GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

1967. godine u Los Angelesu majka s dvije kćeri prakticira seanse kojima omogućuju klijentima da stupe u kontakt s preminulima. Uvodeći nove metode u seansu u vidu Ouija ploče, obitelji se kreću događati nevolje kada pozovu zlo u svoju kuću...



Za ovaj prequel filma iz 2014., Ouija, zaslužan je redatelj Mike Flanagan, čovjek kojemu je 2016. godina produktivnost u vezi pravljenja horor filmova zbilja na visokom nivou. Ove nam je godine priredio Hush, Before I Wake i sada ovaj film, a svaki od njih stavljen je u preporuke za najbolje horor filmove ove godine. Je li to zato što je ova godina u hororima siromašnija ili zato što je ponudio stvarno neki novitet u vidu horor filma, prosudite sami. U svakom slučaju, zanimao me drugi dio Ouija priče, nakon gotovo pa užasnog nedjela Stilesa Whitea. Dakle, riječ je o povezana dva filma, gdje se likovi isprepliću u situacijama koje će 50 godina komplicirati stvari u obitelji Zander, a u ovom prequelu gledamo obitelj koja vara pozivima duhova klijente i na taj način zarađuje. Prilično dramatičan film u početku, koji se razvija u horor film prepun cimalica koje se gotovo ne pojavljuju u prvih 40 minuta filma. Iako film baš ne odiše nekom atmosferom i posjeduje, naravno, previše stvari koje smo već mogli vidjeti, puno je bolji nego njegov prethodnik. Flanagan ima osjećaj za napraviti poneke inovativne stvari i pomiješati ih s klasičnim horor segmentima, no ovo mu je, po meni, najslabiji uradak ove godine budući da Ouija 2 ipak ne odmiče toliko od ostalih predstavnika žanra, iako je kvalitetom snimanja vidno kvalitetniji.



Samo povezivanje priče dostojno je napravljeno, pazilo se na neke detalje, a čak ima i dojmljivih scena koje povezuju dva filma, no ono što je izlizano jest postepeno narativno napredovanje jeze, dakle, ne postoji nikakav odmak od 'zadane' formule u stvaranju scenarija i razvitka priče. Opsjednuta djevojčica najbolja je pojava u filmu, odlično ju glumi mlada Lulu Wilson, zapravo, obje sestre odlično su pristupile ulogama, dok ih recimo scenaristički klišeji i rupe ne natjeraju da neke dijelove odglume neautentično u skladu s ozbiljnošću situacije. Film krase dobri efekti koji stvaraju raznorazne pojave, utvare i deformacije lica koje možete vidjeti na slikama te se može reći da film po tom pitanju parira s originalom, no to je nekako očekivano budući da je prvi dio režirao majstor specijalnih efekata. Postoje klasične scare fore kao što su one s ogledalom, neprestano korištenje već viđenih scena u ghost filmovima i predznanje kada će vas nešto pokušati uplašiti, no opet, ima tu i dobrih šema, tipa nekih dijelova sa svećenikom i nekih osvježavajućih prizora. Jedna stvar je možda bila presudna za moj dojam o filmu, a to je da nas se posljednjih par godina žestoko bombardira s ghost horor filmovima, pogotovo u kinima te sam mišljenja da bi Ouija 2 puno bolje prošao (među publikom, ne financijski) da je napravljen par godina prije naleta sličnih filmova.



Neočekivano praisanje kritike prema ovom filmu iznenadile su me, budući da je moj dojam nešto slabiji, iako je točno što kažu kako je puno bolji od prvoga i kako je postao član onih rijetkih filmova kojima to uspije. No, iako je bolji od prvog, i dalje imam dosta zamjerki na odrađeno. Da su oklonosti drugačije, pogotovo one vanjskog tipa, Ouija 2 ostavio bi mi još bolji dojam, ovako, riječ je o prosječnom ghost hororcu, boljim od mnogih, ali ima i boljih.

Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Uoči Božića, nepoznati ubojica s maskom i odijelom Djeda Mraza terorizira mještane i miče sve na svom putu dok ne dođe do jedne kuće koja skriva jezive odgovore...



Evo nam novi slasher u božićnom ruhu, koji mi tematski jako odgovara i po raspoloženju i po zimskom ugođaju. Ovo je slasher film jeftinijeg izgleda i B produkcije, ako ne i niže, kako sam izvukao jedan podatak da se film snimio za manje od 18 000 dolara, što je naprasno malo. Uzimajući cijelo vrijeme u obzir taj podatak dok sam gledao film, vjerujem da sam u mnogo stvari više progledao kroz prste nego što bih inače radio i mogu reći da unatoč toj jeftinoći i nekim amaterskim potezima, film ima sasvim zaslužen epitet ok slasher filma u novije vrijeme. Osvojio je i podosta nagrada, tipa za najbolji slasher film 2015. godine na RIP Horror Film Festivalu u LA, kao i za makeup, editanje i pojedinačne nagrade redatelju i glumicama. Nikako zanemariv podatak, budući da se još uvijek na internetu ne zna dovoljno za ovaj film, a vjerojatno će njegovo vrijeme baš uoči Božića tek doći. Dakle, što smo tu imali prilike vidjeti? Djed Mraz ubojica po ne znamo koji puta, ali ako bude drugačije napravljen, opet će biti podnošljiv, a mora se reći kako je ovdje i puno više od toga. Jedna klasična priča s blagim twistom koja nosi cijelu radnju i daje neki tobože razlog zašto ubojica radi to što radi, a kroz cijeli film imamo priliku vidjeti silnu količinu ubojstava isprepletenu sa bazičnom radnjom, koja mi nije ostavila gotovo nikakav dojam ili "vau" element.



Nelogičnosti startaju odmah na početku, gdje možemo vidjeti tipične greške žrtava kao i u svim slasherima svijeta, tako da se te greške ni ne mogu pripisivati ovome filmu kao veća mana, to je jednostavno tako otkako postoje takvi horori i od toga se teško može pobjeći, u protivnom, od ubojice bi se moglo lako pobjeći. Film u uvodnim dijelovima i scenama ima i neku (ne)namjernu humorističnu notu, koja s vremenom gubi svoj intenzitet i pretvara se u pravi masakr do samog kraja. Da, film je prilično brutalan i ubojstva su možda i najsvjetlija strana cijele priče. Dobar ubojica s interesantnom maskom i škarama za travu siječe oči, vratove, zabija ih u sve pretince glave, a tematski, siječe spolne udove, zašto je tomu tako otkrit ćete na kraju filma. Dakle, neka ubojstva izgledaju jeftino, neka prilično dobro pogode atmosferu, no poanta je da ih ima jako puno i da se događaju prilično često. Krvi u potocima, brutalnost ovdje nije izbjegnuta, a s namjerom je napravljeno tako da se ubija koga se god stigne, jer se u protivnom radnja ne bi mogla razvući na dužu minutažu, a osim toga, za prave horor fanove ubojstva i predstavljaju jedan od ključnih dijelova slasher filma. Što se glume tiče, najbolje je kad u ovakvim hororima borave anonimus glumci koji moraju i ne moraju pogoditi određene scene vlastitim vještinama i gestikulacijama, primjerice, ovdje u globalu imamo ponešto lošiju, plastičnu glumu koja se u samo nekim glumcima nimalo ne odražava, dok su ostali popratili sindrom sitničavosti cijelog filma, dok neki od njih izgledaju kao pravi naturščici.



Ovaj film da je snimljen 80-ih godina bio bi pun pogodak i dugo bi bio pamćen kao jedan od predstavnika žanra uz recimo Silent Night, Deadly Night ili Black Christmas. Ovako, imam osjećaj da neće imati dobru prođu i da ga se neće previše doživljavati, što je u neku ruku i zaslužio, u neku opet nije. All Through the House je prosječan slasher božićni film.

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

U dubinama Korvatunturi planine u Finskoj, istraživači su otkrili najveću tajnu oko božićnih legendi koja će početi raditi nevolje uoči Božića...



Rare Exports je film kojega od 2010. godine poznajem i nikako si nisam dao truda i prilike pogledati ga ranije, a kako uvijek imam običaj uoči i nakon božićnih praznika tematski komentirati neke od božićnih horora ili barem horora na snijegu, idealno je vrijeme da ovaj finski crnohumorni film dođe na red. Svi su ga hvalili okolo na sve strane, "pravi anti-božićni" film koji će nam promijeniti percepciju Božića kakvog znamo, Djeda Božićnjaka kakvog Coca-Cola predstavlja itd...svakako dobra marketinška reklama i dobar koncept, sudeći po scenariju, no odmah ću reći da sve ono što je predstavljao film i kakva mi je visoka očekivanja ponudio, njih nekako nije ispunio. Kroz tekst ću pojasniti način na koji me film nije pridobio, a istovremeno ću pojasniti koje stvari su zaslužile jako dobar prijem i kvalitetu. Moram priznati da sam u jako rijetkim slučajima u kontaktu sa skandinavskim hororima, pogotovo finskim, no uvijek kada se uhvatim njihove kinematografije, ne pogriješim. Barem ne puno. Rare Exports je uistinu originalan, privlačan i zabavan film, koji traje malo i proleti u šusu, budući da se konstantno, čak i kada nema pretjerane akcije, događaju zanimljive stvari, vizualne, dijaloške ili tehničke. Ipak, ta njegova originalnost i privlačnost na prvu nisu po meni uspjeli dočarati onu krvavu zimsku atmosferu kao što su uspjeli neki drugi horori slične tematike, nekako sam tijekom cijelog filma gledao zaplet različitih žanrova, od akcije, horora, komedije, fantasyja pa čak i obiteljske drame, no sve je nekako odrađeno narativno ofrlje. Dakle, valja razdvojiti pojam originalnosti od stvaranja atmosfere i sličnih stvari, stoga sam se odlučio filmu dati solidnu trojku, budući da mi je u više navrata bio li-la, iako više naginje onom pozitivnom.



Ono što vas vjerojatno najviše zanima su antagonisti, odnosno što se tu točno događa: dakle, siromašni sin i otac žive u izolaciji s nekoliko susjeda u blizini, a nakon što se istraživanje u planini privelo kraju, sin primjećuje kako je neko stvorenje upalo u postavljenu zamku za grabežljivce ispred kuće. Bradati starac koji ne izgleda i ne ponaša se nimalo ljudski samo je početak onoga što ćemo kasnije vidjeti, no u principu, trudit ću se bez spoilanja reći što više mogu. Interesantan koncept negativaca kao što su vilenjaci ili sam Djed Mraz (koji je u ovom izdanju do sad definitivno neviđen) svakako su pozitivna strana filma. Isto tako, ostali elementi horora kao što su povremene cimalice svakako pridonose neizvjesnosti događaja, iako se može dovesti u pitanje postojanost horora u ovome filmu. Početak akcije slijedi tek nakon pola sata filma, no i u tih pola sata možemo polagano, ali postepeno vidjeti zanimljiv razvoj situacije. Još jedna od jako dobrih stavki filma je vizualitet. U film je utrošeno podosta novaca (2 milijuna €) i za očekivati je bilo da će efekti i CGI biti na dostojnoj razini, krajolik i priroda u filmu su prelijepi, a sve ostale stvari što zahtijevaju efekte odrađene su odlično. Bad strane filma su fantasy pretjerivajući elementi, ne u pogledu antagonista, nego u pogledu pretjerivanja oko dječakovih "moći", mali doslovno regulira tijek događaja, najpametniji je u prostoriji i iz šmokljana postaje hrabri ratnik protiv zla. To je element kojega ni fantasy uvrnuta božićna priča nije mogla pokriti, i dok je nekima mali uber simpatičan i odličan glavni lik, meni je bio nepotrebno istaknut i u nemalo navrata suvišan. Kao što se, također, nekima svidjelo zadnjih 20-ak minuta filma, tako isto moram reći da je meni kraj bio nekonkretan, bez nekog sadržajnijeg zaokruživanja radnje. Na stranu odlične okolnosti i akcije neprijatelja, no nekako me kraj razočarao, nasprem svega drugoga što sam očekivao.



Rare Exports je pravi božićni (horor pod upitnikom) film koji na originalan i crnohumoran način prepričava svima nam znanu priču. No, gledano s neke objektivne strane, njegova animiranost i trud za nečim novim nije mi uspio u svakoj situaciji pobijediti kaotičnost i ispreplitanje žanrova, ma koliko god neizvjesne stvari u filmu nekada budu pun pogodak. Dobar, ali ništa više od toga.