GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Mladi par se pronađe u naizgled napuštenom gradiću nakon što se izgube s glavne ceste i nakon što doživljavaju nesreću. Tražeći pomoć nailaze na dječji kult koji vjeruju da se ljudsko postojanje treba zaustaviti nakon navršene osamnaeste godine...



Prilično creepy djelo koje mi je ostalo u sjećanju kada sam ga jednom davno vidio na TV-u nastalo je po kratkoj priči Stephena Kinga, a prvi dio je realizirao Fritz Kiersch. Zanimljivo je to da mi se ovaj serijal nikada nije pretjerano sviđao, odnosno, nikada nisam sve do prije tjedan dana dobio želju da ga pogledam u cijelosti, a to znači osam regularnih nastavaka te remake ovog filma iz 2009. godine. Veoma naporan posao, no kako sam gotovo sve horror serijale pogledao, vrijeme je da se posvetim ovim užasima. Ako ćemo direktno u glavu - prvi dio je prilično loš i bezvezan film, onda samo mogu pretpostaviti što će me čekati kada dođem do negdje šestog ili sedmog nastavka. Istina - radnja je jako zanimljiva, djeca koja štuju nekog nepoznatog boga iz kukuruzišta koji se oslovljava sa Onaj koji hoda iza redova kojemu ne znamo niti izgled niti porijeklo, a samo su neke naznake među fanovima priče kako bi ta neman, čudovište ili demon mogao izgledati. Stephen King nikada točno nije precizirao kako stvar izgleda, a sve tvrdnje je rekao da su istovremeno i točne i netočne. Zanimljiv koncept bolesne djece koja ubijaju čak i svoje roditelje bio je veoma kontroverzan, a takav je i dan danas, a isto tako, u filmu možemo vidjeti i ubojstvo djeteta što se također smatralo veoma riskantnim, odnosno ekscentričnim potezom. Što onda nedostaje filmu? Malo je reći podosta toga, ali nikako ne mogu shvatiti kako su se neke scene i događaji toliko nabrzaka odradili da se jednostavno nije moglo pripaziti na poveću količinu rupa u scenariju od kojih će jako patiti ovaj film i nikada neće biti smatran ničim posebnim osim blijedog pokušaja ekranizacije odlične ideje.



Sama ideja kukuruzišta i napuštenog gradića može biti svestrana i puno se toga može iskoristiti, jurnjava i bijeg može biti veoma zanimljiv i potkrijepljen brojnim mjestima, oružjem i intrigantnim likovima, no činilo se kako se u sat i pol to jako teško moglo ostvariti, a ubacivale su se brojne nepotrebne i klišejaste scene. Iako je film prilično jeziv i morbidan u trenutcima, može se reći da sam pozitivno iznenađen glumom pojedine djece i način na koji se žrtve odnose sa situacijom u kojoj se nalaze. Djeca mogu biti naporna u filmovima, no kada su djeca glavni antagonisti i kada ih ima na desetke, teško se može izbjeći činjenica da ih sve želite dobro odalamiti i preodgojiti, no, vođa djece, dječak po imenu Isaac ustvari je tada bio čovjek od 25 godina, no pristajala mu je uloga dječaka zbog toga što obolijeva od poremećaja hormona rasta. Njega se zbog specifičnog glasa i izgleda može gledati s druge, nešto manje negativne strane. Efekti u filmu nisu kvalitetni, no mogu se tolerirati zbog budžeta od svega 800 000 dolara, a kraj filma barem u kratkim crtama prikazuje misterioznog boga, a obris nastao od eksplozije možete vidjeti na potonjoj slici. Žanrovski se film mijenja iz čistog horrora u elemente obilteljske komedije u zadnjih 15 minuta što mi za kraj nikako nije pasalo te sam jedva čekao da se ta agonija završi.



Ima nešto pozitivnih dijelova, ima dosta toga negativnog...stoga ću prvom dijelu prvenstveno zbog Kinga dati prosječnu ocjenu, a sve što dalje slijedi u serijalu srušit će prosječnost moga ocjenjivanja za barem dvije ocjene, barem mislim da će tako biti. Children of the Corn trebao je tu stati i to je to, sasvim dovoljno bedasto i mlako a da se prave i ostali slični ili gori filmovi.

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Omanja grupa vojnika koji štite i znanstvenika koji provode eksperimente skrivaju se u podzemnom kompleksu dok u vanjskom svijetu hodaju živi mrtvaci...



Mislim da je konačno red da se pogleda i original nakon što mi je punih šest godina na blogu stajao remake iz 2008. godine. Day of the Dead pogledao sam u ranim dječačkim danima kada sam se pošteno uplašio na neke neočekivane scene, a remake neću puno ni komentirati koliko je slab, a recenzija je vjerojatno još slabija pošto sam je pisao kao pican. No, ajmo malo o filmu...Romerov treći zombijevski projekt svakako je dosljedno nastavio uspješan niz kojega su pokrenuli Night of the Living Dead i Dawn of the Dead, iako s određenim slabostima koji ga nisu uspjeli lansirati u veliku slavu kao prethodnike. No, očigledno je kako se DOTD razlikuje od običnih zombie filmova te se već sredinom osamdesetih počela stvarati alternativna perspektiva filmova sa zombijima pa smo tako dobili i bihevioralne eksperimente nad samim zombijima, a svi vi koji ste upoznati s horror filmovima znate da je najpoznatiji zombie izašao upravo iz ovog filma, a riječ je o zombiju po imenu Bub. Mnoštvo splattera, koljaže, 80s zajebancije i efekti rezultirali su jako zabavnim filmom, unatoč tome što je za danas pogledati možda čak i smiješan, no svakako sadrži svoju vrijednost i kao kraj jedne uspješne trilogije i kao zaseban projekt. Izrazito kontroverzan i Romerov najekstremniji film, Day of the Dead prolazio je kroz mnoge osude i zabrane da bi došao na respekt kakvoga ima danas, a Romero je definitivno ovim filmom premašio samoga sebe, plus to što je Tom Savini zaslužan za specijalne efekte pune gorea u klaustrofobičnom prostoru.



Radnja je sama po sebi jednostavna iako se komplikacije između vojske i znanstvenika počinju događati već pri početku filma kada se vojska odluči za kompletni masakr ''zombie'' populacije, a znanstvenici pokušavaju spriječiti to kako bi se otkrilo što je uzrok takve nesmrti i može li se nemrtve nešto naučiti ili ih pak promijeniti. Makljaže su sveprisutne iako možda u jednom dijelu filma neaktivne, a specijalni efekti su iako bizarni, veoma zavidni za ono doba i to je nešto po čemu sam upamtio film prije 10-ak godina. Ono zbog čega su fanovi ''prigrlili'' ovaj film svakako je činjenica da je film najopušteniji Romerov uradak dosad, tim više što je film znatno inteligentniji i daleko najekscentričniji uradak tog cijenjenog redatelja. Film je s mizernih 3,5 milijuna skočio na vrtoglavnih 35 milijuna što je samo dokazalo kolika je bila zainteresiranost upravo zbog mnogih načina cenzuriranja materijala. Romerova zastupljenost socijalne poruke u filmovima možda se danas nakon 30 godina čini smiješnom, no činjenica je da su filmovi bili pokretači brojnih stvari krajem 60-ih i do kraja osamdesetih godina, a simpatične i oku zanimljive natpise koje možemo vidjeti i manjak crnoga humora ostavljaju prilično snažan dojam, unatoč tome što su to zombiji i to s ne baš dobrim maskama i šminkom.



Day of the Dead je stvarno pravi horror klasik kojega obavezno morate pogledati, voljeli filmove sa zombijima ili ne. Puno se toga ovdje možete vidjeti što će vam u neku ruku biti poznato, a Savini je s efektima nadmašio sam sebe. Nije mi odličan kao Night i Dawn, ali zaslužuje svoju posebnu rubriku jer je film za sebe.

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Mlada arheologinja nastavlja puteve svojeg preminulog oca tako što planira otkriti postoji li kamen mudraca u širokim podzemljima pariških ulica, no stvari krenu u potpuno neočekivanom smjeru nakon što njena ekipa i ona svjedoče užasima koji se u podzemljima odvijaju...



As Above, So Below (u daljnjem tekstu AASB) novonastali je projekt ambicioznoga Johna Ericka Dowlea čiji su mi prethodni filmovi kao što su američki remake Rec-a Quarantine ili Devil po Shyamalanovom scenariju bili sasvim solidni uradci. Found footage stil snimanja niti ovdje ne nedostaje, nisam iskreno očekivao ovakav oblik pošto nisam niti gledao trailer, ali prilično sam postao ravnodušan po pitanju FF-a jer znam da ne mogu izbjeći, a ne trebam se niti pretjerano žaliti jer se nekad zna naći uistinu dobrih filmova. Zadnji horror kojega sam gledao, a gdje je radnja bila smještena u pariške katakombe i podzemlja je film Catacombs iz 2007. godine kojega bolje da nikada nisam pogledao te se nisam previše nadao ni za ovaj film. No, zanimljivo je čuti plot filma koji ustvari ne govori ništa konkretno te se zapravo ne zna što će se moći vidjeti u filmu u tih sat i 40-ak minuta. Ono što sam vidio u krajnju me ruku ugodno iznenadilo jer nisam očekivao takav slijed događaja, a nekakve reference na prijašnje horrorce jasno su vidljive, no, mimo svih „prekopavanja“ po zanatnim tehnikama u horror filmu, AASB je ispao solidan film kojega ću pamtiti da mi je bio zabavan i podosta interaktivan.



Situacija se počinje zakuhtavati već na početku kada Scarlett (Perdita Weeks) pronađe trag koji će ju navoditi na koordinate za pronalazak kamena mudraca, a tim kojega će prvo s namjerom, a kasnije igrom slučaja okupiti pomalo je nedovršeno, ali opet sasvim ok upao u priču. Ne pretjerano zanimljivi likovi počinju očekivano proživljavati nevolje, a misterij koji je obavio podzemlje zanimljivo je koncipiran te neprestano želite film pregledati do kraja kako biste vidjeli što se tu zapravo događa. Nekonkretnost zna u nekim slučajevima biti i pomalo zamorna, ali ubrzo ulete neke zanimljive scary scene koje su ili već prije viđene ili u par navrata nisu tako očekivane. S obzirom da po mojoj procjeni horror publika postaje sve zahtjevnija i zahtjevnija, teško je pronaći neke inovativne stvari koje već nisu prošle kroz neke šablone u prijašnjem stoljeću, jer, velika problematika filmske industrije je ta što je sve što se može smisliti, u najmanju je ruku netko već pokušao snimiti u bilo kakvom obliku. Stoga, ako gledamo na autentičnost, moraju se uzeti u obzir mnogi aspekti kako bi se uopće o novim horrorima moglo pričati, a da bilo koja tema ili bilo koja kritika ne zvuči previše „šablonski“ ili viđena. Radnja se počne kretati u drugačije-nego-očekivanom smjeru, protagonisti počnu rješavati zagonetke na hijeroglifima, otkrivaju se mnoge stvari, a klaustrofobičnost filma dodatno je popraćena zlom koji već od početka počne nervirati prisutne. Osobno, ja da sam u takvoj situaciji, nikakav kamen mudraca niti milijun dolara me ne bi natjerali da zalazim dublje i dublje u podzemlje, a kada se pred likovima pojavi natpis: Pakao – napustite svaku nadu vi koji ulazite – tu počinje horror film, a sve do sada gledali smo nekakav avanturistički triler. Iako se prostor mogao još više iskoristiti, zadovoljan sam iskorištenim potencijalima kojega donosi Pariz, odnosno mrak i grobnica i nevjerojatna količina straha koji se u mnogo šarolikih oblika može manifestirati.



Ukratko rečeno, AASB je zadovoljavajuć horror, gledano iz perspektive onoga što nam izlazi u zadnje vrijeme, a i iz sveopće kolekcije horror filmova. Zanimljivo je zaći u predjela svijeta koja nisu toliko pojašnjena, a pariške katakombe svakako su stvar za doživjeti, no, samo dokle turisti mogu hodati, sve dalje bolje da se ne gleda.