GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 3,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Mlada arheologinja nastavlja puteve svojeg preminulog oca tako što planira otkriti postoji li kamen mudraca u širokim podzemljima pariških ulica, no stvari krenu u potpuno neočekivanom smjeru nakon što njena ekipa i ona svjedoče užasima koji se u podzemljima odvijaju...



As Above, So Below (u daljnjem tekstu AASB) novonastali je projekt ambicioznoga Johna Ericka Dowlea čiji su mi prethodni filmovi kao što su američki remake Rec-a Quarantine ili Devil po Shyamalanovom scenariju bili sasvim solidni uradci. Found footage stil snimanja niti ovdje ne nedostaje, nisam iskreno očekivao ovakav oblik pošto nisam niti gledao trailer, ali prilično sam postao ravnodušan po pitanju FF-a jer znam da ne mogu izbjeći, a ne trebam se niti pretjerano žaliti jer se nekad zna naći uistinu dobrih filmova. Zadnji horror kojega sam gledao, a gdje je radnja bila smještena u pariške katakombe i podzemlja je film Catacombs iz 2007. godine kojega bolje da nikada nisam pogledao te se nisam previše nadao ni za ovaj film. No, zanimljivo je čuti plot filma koji ustvari ne govori ništa konkretno te se zapravo ne zna što će se moći vidjeti u filmu u tih sat i 40-ak minuta. Ono što sam vidio u krajnju me ruku ugodno iznenadilo jer nisam očekivao takav slijed događaja, a nekakve reference na prijašnje horrorce jasno su vidljive, no, mimo svih „prekopavanja“ po zanatnim tehnikama u horror filmu, AASB je ispao solidan film kojega ću pamtiti da mi je bio zabavan i podosta interaktivan.



Situacija se počinje zakuhtavati već na početku kada Scarlett (Perdita Weeks) pronađe trag koji će ju navoditi na koordinate za pronalazak kamena mudraca, a tim kojega će prvo s namjerom, a kasnije igrom slučaja okupiti pomalo je nedovršeno, ali opet sasvim ok upao u priču. Ne pretjerano zanimljivi likovi počinju očekivano proživljavati nevolje, a misterij koji je obavio podzemlje zanimljivo je koncipiran te neprestano želite film pregledati do kraja kako biste vidjeli što se tu zapravo događa. Nekonkretnost zna u nekim slučajevima biti i pomalo zamorna, ali ubrzo ulete neke zanimljive scary scene koje su ili već prije viđene ili u par navrata nisu tako očekivane. S obzirom da po mojoj procjeni horror publika postaje sve zahtjevnija i zahtjevnija, teško je pronaći neke inovativne stvari koje već nisu prošle kroz neke šablone u prijašnjem stoljeću, jer, velika problematika filmske industrije je ta što je sve što se može smisliti, u najmanju je ruku netko već pokušao snimiti u bilo kakvom obliku. Stoga, ako gledamo na autentičnost, moraju se uzeti u obzir mnogi aspekti kako bi se uopće o novim horrorima moglo pričati, a da bilo koja tema ili bilo koja kritika ne zvuči previše „šablonski“ ili viđena. Radnja se počne kretati u drugačije-nego-očekivanom smjeru, protagonisti počnu rješavati zagonetke na hijeroglifima, otkrivaju se mnoge stvari, a klaustrofobičnost filma dodatno je popraćena zlom koji već od početka počne nervirati prisutne. Osobno, ja da sam u takvoj situaciji, nikakav kamen mudraca niti milijun dolara me ne bi natjerali da zalazim dublje i dublje u podzemlje, a kada se pred likovima pojavi natpis: Pakao – napustite svaku nadu vi koji ulazite – tu počinje horror film, a sve do sada gledali smo nekakav avanturistički triler. Iako se prostor mogao još više iskoristiti, zadovoljan sam iskorištenim potencijalima kojega donosi Pariz, odnosno mrak i grobnica i nevjerojatna količina straha koji se u mnogo šarolikih oblika može manifestirati.



Ukratko rečeno, AASB je zadovoljavajuć horror, gledano iz perspektive onoga što nam izlazi u zadnje vrijeme, a i iz sveopće kolekcije horror filmova. Zanimljivo je zaći u predjela svijeta koja nisu toliko pojašnjena, a pariške katakombe svakako su stvar za doživjeti, no, samo dokle turisti mogu hodati, sve dalje bolje da se ne gleda.