GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 3 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Mlada Sarah sanja o velikoj glumačkoj karijeri, stoga se jedan dan upućuje na audiciju jedne filmske kuće gdje će ubrzo biti suočena sa smrtonosnim dogovorom koji će morati prihvatiti ukoliko želi slavu i bogatstvo...



Interesantna radnja ovog relativno svježeg horora privukao me još i prije, no s obzirom da imam barem 130 horora na listi za gledanje, imam taj problem da moram pokrpati rupe komentirajući horore koje sam pogledao, a koji se nakupe jer jednostavno, nekada niti nemam volje, a niti vremena raditi recenziju po recenziju. Starry Eyes pogledao sam prije nešto više od tjedan dana i očekivano sam ostao relativno zadovoljan viđenim. Nisam očekivao ništa spektakularno, očekivao sam nešto drugačije i sudeći po svim komentarima i kritikama - nešto iole bolje od onoga što nam se servira u horor svijetu posljednjih godinu dana. Veoma ambiciozan projekt Kevina Kolscha Dennisa Widmyera rezultirao je miksom nasilne, mračne i misteriozne spletke koja se odvija u životu mlade i lijepe wannabe glumice. Općenito, ovo bi se na neki način mogao nazvati self-torture film zato što preispituje granice ljudske volje i ljudskih želja, prvenstveno misleći na to što je sve čovjek spreman napraviti kako bi sklopio "sporazum s vragom" i čega se spreman odreći. Dolazeći u Astreus Productions koji joj naknadno, nakon veoma dubokog testiranja odluči ponuditi ulogu, stvari po Sarah krenu veoma lošom putanjom, koja je, po već mitskom paktu, trebala završiti u dobrom smislu, nakon što se dogode svakojaki užasi.



Film nije zamoran, ali nije ni napet niti scary. Jezivost u svom obliku zauzima mjesto u scenariju, ali, da nema te klasične stravične radnje i nadnaravnoga, film bi se lako mogao smatrati nešto žešćim trilerom. Gore scene su dakako prisutne, kao što to većinom i biva u novim hororima, no nisu inovativne i nisu pretjerano interesantne za gledati, prvenstveno zato što znate što će se dogoditi s određenim likovima kako priča teče kroz film. Predvidljivosti ne manjka, no sve je to upakirano u kvalitetan razvoj priče koji oscilira u velikim intervalima. Mlada glumica Alexandra Essoe fantastično je odglumila protagonisticu i nosila je cijeli film te bi, kad bi nastavila snimati slične ambiciozne projekte uistinu bi postala jedna od scream queen glumica, kao što joj to lik želi postići u ovome filmu. Kako film napreduje, tako se i misterioznost lagano gubi, a dobiva se na dinamici i na netrepeljivosti prema nekim likovima, a brutalnost izlazi na svoje. Protagonistica prolazi kroz faze fizičkog i psihičkog raspadanja, sve do kraja filma kada se situacija znatno mijenja i kreće u nekom meni neočekivanom smjeru, no film završava previše obično, nakon što se sve izdogađa u međuvremenu.



Iako je kraj malo ukakio motku, Starry Eyes sadrži vražje spletke i veoma simpatična scenaristička rješenja kroz film tako da vjerujem da će horor ljubiteljima stvarno ostati u solidnom sjećanju, no da ću ikada više razmisliti gledati ga ponovno, to svakako ne, ali za one time experience, definitivno se isplati.

Sve u svemu: 1,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Tim arheologa pokraj Kaira nailazi na nikada otkrivenu piramidu skrivenu pod pijeskom, u koju se upućuju nakon detaljne provjere površine i "čišćenja" pijeska. Nalazeći se unutra, ubrzo saznaju kako nisu sami i kako će im trebati puno više od sreće da ponovno pronađu izlaz...



Već je prošao minimalno razmak od 3-4 od kada sam pogledao zadnji found footage film, što je veoma čudno s obzirom koliko ih štancaju u zadnje vrijeme. No da sada ne posvetimo vrijeme načinu snimanja, s obzirom da sam sam sebi već postao dosadan koliko ga spominjem i koliko takvih filmova gledam. The Pyramid sam po sebi ima interesantnu radnju i intrigantan poster, što može naznačiti da je riječ o nečem uistinu zanimljivom unutar piramide, a ne kao da se susretnemo s paucima u Apollo 18, koji je ispao totalna glupost kada smo shvatili tko je antagonist. Da vam sada ne otkrivam o kome je riječ, mada se možete informirati lagano na internetu, želim samo reći da me misterioznost koja je obavila film dovoljno zainteresirala da se uputim u gledanje projekta iz propale 2014. godine za horor filmove. Found footage ovdje također može ispasti dobro osmišljen, makar ćete vidjeti da naravno nije sve snimljeno u obliku drmajuće kamere, samo što to gledatelj ne primijeti nakon što se udubi u radnju, no ja sam toliko ostao ravnodušan i razočaran filmom da sam jednostavno promatrao način na koji se film snima više nego što sam gledao radnju i razvoj priče. Uistinu, film je toliko bezličan, mlak i proziran da sam ga jedva pogledao do kraja, a kraj, odnosno zadnjih 15-ak minuta...urnebes. The Pyramid je zavidno smeće od filma i unatoč tome što se kaže da "ma koliko filmova loših izlazi ove godine, ovo je još i dobro", ne mogu se složiti s tom tezom. Ovo je jedan od najgorih filmova ove godine, konkurencija je velika, ali velika je bila i moja tolerancija, sve do nekog trenutka.



Sve počinje čist' pristojno, upoznajemo se s arheolozima, i unatoč tome što već pri početku imaju loš smisao za humor i neadekvatne i nerealne ideje, tolerancija je još visoko. Nadalje, slijedi obavijest kako se hitno moraju vratiti na kontinent, jer se daljnje istraživanje neobjašnjivo ne može nastaviti. Tu slijedi buntovništvo od grupice i postepeno razdvajanje istomišljenika. Dakle - ulazak u piramidu. Na početku možemo vidjeti kako se šalje pokretnog robota unutra (što je pametan potez) da se provjeri stanje toksičnog zraka i kakvi su prolazi. Interes se diže kada se robot nikada ne vrati i kada mu kamera prestane snimati. Nadalje vam više neću spoilati, no možete pretpostaviti što se događa - ekipa ulazi unutra i samo će netko izaći van, ili možda nitko. Unutrašnjost piramide nije loše osmišljena, iako se vidi da su prostorije i hodnici razmjerno veći ili manji od nekih realnih pretskazanja o kojima su likovi razglabali, a još me više iznenadila plastičnost glume. Likovi su užasni do te mjere da u najvećem strahu (pazite, nalazite se u tisućljećima staroj piramidi i prvi ste udahnuli zrak u njoj nakon ne znam koliko) oni zbijaju šale i kao da im je potpuno svejedno što malo malo nestaje jedan po jedan. To je strašno debilno napravljeno i naprosto ne mogu vjerovati kako se na to nije mislilo kada se radi horor film. Pa da netko malo bolje prouči scenarij, prekrižio bi svaki poduži dijalog da je normalan. Nekreativnost oko scenarija ide u toliku dubiozu i problem da se već oko sredine filma nije znalo što će se raditi pa su se onda ubacivale i neke prapovijesne mačke, propadanja tla, neki izgubljeni istraživači itd. itd., a onda slijedi rasplet filma i završni udar, fascinantno biće i kratka potjera, to je naprosto nevjerojatno smiješno bilo za gledati, a pogotovo sam kraj filma, jednostavno sam potvrdio sve ono što sam mislio tijekom filma - da je film nadprosječno jadan i kreativan u krajnje lošem smislu.



The Pyramid svakako je, osim intrigantne radnje i povremenih, ali vjerujte, jako povremenih ok scena, nepatvoreni užas od filma koji bi trebao ostati zakopan zajedno s tom piramidom duboko, duboko ispod pješčane afričke doline.

Sve u svemu: 4,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Glumac koji je portretirao mnoge Shakespearove uspješnice ne može se složiti s lošim kritikama određenih kritičara te se upućuje u osvetu na veoma poetičan i maštovit način...



Kako sam već naveo u prethodne dvije recenzije (serijal dr. Phibesa), prijatelja i mene uhvatila je želja da pregledamo sve značajne filmove Vincenta Pricea u određenom periodu, a odmah poslije recenziranih (Dr. Phibes oba dijela, The Tingler, House of Wax i nekomentiranih House of Usher i The Bat) uputili smo se u gledanje Theatre of Blood, filma koji je prilično tematski sličan konceptu prvog dr. Phibesa. Slasheri sedamdesetih godina nisu dobili svoj određeni zamah, tek do sljedećeg desetljeća kada se dogodio boom generacije, no naravno, bilo je zabilježenih istupa kao što su A Bay of Blood, božićni Black Christmas i Silent Night, Bloody Night ili klasici poput Texas Chain Saw Massacre ili Carpenterov Halloween, a i Theatre of Blood jedan je od njih uz neponovljivog Pricea. Priča je jednostavna, ali jako zanimljiva i puna mogućnosti za napraviti kreativnu i kvalitetnu podlogu na kojoj će raditi iskusni majstori glume i ostatak filmske ekipe, tako da je scenaristički film veoma jak i ne podliježe nekim stereotipima, uspio se učiniti jedinstvenim i samoživim. Ponovno s podznakom komedije, ovdje opet ne vidimo toliko humoristilčnih elemenata koliko jezivih i klasičnih horor poteza, no povremeno ćete se sigurno nasmijati kad vidite Pricea u raznoraznim kostimima, a to samo potvrđuje svestranost i njegovu glumačku veličinu. Theatre of Blood veoma je zabavan horor koji vam ne može biti dosadan ako mu se dosljedno posvetite, očekivat ćete malo, a vidjet ćete svačega.



Theatre je dakle spoj britanskog humora i njihovog najboljeg dramatičara Williama Shakespeara kojega je Vincent Price oduvijek imao želju utjeloviti, odnosno naravno, njegove legendarne likove, a ovaj izvanredan spoj Shakespearovih drama znatno mu je vješto to omogućio te on i sam govori kako mu je ovo jedna od najdražih uloga u karijeri. Nakon svakog ubojstva, koja su ponovno odrađena veoma maštovito, sablasno, humoristično i znalački, Price, odnosno njegov lik Edward Lionheart, recitira dijelove drame koja je u tom trenutku služila kao idealno "oružje" za ubojstvo, a inspektori koji Lionhearta traže moraju prepoznati kako će i na koji način ubojica dalje djelovati, odnosno, kojem će se sljedećem Shakespearovom djelu posvetiti. Kako sam već rekao, način snimanja i dinamičnost radnje praktički vas vode do kraja filma, jednostavno ću teško razumjeti osobu koja kaže da je u ovom filmu pronašla monotoniju ili nekakvu stranputicu koja kasnije nije uspjela film vratiti na pravi put. Sve što je ovdje viđeno, odrađeno je s velikom dozom opreza, pametnih rješenja i kvalitetnim razvojem priče koji je, uz veoma mali broj lokacija gdje se snimao film - ispao veoma intrigantan, što zbog kostima, seta i općenito šarma te ere nastajanja filmova.



Obvezno vam preporučam ovaj film gdje ćete pronaći sve što je film zamislio: mračnu, moody atmosferu pomiješanu s humorističnim elementima, odličnom glumom i pravim kazališnim dojmom. Vincent Price je ovom ulogom još jednom dokazao tko je "gazda" u svijetu horor filma, a možda čak u nekim segmentima i glume općenito. Odličan slasher kojemu ću se sigurno vraćati.

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Dr. Phibes se vraća kako bi oživio svoju ženu, a jedini način da to uspije je da pronađe Rijeku života koja je duboko skrivena od svijeta negdje u Egiptu, no problem nastaje kada dobije konkurenciju koja ima slične namjere...



Nedugo nakon uspjeha prvog dijela i kod publike i kod kritike, horor komedija na čelu s Vincentom Priceom dobila je svog nasljednika samo godinu dana poslije. Sve je u principu ostalo veoma slično, što je dobro jer gledatelji nisu u tako ranom periodu od prethodnika dobili nekakvu drugačiju sliku. Serijal se, kako sam saznao, trebao još više nastavljati u trećem dijelu, ujedno i posljednjem gdje bi se dr. Phibes borio s nacistima, no zbog nekih stvari, to nije došlo do realizacije. Možda je ovako i najbolje, serijal nas nije krenuo opterećivati sa svakojakim uskrsnućima dr. Phibesa i novima vratolomijama. Dakle, film je veoma slično koncipiran kao i prvi, doduše, Phibes više ne traži osvetu nego je krenuo dalje sa svojim planovima oživljavanja žene uz pomoć njegove desne ruke Vulnavie, koja ujedno nosi isto ime kao lik iz prvog dijela koji je umro, no međutim, ekipi je toliko bilo zanimljivo to ime da su ga odlučili iskoristiti i na potpuno drugom liku. Sljedbenik ne odmiče kvalitetom puno od originala, iako se može reći da je u nekoj dinamici i slijedu događaja ipak slabiji, no naravno, kad bi ovo bio zaseban film, ponašao bi se kao zanimljiva kreacija, no ovako, ipak je više zasluga odnio prvorođeni.



Ubojstva su nanovo kreativna i zabavna te se njima najviše radujete, odnosno scenama akcije i napetim ishodima. Još jedan dokaz da je na Saw serijal snažno utjecao ovaj kratak serijal su odlične zamke i maštovita sakaćenja i nešto blaže smrti, a to zapadne bilo koga tko se Phibesu nađe na putu do cilja. Vizualno, film nastavlja biti odličan. Zanimljivo je vidjeti određenu robotiku i lutke kako se putem čudne mehanizacije pokreću i kako funkcioniraju, a glazba je opet jedan od zanimljivih i ugodnih dijelova. Humora je ponešto više i Price je nekako više predstavljen ne kao zli mastermind, nego više kao antagonist kojemu neprestano nedostaju neke stvari da dobije ono što želi, pa poseže za nagonom za ubojstvima. Unatoč nekim nedostatcima i rupama u scenariju koji se mogu protumačiti kao slučajni propust, uzmimo u obzir da je riječ o horor komediji te da su neke stvari ili dobro kamuflirane pa su namjerno tematski loše u priči, ili su nepripremljene same po sebi, no svakako je simpatičan i nevjerojatno zabavan svaki segment u filmu kao i u prvom dijelu, neobičan, lako gledljiv i uzbudljiv, a Vincent Price je kao i uvijek dosljedan glumac i markantna pojava.



Drago mi je da se u neku ruku serijal prestao snimati jer tko zna bi li se kvaliteta zadržala i dalje, no Dr. Phibes Rises Again nimalo nije podbacio onoliko koliko je mogao, a nastavak radnje je, koliko god preproziran i nemoguć, interesantan i simpatičan. Malo ćete se zgražati, malo nasmijati, ali sve u svemu dobro zabaviti.

Sve u svemu: 4,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Doktor, znanstvenik i učenjak općenito, dr. Phibes, traži devetoricu liječnika koje smatra odgovornima za smrt svoje žene...



Karijera Vincenta Pricea pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina oplemenila je horor žanr s mnogobrojnim uradcima koji su na mnogo načina doprinijeli izgradnji žanra kakav je danas. Priceovu karijeru pomno je promatrao, primjerice, Tim Burton, javno govoreći kako je za svoje radove koristio smicalice iz Priceovih filmova, odnosno naravno, njihovih scenarista. Simpatičnim filmovima u zadnjih sam nekoliko mjeseci posvetio veliku pažnju te sam već godinama imao potrebu posvetiti se ovom filmu, no nikako nisam to napravio. S prijateljem filmofilom sam se uputio u avanturu ''movies for redemption'', stoga sam konačno bio zadovoljan i iskupljen što sam i ovaj film priveo kraju. Naravno, u pozitivnom smislu. Pogotovo kada ništa ne očekujete od ovog filma osim što znate da će se pojaviti legendarni Vincent Price i da će održati par ''grofovskih'' istupa i reći svojim žrtvama što ih ide (pretežito je to tako). Abominable Dr. Phibes satipolni je predstavnik žanra sedamdesetih godina s jakom sugestivnom notom koja pretpostavlja jačanje slasher žanra krajem desetljeća. Iako je film potpisan kao horor komedija, ovdje komedije nećete puno vidjeti ni doživjeti, stoga, ako ste došli s namjerom da se nasmijete, preskočite film, jer osobno sam pronašao komičnih elemenata eventualno u samom konceptu filma zbog nekih nemogućih i uistinu fiktivnih postupaka serijskog ubojice, no metodologija filma po meni ne treba stigmatizirati film kao humorističan. Ali, da je film uistinu odličan i iznad svakih barijera koje su tada priječile filmove, to svakako. Maštovito, originalno, lijepo, puno efektivnih i inovativnih scena i načina razmišljanja.



Ono što me je odmah zainteresiralo, a oduševilo kad sam gledao - su motiv i načini ubojstava. Čovjek koji je opsjednut mišlju da su mu ženu ubili liječnici, a koji je istovremeno i veliki naučnik i ljubitelj umjetnosti i raznoraznih kreacija ne može biti miran te je odlučio svoju osvetu iskoristiti na veoma neobičan način, ne preko običnih ubojstava. Dr. Phibes htio je ostaviti simboličan trag. Stoga se vodio po biblijskoj tematici Deset egipatskih zala, gdje je doktore odlučio na veoma krvoločne i manijakalne načine lišiti života. Nevjerojatno kreativne scene i pametno smišljene zamke učinile su film ingeniozno zabavnim i lakim za gledanje, a povremeni glazbeni uplivi dodatno uljepšavaju raznobojnost filma. Vjerujem kako nitko ne bi odglumio Antona Phibesa kao Vincent Price. Vještina hladnokrvnosti i misteriozne (ne)ekspresije lica prepoznatljiv su mu imidž, dok ga istovremeno krasi i veoma moćna uloga koja ne preže ni pred čim te joj se rijetko događaju greške. Pametno koncipirana radnja potpomognuta je odličnim efektima, a neki od sljedbenika žanra kao što je Saw serijal očito je pronašao više tračaka inspiracije u ovim maštovitim ubojstvima.



Abominable Dr. Phibes je s godinama postao obavezno štivo za sve hororljupce, a nikada nije kasno da se vratite nekim starim klasicima (kojih nema sada nešto previše) i okušate se u ovom uzbudljivom putovanju punom mašte, kreativnosti i krvave umjetnosti. Odličan film.