponaša se kao i svaki drugi dječak, no s ponešto drugačijim obrascima ponašanja, sve dok ne krene u bliski kontakt s ostalim školarcima, prijateljima roditeljima i slučajnim prolaznicima koji mu se zamjere na najmanji mogući način. Izgradnja lika ima veliki potencijal, no s tom izgradnjom dolazi dosta propusta i gluposti - obitelj doručkuje, dječak počne jesti vilicu i zdrobi ju, roditelji vrlo blago na to reagiraju u smislu - nemoj jesti vilicu, kao da je sve ostalo oko toga normalno. To je samo primjer nekolicine scena koje vam sruše cjelokupan dojam o vjerodostojnosti prenošenja ideje, zamisli i karakterizacije likova. Plot holeova ima dosta i to je možda najveći uzrok mlakosti finalnog proizvoda. Nedovoljno pažnje posvećeno je malom u scenama, više se na roditelje nekad znalo fokusirati i to je izazvalo kontraefekt, no unatoč odličnoj glumi dječaka, moram priznati da mi je kao lik bio blago iritantan. S druge strane, moram pohvaliti atmosferu filma, kao i brutalna ubojstva - ona su zanimljiva i morbidna, napravljena s prilično dobrim efektima te su nastojali pružiti pravu hororičnost sa zgražanjem nad brojnim krvavim scenama. Također, pohvale idu na casting i na glumu, a i pitanje na koje do kraja nismo dobili odgovor - kako ga spriječiti? Kako spriječiti nešto što je super odbojno na sve i što predstavlja mračnog Supermana? Uvijek će biti načina, no bojim se da ćemo na njega morati dosta pričekati. Redatelj je rekao da ukoliko dobro prođe ovaj film, da će početi lagano širiti njegov universe - to nam govori i kraj, odnosno zanimljive mid-credits scene, gdje možemo vidjeti još nekoliko likova kako će se početi pojavljivati i o kojima će se vjerojatno snimati nastavci, pretpostavljam u potpunoj tajnosti, kao i ovaj film. Mogli smo vidjeti natruhe likova poput morskog čudovišta (Aquaman?) i vještice koja guši užetom (Wonder Woman?) - mnogi horor spinoffovi su mogući.



Za zaključak, Brightburn nam je ponudio zanimljivu premisu lika za kojeg se imala dobra ideja, no izostala je ispravna i korektna prezentacija kako bi se o filmu stvorio puno bolji dojam. Unatoč brojnim rupama, lošim ishodima i bedastim smjernicama, obiluje dobrim horor scenama i upućuje nas na moguće blistaviju budućnost svojih nastavaka, a vjerujem da ćemo uskoro i o tome nešto više čuti. Više prosjek nego solidan film, no ajd'.

Sve u svemu: 2 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Ignorirajući upozorenja uznemirene majke koja je osumnjičena da je vlastitu djecu dovodila u opasnost, socijalna radnica i njena djeca također postaju dio nadrealne jeze i opasnosti, sa višestoljetnom zlokobnom legendom...



Eto nam i šestog filma iz Conjuring Universea, pretežito nepovezan s ostalim filmovima koje čine dva Conjuringa, dva Annabelle i The Nun. S obzirom da sam od producentske ekipe i ekipe koja stoji iza cijele priče očekivao da će se više bazirati na kvalitetu nego na kvantitetu filmova, očito ih je pomama za novcima i sveopća popularnost nagnala da u kontinuitetu, svake godine izbace minimalno jedan film iz franšize. I uvijek im uspije - La Llorona je zaradila također jako puno novaca (uloženih 9 milijuna - preko 120 zarađenih), makar se slabo znalo o čemu će se uopće ovdje raditi te na koji način će univerzum koji je u potpunosti u horor industriji obilježio ovo desetljeće - biti povezan s ostatkom i na kakve ćemo nemani sada nailaziti. Redatelj debitant Michael Chaves već je predodređen za snimanje trećeg Conjuringa, a producent ovog uratka već je dobro poznati James Wan. Radnja kreće u Meksiku davne 1673., gdje mali dječak uočava vlastitu majku kako utapa njegovog brata u potoku. Radnja se prebacuje 300 godina kasnije, gdje se susrećemo s našom glavnom glumicom Lindom Cardellini (tumači ulogu socijalne radnice Anne), koja u redovnoj provjeri jedne obitelji primjećuje kako je majka svojih dvoje djece zaključala u malu prostoriju, kako bi, po njenim riječima, zaustavila zlokobnog duha da ponovno izađe u svijet. Nakon što ih je Anna "spasila", nevolje se počinju događati i zlokobni duh izašao je terorizirati koga drugog nego - nju i njezinu djecu. Mit oko "Žene koja plače" (The Weeping Woman) postaje stvaran, a uključuje duha žene koja potječe upravo iz tog davnog razdoblja i koja terorizira samostalne majke i njezinu djecu, kao prokletstvo koje se njoj dogodilo oko utapanja vlastite djece. Premisa samog filma je ok, no tu postoji toliko elemenata koji su bezenergični, neinventivni i naprosto dosadni i naporni, da se sam sebi čudim kako sam uspio ovaj film pogledati do kraja. U takmičenju predvidljivosti, ovaj film bi osvojio prvu nagradu bez da se i prijavi na natjecanje.



Kada krenu neke scary scene iskreno se pitam gdje je i u kojem smjeru otišao Conjuring serijal - je li moguće da će taj serijal izvlačiti samo Anabelle i Conjuring nastavci, a da će sve ove "side-story" priče biti toliko nategnute, blesave i banalne? Iskreno se nadam da će početi poduzimati stvari u vlastitu korist i da neće doći na glas sprdanja i izrugivanja svojih antagonista, no to im neće pomoći dokle god rade zlikovce poput "The Weeping Woman". To je duh ultra prosječnog izgleda koji krade djecu, i makar bi mogla dobro funkcionirati u nekom zasebnom filmu, ovdje se ipak oko antagonista puno više očekivalo i naprosto mi nije jasno kako nekome ovo može biti zabavno, a pogotovo jezivo. Ok, naravno da će uvijek neke jump scare scene šljakati, ali priznajmo si - nije li već toliko postalo predvidljivo neke stvari očekivati i da točno već možete prepostaviti kada će se neka scary scena dogoditi? Bilo da ste pogledali 10 ili 1000 horora - ovakvi filmovi svojim neinovacijama dopuštaju da se stvara loša slika o cjelokupnom žanru. Naravno da se nakon toliko filmova ne može biti inovativan u punom smislu, ali ovdje je to napravljeno toliko generično i loše da komotno možete kuhati ručak i istovremeno pratiti film - nećete apsolutno ništa propustiti. Znate da kada se zvuk utiša - slijedi neka trzavica. Znate kada se duh pojavi - narednih 5-10 minuta bit će mir itd. itd. Tome dodatno pogoduje to što su djeca naprosto neustrašiva - sasvim je normalno kada vam se duh nalazi u kući, kada pozovete posebnog šamana koji će vam kuću ograditi svijećama i simbolima - da budete mirni i staloženi i još da se trudite boriti protiv duha...ma dajte molim vas, kome vi prodajete tu patetiku children-hororaca? Od 10 horora s djecom eventualno će jedan uspjeti na adekvatan način prenijeti onaj istinski dječji strah od nepoznatog, a sve ostalo će biti tako da scenaristi i redatelj jednostavno zaborave da se u nekim ključnim scare trenutcima djeca također nalaze u toj prostoriji. Film toliko klizi prema dolje kako se radnja razvija, da je riječ "klišej" možda najupotrebljivija za cjelokupni narativ te sam si nekoliko puta u bilješke tijekom gledanja napisao tu riječ, s vrlo dobrim povodom. Od pozitivnih stvari (kad već to moram izvlačiti kao pozitivno) naveo bih referencu na Annabelle film, kada ju svećenik Perez spominje te se i sam pojavljuje u tom filmu te Scooby Doo na TV-u, jerbo glavnu ulogu ovdje tumači Velma iz navedenog filma. E da, i gluma, gluma je ok.



Nastavit ću naravno pratiti Conjuring univerzum, no nastave li s filmovima poput Nun ili La Llorona - ubrzo ću pomisliti da je došao kraj kvaliteti tog serijala. The Curse of La Llorona je i kao zaseban film i kao dio franšize - čisto i bezpogovorno sterilno smeće.