GROBLJE HORORA

Više o seriji: Imdb.com
Video

SyFy TV kanal, osim što je proslavljen po većinski uber-lošim, lošijim i solidnim horor, SF i akcijskim filmovima koji na neki način eskapistički parodiraju postojane filmove, prenosi i sve veći i veći broj nezavisnih i manje budžetiranih horor serija, paralelno s nekima već priznatim i uvaženima.

Jedna od tih serija zove se Channel Zero, čija je prva sezona emitirana 2016. godine na kanalu. Channel Zero antologijska je serija bazirana na četiri Creepypasta priče (internetske horor, SF i fantasy kratke priče, najpoznatija Slender Man): Candle Cove prva sezona, The No-End House druga sezona, Butcher's Block treća i The Dream Door četvrta sezona. Kreirao ju je Nick Antosca, a s obzirom da je riječ o horor seriji antologijske naravi, svaka sezona sastavljena od šest epizoda može se gledati zasebno.

Objavljeno je da serija staje sa snimanjem početkom ove godine, tako da su pred nama 24 epizode različitih perspektiva horor svijeta, raznih fantasy i misterioznih kreatura i mind-igrica.

Kao što uvijek sa serijama radim kada ih se dotičem, u ovom ću postu linkati sezone kako koju prokomentiram.

1. sezona

Sve u svemu: 4,5 / 5
Više o seriji: Imdb.com

Izmjenjujući se u prošlosti i sadašnjosti, sedmeročlana obitelj mora se suočiti sa svojim noćnim morama, jezivim sjećanjima i negativnim događajima koji ih proganjaju cijeli život, za vrijeme i nakon boravka u ozloglašenoj Hill kući...



Kako je najavljeno u uvodnom postu o seriji, Haunting of Hill House moderna je i bitno izmijenjena verzija popularne novele Shirley Jackson istoga naziva, iz koje su se također izrodili filmovi The Haunting iz 1963. i Tha Haunting iz 1999. Kreator ove serije je već naveliko uvaženi horor redatelj Mike Flanagan, čovjek koji stoji iza filmova kao što su Oculus, Somnia, Hush, Ouija 2, Gerald's Game itd., a već je najavljeno kako će iduće godine izaći nastavak Kingovog Shininga, takozvani Doctor Sleep, oko kojega će Flanagan također biti angažiran. Imajući u vidu i Netflixovu produkciju te redateljev opus, ova serija, odnosno njena prva sezona, mnogo toga je obećavala, a samo tjedan nakon što je objavljena, postala je tema mnogim filmoljupcima, struci i općenito horor industriji, davajući joj epitete najbolje horor serije u mnogo, mnogo aspekata, hvaleći njenu kreativnost, psihološku crtu, inovativne scary momente, brutalno razrađenu i zaokruženu priču te igre efektima i načinima snimanja. Nakon što sam odgledao prvu sezonu (pročitao sam da će se raditi i druga), jedino što mogu na prvu reći je da sve te stavke i hvalospjeve s veseljem mogu i potvrditi. Haunting of Hill House pravo je osvježenje žanra, naizgled već dosadne scary kuće i reimaginacije istih, a opet, toliko kompleksna, autentična i proganjajuća priča da ću o njoj dugo vremena razmišljati.





Dakle, po radnji, može se zaključiti kako će se kroz 10 epizoda životi i situacije članova obitelji naveliko izdetaljizirati i povući paralela sa svim prošlim događajima koji su prethodili užasima i nevoljama koje su ih snašle. Petoro blizanaca, Steven, Shirley, Theodora, Luke i Eleanor te roditelji Olivia i Hugh (od kojih u originalnoj priči nedostaju Steven i Shirley) useljavaju se u Hill kuću privremeno dok je ne prodaju, a otkako je sve krenulo, kroz ispresijecanu radnju doživljavamo negativne, strašne i turobne događaje koje ih međusobno razdvajaju, spajaju, zarate i pomire. Glumci koji ih utjelovljavaju mahom se skoro svi pojavljuju u spomenutim Flanaganovim filmovima, dok je Kate Siegel (Theodora) Flanaganova žena. Postoje brojne interesantne poveznice s originalom, kao i poneke s prethodnim filmovima, a što više naknadno čitam o seriji i njenoj triviji, ostavlja mi sve bolji i bolji dojam.



Epizode su kroz sezonu rezervirane za svakog pojedinog lika, odnosno, svaki član obitelji ima svoju "predstavljajuću", zasebnu epizodu, kroz koje se isprepliću s drugim likovima te na taj način dobivamo uvid u događaje iz mnogo različitih perspektiva, gdje su posebno kvalitetno povezane određene sekvence (nekih krucijalnih događaja). Takav pristup iznimno je osvježavajuć i potreban za kreiranje kompleksne psihološke radnje, tako da je svakako jedna od najvećih prednosti brutalno odrađen scenarij te priča, zahvalna i inspirirajuća za široko gledateljstvo, poglavito za one koji su izgubili vjeru u kvalitetne horor filmove i serije. Idemo malo pričati o horor elementima: pretpostavljate dakako da je riječ o ghost premisama, gdje i sam termin haunting house može biti predikt izlizane, sto puta viđene radnje i scare scena, no ovdje se koristio jedan sasvim drugačiji pristup taktikama plašenja: duga gledanja u scary prizore prije nego se pojave (pazilo se da ne budu standardno predinamični i brzi, što stvara dodatnu jezu), duhovi su zanimljivi, inovativni, raznoliki i kreativno realizirani, gdje na neki način svaki lik ima "svog duha" koji ga uglavnom proganja. Da ne idem u preveliku širinu pošto ni ne smijem zbog mnogih twistova i spoilera, krivovrata žena, Visoki čovjek, Čovjek sa šešrom, dječak u kolicima, duh iz podruma, samo su neki od mnogih pojava i nemani koje vladaju Hill kućom (neki i izvan nje).





Osim što jezive scene nisu izlizane, napravljene su vrlo, vrlo maštovito i uglavnom uznemirujuće, dok naravno, ne možete u potpunosti izbaciti brojne klasične scare elemente i jezive skakalice. Moram prokomentirati i način snimanja: perfektna igra hladnim bojama, kutovima, širokim i užim kadrovima, popraćene odličnim efektima - jednostavno, cijelo vrijeme bio sam pozitivno iznenađen onim što sam svakom epizodom doživio. Poglavito što sam naknadno saznao kako postoje brojna skrivena pojavljivanja duhova, od kojih neke uopće nisam zapazio pri prvom gledanju. Seriju Flanagan i preporuča stoga da se pogleda dva puta. Vezano za igre snimanja, a i općenito, šesta epizoda nešto je najbolje što se dogodilo horor serijama općenito, so check it out. Vezano za glumu, apsolutno ne mogu naći negativnu stavku, od vrlo mladih glumaca, dječjih verzija likova, pa do odraslih, do sporednih likova - svi su maestralno i predano odradili svoje uloge te vrlo vješto dostavili strah i nelagodu publici. Kako se radnja odvija, zapliće i lagano raspliće, količina dramatike i tjeskobe i tužnih sudbina likova kod nekih gledatelja može izazvati osjećaj kao da se toliko toga napunilo negativnom da se isproljevalo svuda okolo i da je na nekin isforsirano, no valja gledati na tematiku i efektivnost te psihološku crtu koja je jedna od glavnih aduta filma kao na nešto pozitivno, barem iz mog kuta gledanja. Sam kraj serije ostavlja čak i potpuno drugačiji dojam, što je diskutabilno za sami nastavak priče i dosljednost, no sve je to nekako moralo biti "wrap up" i privesti se kraju.



Iskreno i bez pretjerivanja - The Haunting of Hill House sve je što je trebalo horor žanru, posebice ghost podžanru koji je već naveliko nailazio na slijepu ulice neinventivnosti i repetitivnosti. Flanagan i Netflix po meni su pružili potpuno suprotno - kvalitetan i inovativan pristup scenariju, likovima, horor elementima, načinu snimanja, glazbi...ma, gotovo sve čega se možete sjetiti. Jedna od najtoplijih preporuka vama od mene na ovom blogu dosad, a vrijeme će pokazati što se će sa serijom u pogledu nastavka dalje događati.

Više o seriji: Imdb.com
Video

Mike Flanagan u suradnji s Netflixom donosi nam modernu inačicu, odnosno preradu istoimene popularne horor novele Shirley Jackson iz 1959. godine.

The Haunting of Hill House nova je web-serija koja zasad sadrži 10 epizoda u trajanju od otprilike sat vremena, a bazira se na sedmeročlanoj obitelji koju promatramo iz perspektive prošlosti i sadašnjosti te sve njihove borbe unutar misteriozne kuće i zlo koje ih ne pušta nakon naprasnog odlaska iz iste. Dramatika koja ih pogađa, okolnosti i radnja bitno su promijenjeni u usporedbi s novelom, kao i u usporedbi s dva filma također bazirana na toj priči: The Haunting iz 1963. i The Haunting iz 1999. godine.

Kreator serije Flanagan nanovo se s ovim projektom pokazuje kao definitivni pobjednik horor žanra ovog desetljeća, ostavljajući iza sebe vrlo uspješne horor naslove, a u ovoj je seriji okupio ekipu koja se uglavnom pojavljivala u glavnim i sporednim ulogama u njegovim dosadašnjim filmovima.

Kao i s dosadašnjim komentiranjima serija, u ovom ću postu linkati postove gdje komentiram pojedine sezone.

1. sezona

Sve u svemu: 1 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Otac, majka i kćer izgube se i zalutaju putem na ljetovanje. Zalaze u neobičnu kuću kojom se ispostavlja da upravlja nitko drugi nego vođa misterioznog kulta...



Za početak godine, jedan film beyond vaših imaginacija! Kolega i ja nismo mogli odoljeti a da ne pogledamo uspješnicu iz sredine šezdesetih godina - Manos: The Hands of Fate, prevedeno sa španjolskog - Hands: The Hands of Fate. Vi koji pratite filmsku kulturu sigurno ste u jednom trenuku naišli na "Bottom rated" filmove, uratke koji jednostavno nisu uspjeli ostvariti ni najosnovnije standarde normalnog filma, već su u svojoj slabosti, nekvaliteti i trešeraju postali eponimni upravo zbog manjka svega sto treba imati snimljeni projekt koji se jednom pusti u javnost. E, Manos je drugi najgori film na svijetu po toj listi, odnosno prvi horor, makar bih nadodao tu još neke opskurnije hororce poput već komentiranih Alien Dead (1980.) ili Granny (1999.) itd. More trešeraja, smeća i nižerazredne filmske postave, a navodno je Manos nastao na temelju izgubljene oklade s producentom filma. Da skratim priču: radnja filma je ovdje apsolutno najnebitnija, ići ćete gledati ovaj film s ciljem da vidite koliko nešto može biti loše, gotovo na granici namjernog i apsurdnog, doslovno, amaterski srednjoškolski filmovi od tri minute posjeduju više balansa i smislenosti nego ovaj uradak. Htjedoh Manosu dati i veću ocjenu, budući da smo se frend i ja iskreno ismijali, no ne bi bilo u redu prema ostalim filmovima na blogu koji su, ako ništa drugo, barem filmovi.



Ne znam čak ni odakle početi, pa ćemo probati kronološki obraditi sve što smo mogli vidjeti. Dakle, od beskrajno lošeg scenarija i dijaloga, popraćenih tolikim rupama u priči da bismo se dobro trebali potruditi da pronađemo neki zakrpani dio radnje, pa sve do katastrofalne, ali stvarno katastrofalne glume. Gledamo li na ovaj film iz perspektive da je sve to odrađeno namjerno i s ciljem da bude uber loše, vidjet ćemo kako je filmska ekipa ustvari bila nevjerojatno vizionarska i inteligentna, no nažalost, to ovdje nije slučaj. Nadalje, film je sniman kamerom koja je mogla snimati u komadu samo 32 sekunde, a zvuk atmosfere i dijaloga naknadno se "nalijepio", stoga sve, ali apsolutno sve od početka do kraja izgleda prefušerski, čak i za moj ukus. Svjetlost je također bila limitirana u filmu, pa mnoge scene ispadaju stvarno smiješno, čak spadavši u D kategoriju, omotavajući se apsurdom i besmislicama, samo kako bi se film nastavio snimati i kako bi od njega ispalo nešto, bilo što. Gotovo se nitko od članova filmske postave kasnije nije okušavao niti u jednom filmu, a od glumaca pogotovo. Možda najmitskija persona u cijelom filmu svakako je čuvar Torgo, kojega glumi John Reynolds, a za kojeg se govori kako je za vrijeme snimanja bio na LSD-u, pa može li bolje? Scary scena, očekujete, naravno nema, ovo je horor samo na papiru i to na užasno zgužvanom, poderanom i isprolijevanom papiru. Okultne scene, rituali, pokušaji magije, neustrašivi Gospodar - sve to mačku o rep, ali ako ništa drugo, svjesni da idete gledati mega šitstorm od spektakla, moći ćete se dobro nasmijati, a film traje samo 70-ak minuta te ga naravno uvijek možete i ubrzati. Redatelj Harold P. Warren (koji glumi oca) toliko je bio ponosan na ovaj film, iako svjestan da je utter crap, da je svaki naredni Halloween do kraja svog života odijevao gospodarov kostim, a tijekom filma kad god bi došlo do neke greške u snimanju, obećavao je glumcima da će se sve to riješiti u post-montaži. Kakav lik



Manos: The Hands of Fate je apsolutni sumrak filmske industrije, najveće dno najvećih dna, ali opet, tko kaže da upravo takvi filmovi ne mogu biti ultra zabavni? Valjda nešto znači kad je ovo jedan od najdražih Tarantinovih filmova, ne?