GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 1,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Troje prijatelja useljenjem u stariju kuću zbog blizine koledžu upoznavaju se s mračnom tajnom i nadnaravnom pojavom koja im živote počinje pretvarati u pakao, ako se njegovo ime počne spominjati i širiti među ljudima...



Evo ga, ako ništa drugo, jedan film među top 3 na ovom blogu s najglupljim imenom za horor, a možda i općenito. Bye Bye Man američki je moderan horor koji je upravo to - moderan i koji je pokupio sve što se moglo pokupiti od ostalih svježih hororaca koji se kreću po kinima, samo što su ostali to odradili bolje, a ono što je primarno - originalnije. Horor koji ima polazište da se ne smije ime ubojice izgovarati, odnosno te opasne pojave, gdje se uznemiravaju tinejđeri kroz razne halucinacije, a istovremeno, oni se usude u staroj kući napraviti seansu i prizivanje - može samo rezultirati klišejastim i već stoput viđenim scenarijem i ishodom. Film je snimljen za nešto više od 7, a zaradio je preko 26 milijuna, što savršeno implicira zbog čega se nije mislilo ni na što drugo osim simbola dolara u očima, gdje se atmosfera horora gubi u klišejastim događanjima, ispodprosječnom glumom, bedastim efektima i s mirisom jeftinoće. Ubojica je slendermanovski visok, s crnom 'I know what you did last summer' kapuljačom i s wishmasterovskim licem, koji uza svog paklenog psa (za kojeg nitko ne zna originse) sije strah svima koji ga pozovu izgovaranjem njegovog imena u svoj život. Sve je toliko nategnuto i nerealno loše da sam morao filmu dati skoro pa najgoru ocjenu, upravo zato što me naživciralo to namjerno izostavljanje dobrih stvari u filmu i nepromišljenost prema horor fanovima i ljubiteljima horora u kinima.



Veliki problem ovog filma njegova je nekonzistentnost i sklonost ponavljanjima gradiva na temelju ostalih filmova: likovi prebrzo prihvaćaju legendu oko Bye Bye Mana i počnu razgovarati o njoj kao da je ona duboko ukorijenjena u mitologiju tog mjesta, iako to naravno nije istina. Upravo ta nerealnost koja dodatno pobija i najmanju relevantnost materijala najveći je uteg filma, uz, naravno, nezainteresiranu glumu i neinovativne poteze likova. Kada krene zaplet, efekti postaju ubij bože, očito je kompliciranost prenošenja sadržaja bila prezahtjevna, tako da ni s te strane nismo uspjeli pronaći svijetlu točku. Postoje i pozitivni, simpatični trenutci koji mogu biti dobar hommage horor žanru - oči psa u mraku, poneki jumpovi, Bye Bye Man koji sam po sebi vraća u osamdesete. Ono što je važno za napomenuti jest da film ima počesto jump scene, no nema tu stvaranja napetosti i atmosfere, već je riječ o klasičnim, isforsiranim scare scenama koje zbog jakog zvuka, dinamike i učestalosti u trenutku tjeraju da čovjek reagira, ljudi to općenito ne razlikuju, pravi scare od ovakvog scarea, no dobro, ne krivim ih, nema u principu razlike na to kakvu čovjek reakciju napravi, nego ustvari na što je napravio reakciju. Pri kraju vidimo kako se stvara mogućnost nastavka, zbog kojeg se svesrdno nadam da ga nećemo vidjeti, osim ako inicijativu ne preuzme pravi zaljubljenik u horor, a ne Stacy Title koja očito nije kadar za dobar film strave.



Riječ je o još jednom ispodprosječnom kino horor filmu, koji je dobrim marketingom došao na mjesto i popularnost kakvu ima, no dobro, ne možemo kriviti nastojanje da se nešto zaradi, no može se uputiti izričita kritika neposvećivanju pažnje prema horor elementima, stvaranju atmosfere i malo bolje pozadine oko samog antagonista. Preskočite što više možete i recite mu: bye bye, man.

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Vraćajući se iz misije, američki dužnosnik i špijun Mark u kratkom vremenu primjećuje uznemirujuće ponašanje svoje žene Anne koje postepeno raste nakon što mu obznanjuje da želi razvod. Ubrzo se počinju događati scene koje upućuju kako je iza cijelog ženinog ponašanja nešto mnogo zlokobnije...



Ok. Valja reći kako je za ovu recenziju potrebno mnogo snage i truda kako bi se moglo prenijeti ono što sam osjećao kada sam prije nekoliko tjedana gledao ovaj film. Unatoč mojim zapisima koje redovito vodim kako ne bih zaboravio o čemu se radilo u filmu kroz koji tjedan do recenzije, vjerojatno neću moći pravilnim riječima i rečenicama opisati film u njegovoj punoj snazi, moći i smislu. Idemo polako: Possession je psihološki franucko-njemački horor film, režiran od strane poljskog redatelja Andzreja Żuławskog, čovjeka koji je zaslužan za mnoge opskurne, no iznimno jake i uznemirujuće, čudne filmove. Possession je film koji se nimalo ne odvaja od takvoga koncepta, a navodi se da je Żuławski pisao scenarij za ovaj film u trenutcima vlastitog razvoda, što otprilike i može dočarati opsjednutost, uznemirenost, stres, strah, ludilo koje vidimo u ovom uratku. Film se na neki način dotiče lynchovske, cronenbergovske ili čak polanskovske manire uvrnutih filmova, gdje je glavni adut ustvari stvaranje vlastite percepcije i osjećaja, kroz prvotno gledanje gdje se film pokušava dočarati, a na drugom gledanju - analizirati. Odličan Sam Neill kojega je uvijek zadovoljstvo vidjeti i još bolja Isabelle Adjani potpuno su odnijeli film svojom perfektnom i izrazito zahtjevnom glumom, gdje se fokus stavlja na Isabelle, koja ima jednu od najekspresivnijih ludih ženskih uloga vjerojatno uopće zabilježenih na filmu,a zbog čega je iste godine i osvojila nagradu na Cannesu za najbolju glumicu, te je kroz karijeru bila nominirana za dva Oskara. Ukratko - posvetite se ovom filmu, vjerojatno ništa slično nećete vidjeti.



Sve kreće naizgled normalno, polu-staloženo, pasivno - događa se razvod u životu, bože moj, kolateralna žrtva je zajedničko dijete, tu i tamo Mark poludi, a Anna kaže da ga je ostavila radi nekog drugog, koji također postaje uključen u priču - i onda kreću nedoumice i čudnjikavost...sve dalje postepeno i gradacijski postaje splet uznemirenosti, opsjednutosti, ludosti i krajnjeg apsurda. Iako u svakom ovakvom sličnom filmu postoje objašnjenja događaja i određenih scena i kadrova, valja napomenuti kako je ovdje iznimno teško do toga doći. Svatko si može stvoriti vlastitu percepciju zaključka ovog ludila, no ostaje nam jedno, rekao bih univerzalno razmišljanje, a to su tehnikalije oko filma. Lijepi i zanimljivi kadrovi i scene produkt su odličnog snimanja i pozornosti za detaljima, apsolutno je sve odrađeno koncizno, precizno i uvrnuto, upravo onako kako i priliči filmovima koji ulaze u koštac s mnoštvom eksperimentalnih elemenata. Taman mi se nekoliko dana poslije dogodio Lynchov 'Inland Empire', tako da sam tada baš bio potrefio filmski tjedan - ništa nisam shvatio što sam gledao . Konstantne svađe i drame drže nas u iščekivanju, a pogotovo kada se krenu fizički pojavljivati demoni, oni isti koje smo mogli vidjeti kod Anne, odnosno unutar nje. Što točno oni predstavljaju, kako se manifestiraju i što je razlog njihove pojave - morat ćete otkriti za sebe sami kako ne bismo išli u preveliko otkrivanje pogledanog. Kako se film bliži kraju, tako sve više sve odlazi u ku***, nikoga više nema na ulicama, dvojne osobnosti se rađaju, film postaje bez kraja...uistinu impresivno odrađeno, naravno dalekosežno i nemali broj puta pretjerano, uz rjeđa pojavljivanja grešaka i rupa u filmu koje to ustvari nisu, budući da nitko ne zna kako je što trebalo izgledati, a kako ne, a i budući da film uopće nema klasičnu narativnost i radnju.



Ukratko, Possession je poseban obol horor žanru iz kojega svašta možemo naučiti, a opet, dosegnuti neke granice filma koje nikad nećemo moći shvatiti. Široka percepcija i ostavljanje dojma može biti dvosjekli mač, no ja sam osobno to shvatio kao pozitivan odmak od klasičnih horor filmova, poglavito jer se posla uhvatio europski redatelj koji je svoj stil prenio i u filmove strave i užasa. Neizmjerno uznemirujuć i moćan horor.

Sve u svemu: 4,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Mladi Afro-Amerikanac Chris Washington u vezi je s bjelkinjom Rose, a sprema mu se posjeta njenim roditeljima na bogato imanje na kojem situacija nije onakva kakvom se čini...



'Get Out' debitantski je redateljski film Jordana Peela, izašao ove godine prilično primjetno i efektivno. S budžetom od 4,5 milijuna, film je zaradio preko 210 milijuna dolara, pobrao hvalospjeve kritike i publike i dao neku sasvim novu dimenziju atmosferičnog horor filma. Ovo je film o modernom obliku rasizma koji se manifestira kroz potpuno neuobičajenu tematiku naizgled sređenih ljudskih i obiteljskih odnosa, gdje s neočekivanom naracijom dobivamo najunosniji, highest-grossing debitantski hollywoodski film, pobjedivši The Blair Witch Project koji je držao to mjesto 18 godina. Za moćan i prikladan soundtrack zaslužan je Michael Alebs, a u filmu vidimo Daniela Kaluuyu u glavnoj ulozi Chrisa, mladu Allison Williams, Catherine Keener i Bradleya Whitforda u glavnim ulogama. Iznimno odličan posao napravili su svi glumci do zadnjega, fokus se stavlja na zahtjevnu ulogu Chrisa, a svaka gradnja napetosti među likovima popraćena je vještim reakcijama, gestikulacijama i emocijama. Iz mnogo razloga možemo Get Out smatrati najboljim hororom 2017. godine dosad, a neki bi rekli i u mnogo duljem vremenskom razdoblju.



Prije svega, potpuno misterioznošću omotana radnja ne otkriva po bazičnom sadržaju mnogo toga, dobivamo zapravo veoma malo informacija o onome što ćemo tek vidjeti u filmu, a dobit ćete vjerojatno potpuno obrnutu verziju onoga što ste zamislili. Film je dinamičan, nerepetitivan i zanimljiv, posebice turbulentan u skoro pa svim susretima s likovima kroz film, bili oni ultra sporedni kao prometni policajci ili krucijalni za slijed događaja. Prilikom sredine filma odlazimo u sasvim drugu idejnu predstavu prikazanog, a da vam niti jednim spoilerom ne pokušam ukazati o čemu je zapravo riječ, stat ćemo na gruboj deskripciji priče. Veoma uredno posložena radnja nemali broj slučajeva odlazi u raznorazne obrate, koji su opetovano dobro izbalansirani, slojeviti i, malo je reći - drugačiji. Reference na brojne socio-političke aktualne teme, skriveni detalji u kadrovima i učestali twistovi uistinu su obogatili 100 minuta napetosti i neizvjesnosti. Uzbudljiv kraj, možda malo i predalekosežan i nerealan, otkriva koliko je ovaj film, inače rascjepkan na dijelove, zapravo gotovo savršeno posložen od početka, unatoč subjektivnom dojmu povremenog odlaska u apstrakciju.



Kratkim osvrtom htio bih doznačiti važnost filma Get Out za horor industriju - nema potrebe za duljenjem, samo za što skorijim reproduciranjem ovog filma. Veoma pametan i slojevit film, koji naglašava da horor žanr ima priliku vratiti se među Oskare u zavidnom izdanju.

Sve u svemu: 1,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Roger Cobb iz prvog dijela doživljava prometnu nesreću i umire u njoj. Njegova obitelj mora se useliti u kuću koja je njega progonila, a također, i oni počnu doživljavati neobjašnjive, smrtonosne prizore...



Potrudit ću se oko ove recenzije biti kratak, budući da već četvrti put razgovaram o veoma sličnim stvarima. House IV ustvari je treći nastavak sudeći po radnji i spojenim dijelovima, a lik Rogera Cobba iz prvog dijela ovdje je jedina poveznica s prvim dijelom, iako čak ni kuća nije ista u koju mu se obitelj useljava. Odjednom se tu pojavila i neka obitelj koju nismo baš upamtili iz originala, no dobro. Da je barem to najtanja stvar. Ovaj film izašao je direct-to-video, čemu ne čudi činjenica da nije doprio do šire publike, a riječ je ženi i kćeri koje nakon prometne 'nesreće' Rogera dobivaju ponudu od njegovog polubrata da prodaju imanje i kuću, kako bi on za mafiju mogao osigurati prostor gdje će odlagati toksični otpad. Ta glupost sa toksičnim otpadom potpuno je bespotreban element koji je barem nekako morao upotpuniti scenarističku nekreativnost. I ovo je, prvenstveno kao i u prethodna dva dijela, komedija s elementima horora a ne obrnuto, tako da se čisto reda radi ovi dijelovi moraju ovdje komentirati zbog hororičnosti jedinice. Ukratko, House IV je potpuno i uvjerljivo najslabiji nastavak franšize za koju sam sretan što je stala.



Hrpa grešaka u filmu jednostavno ne mogu proći nezapaženo, a valja napomenuti da rupavosti u scenariju i nelogičnosti jednostavno na previsokoj razini, a da se mogu zanemariti. Iako, ne mogu reći da neke od halucinacija koje doživljavaju likovi nisu bile dobro pogođene ili solidno realizirane, no to je ipak premala kap u pustinji bad movea. Humor je također ovdje element koji bolje da to nije, ubačen je, ali nažalost bespomoćno i beskorisno, osim povremenih šaljivih gegova, zaista ne mogu naći pozitivnu humorističnu crtu ovom filmu. Uza sve ne previše posebne praktične efekte, kojih smo se mogli nagledati u prošlim nastavcima u puno zanimljivijem i većem intenzitetu, ovdje nailazimo na nekoliko ok situacija kao što je ovo lice Kanea Hoddera (svima najomiljeniji Jason) u pizzi, ali to je recimo sve što je pamtljivo. Kraj isto ostavlja neki family završetak kojega ne bih previše komentirao za ovakav kalibar filma.



Bespotreban i bezvezan završetak ovog prosječnog serijala kojeg mi je drago da sam konačno uokvirio na blogu, a zbog kojeg mi je također drago da je završio. Točno kronološki kako idu, tako je serijal po kvaliteti i posložen.

Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Lucas McCarthy policijski je detektiv kojemu je konačno laknulo kada je uhvatio zloglasnog serijskog ubojicu "Meet Cleaver Maxa", kojega čeka električna stolica. No, tijekom promatranja njegove smrti i nakon toga, čini se da je Lucasova normalnost došla u pitanje, kao i sigurnost njegove obitelji i kuće, budući da je izgledno da se ubojica vratio iz mrtvih...



Jedan od rijetkih filmova gdje ćemo moći vidjeti Lancea Henriksena i Briona Jamesa u glavnim ulogama, House III, ustvari ima zanimljivu prošlost: patio je od krize identiteta zbog marketinških propusta. Film su htjeli najavljivati u svim neameričkim kontinentima kao treći nastavak na horor serijal, tako da dok je krenula produkcija, mislilo se da će biti riječ upravo o tome. Sean Cunningham, producent, već je bio u procesu prosljeđivanja tog imena stranim distributerima, kad mu je United Artists rekao da je zvučniji naziv na američkom tlu The Horror Show. I od toga dana, za one koji se ne upute dovoljno, vladat će konfuzija, iako se na sve više mjesta bilježi kako je riječ o filmu House III: The Horror Show. A moglo bi se komotno napisati i Shocker: Prequel, budući da je Shocker izašao iste godine na jesen, a ovaj film na proljeće, a riječ je o tematski veoma, veoma sličnim filmovima. Ovo je treći nastavak horor-komičnog serijala House koji to ustvari i nije, nešto slično kao i s Halloween trojkom, no ovdje imamo odmak od fokusa uklete kuće i duhova na serijskog ubojicu koji kreće u napad i opsjedanje kuće, naravno, mrtav nakon električne stolice i nakon dogovora s vragom. Takvi elementi filma svakako su minus u usporedbi s ostatkom serijala, no kao samostalan film, radnja i sve ostalo u globalu nije ni toliko loše koliko sam mislio da će biti.




Prvih pola sata filma čisto je solidno odrađeno, dobro počinje, uvodi nas u radnju, likovi i gluma su na mjestu, općenito, efekti, zaplet i sve, no nažalost, sve se razvodnjava kada se radnja krene brže pokretati i kada neki zahtjevniji efekti, praktični ili ne, krenu uzimati maha. Splatteri se događaju tek kasnije, drago mi je što su ponovno prisutni, no u daleko manjem omjeru nego u prva dva dijela, no, ne vrijedi ni uspoređivati kada film sadrži rijetke poveznice sa serijalom osim samih događanja oko "kuće". Zadovoljstvo je Henriksena vidjeti u punoj minutaži, riječ je o veoma kvalitetnom glumcu koji se pojavljuje u bezbroj filmova A i B produkcije.
Na neki način se izgubila atmosferičnost u trećem dijelu, nedostaje scenarist Fred Dekker koji bi dostojno prenio atmosferu i tempo serijala, no i unatoč tomu, film kao samostalan također ne bi mogao veću pažnju zadržati upravo zbog dosta dugog pripremanja na nešto konkretno, a i to konkretno što je viđeno nije bogznašto. Rasplet filma dinamičniji je od ostatka filma, ali potpuno nepotrebno.



Mimo Henriksena, Jamesa i dobrog starta, House III bezvezan je prosječni film koji je preteča Shockera, a dojma sam da je od Shockera sve uzeo, iako je, zanimljivo, ranije objavljen i realiziran.