Sve u svemu: 2 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video
Nakon što joj se majka objesila kad je bila veoma mala, tinejdžerica Clare pronalazi u otpadu staru kutiju na kojoj su ispisana drevna kineska slova. Nakon što sazna da joj kutija može ispunjavati želje, nevolje kreću kada se za svaku ostvarenu želju pojavljuju i određene posljedice...
Wish Upon jedan je od tipičnih američkih horor filmova današnjeg vremena. Isto tako, kutija koja ispunjava želje i kako te želje sadrže i posljedične akte nakon ispunjenja mogli smo vidjeti u nekolicini horor omnibusa koji su se dotakli takve tematike, primjerice arheoloških pronalazaka ili drevnih indijskih/kineskih/indoeuropskih stvarčica. Što mislim pod tipični američki horor film? Vjerojatno možete povući paralele kada se susretnete s ovakvim filmovima, od načina snimanja, do neobjašnjivo lagano predvidive naracije, pa sve do kulminacije događaja kada jednostavno unaprijed znate što će se dogoditi. Ta tipičnost i sterilnost naglašavaju kako američki horor film ozbiljno putuje prema dnu te gubi (nažalost, po kino statistikama čak i dobiva) relevantnu publiku te će sve više zaglupljivati generacije i mase koje worshipaju horor film i tako ćemo do kraja nabasati na dno dna žanrovske industrije. Ipak, tu su uvijek europski i filmovi s drugih kontinenata da nam dočaraju pravi, istinski horor. Vratimo se na Wish Upon: prilično bazična radnja otkriva nam kako će fabula teći prilično očekivano - upoznamo likove, pozitivne i negativne, zatraži se prva od sedam želja, ispuni se uz očekivanu posljedicu (smrt bližnje osobe), i tako sveeee do samog kraja, kada se u priči pojavljuje drevni demon čiji je token upravo ta kutija. Veoma slabašan i proziran film.
Klasična priča o prevelikim željama i pomalo preambicioznim za jednu djevojku u odrastanju povlače određene radnje koje nadopunjavaju film, ali na iznimno loš i očekivan način. Možda ovo ne bi bio loš film da je njegov izgled i ponašanje B produkcije svanulo negdje u osamdesetima, kada je bilo interesantno raditi horor od doslovno svačega, pa čak i od rombaste kutije. Blesavoću filma nakratko uljepšavaju ok i solidna ubojstva, koja su također poluamaterski odrađena, ali daju određeni dašak pozitive u učmalosti ovog scenarija, tipičnih tinejdžerskih izdrkavanja s glupim dijalozima itd. Btw, gluma je ispodprosječna ili u najboljem slučaju osrednja, tako da ni s te strane nismo dobili nekakav bolji prosjek, no ipak, film ne možemo usporediti s nekim puno gorim ovogodišnjim naslovima tipa Bye Bye Man, no ne možemo ga stavljati ni u korpu s nekim prosječnim ovogodišnjim naslovima, jer je jednostavno konceptualno, tematski, glumački, efektivno, atmosferski i logistički ispod njih.
Ne bih previše duljio o Wish Upon, jednostavno mi nije sjeo i očekivao sam ipak malo bolju razradu priče oko drevne glazbene kutije i da će to sve nekako na kraju imati bolji ishod. Preskok plus.
|