GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 2 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Obični dječji rođendan na kojemu je unajmljen klaun zabavljač kreće u totalno krivom smjeru u kojemu klaun biva ubijen. Nakon nekog vremena klaun se uzdiže iz mrtvih i vraća se napasti svoje 'ubojice'...




Nisam poklonik horrora s elementima komedije, pogotovo kada taj element komedije prevlada nad horror žanrom. Naravno, postoje kvalitetne horror komedije zbog kojih se uvijek mogu nasmijati i dobro se provesti gledajući ih, ali sve manje i manje to uspijevam doživjeti. S obzirom da sam poklonik horrora gdje klaunovi vode glavnu riječ, pronašao sam ovaj film prije nekoliko tjedana. Ne vjerujući u neki pretjeran uspjeh ovog uratka (pogotovo zato što prije nisam čuo za njega), uputio sam se u gledanje samo zato da ubijem vrijeme. Vrijeme mi je doslovno bilo ubijeno jer sam dobio još jedan shitty kvazi horror film koji ništa novo ne donosi, samo uobičajenu horror radnju, uobičajene klince, manijakalnog ubojicu koji svojim forama dodatno uništava film i pretpostavljen kraj. Priča o kletvi klaunova i o uskrsnuću jednoga od njih stvarno je bedasto čak i za komediju, no ovdje se gledatelj može susresti sa bezbroj takvih scena.




Ubojstva su nešto što bi se moglo objasniti kao suluda novotarija, gdje su se scene radile s tolikom jeftinoćom da je zapravo to najsmješniji dio cijele ove kratke parade. Rezanje crijeva, potiskivanje helija u glavu, probijanje kišobranom...sve su to neki klaunovski trikovi koji su se ostvarili na najmorbidniji način. Ništa ustvari osim ubojstava neće mi ostati u nekom sjećanju, a vjerojatno će i oni izblijediti za par tjedana. Ubojica je, kako sam rekao, pomalo naporan, neinteresantan, nema dobru masku toliko, vidi se da je sve lažno napravljeno i s lošom šminkom, a jedino što ga može izvući su njegove metode ubijanja, sve osim toga pada u zaborav i koš za smeće. Monotonija koja se događa u filmu prevladava negdje pri sredini kada vidimo nekakve odnose među teenagerima koji su manje više brutalno naporni i tek tu i tamo može se nazirati pokoja smiješna rečenica jednog od protagonista. Kraj je također nedorađen, iako već unaprijed predviđen i jasan. Da je ovaj film nastao krajem sedamdesetih, vjerojatno bi također bio predvidljiv.




Stitches je film o kojemu stvarno ne mogu puno pisati jer se ustvari nema ništa pametno za reći, slobodno preskočite ovu klaunovsku lakrdiju koja ne može nasmijati ni dojenčad. Ne mogu reći 'šteta' jer bi onda ispalo da sam se nečemu nadao, ali ne, nikako. Horror komedije vidjele su i bolje filmove.

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Dva privatna istražitelja u potrazi za nestalim studentom provaljuju u njegovu kuću i pronalaze kolekciju video kazeta s upaljenim ekranima. Počevši s pregledavanjem video materijala, doživljavaju užasne prizore svake kazete i shvaćaju kako je nestanak studenta usko povezan s njima...



Prethodnik ovog horrora koji je izašao samo godinu dana prije na mene je ostavio pozitivne dojmove i određenu uznemirenost kada sam ga gledao, upravo zbog misterioznosti i koncepta koji gledatelja teško može ostaviti ravnodušnim. Pobrao je solidne kritike i zaradio dosta novaca, a na neki način sam čekao da se dogodi i dvojka. Koncept je ostao sličan, ali ne isti, u paragrafu iznad možete pročitati o čemu se radi, a 'omnibus' priča koje se događaju sastavljene su upravo od tih video kazeta preko kojih se puštaju. Za razliku od jedinice koja je imala pet priča, ovdje se susrećemo s četiri priče različitih redatelja. V/H/S 2 po svojoj je strukturi apsolutno bolji od prethodnika, koncept se učvrstio i iskustvo je odigralo svoju ulogu pa se tako može reći da je ovo jedan od boljih horror omnibusa što sam u zadnje vrijeme pogledao. Iskreno se nadam novome nastavku gdje ćemo se upoznati s potpuno novim originalnim pričama kao što smo ih imali prilike vidjeti i ovdje.
Prva priča Adama Wingarda govori o čovjeku koji je u prometnoj nesreći izgubio oko, a u posebnoj novoj klinici ugrađeno mu je novo bioničko oko. Ubrzo otkriva kako mu se kroz to bioničko oko počinju priviđati duhovi. Zanimljiv koncept prve priče proveden je tako da je 'found footage' stil snimanja stavljen kroz oko glavnoga lika, tako da mi zapravo gledamo ono što on gleda. Jako zanimljiv koncept, a priču obavezno pogledajte sami jer je prilično napeta i jeziva. Vrlo dobra priča.



Druga priča pod imenom 'A Ride in the Park' prati ekstremnog biciklista kako si na kapu ugrađuje kameru i snima svoju vožnju kroz šumske staze. Tijekom vožnje izleti mu krvava žena i počinje susretati zombije, kojih i on postaje dio. Još jedna zanimljiva koncepcija svakako je inovativno unijela svježinu u horror filmove, jer mi gledamo zombija iz njegove perspektive, odnosno pratimo njegov petnaestominutni pohod. Zanimljiva koncepcija, dobra akcija, vrlo dobar segment.
Treća priča je po mnogima najbolje odjeknula iznad svih, zove se 'Safe Haven' i govori o ekipi snimatelja koja uspije nagovoriti vođu jedne sekte da uđu u njihove prostorije i snime prilog o njima. Nakon što su ušli u prostoriju, sve što je moglo poći po zlu pošlo je. Ovaj segment jednostavno morate pogledati kako bi vidjeli što je zapravo posrijedi jer je to poprilično teško za objasniti. Definitivno je potvrđeno: ovaj segment je uvjerljivo nešto što se mora zabilježiti u povijesti horror filmova, ovakvo nešto dobro dugo nisam vidio.
Četvrta priča vrti se oko klinaca koji su jedva čekali da im roditelji odu i da im ogromna vikendica ostane na korištenje, no u kasnu večer klince počinju posjećivati nitko drugi nego vanzemaljci. Priča je prilično ok, nije toliko često viđena, ali je možda najmanje zastupljena od svih u drugom dijelu. No, kako god, nikako nije za baciti, solidna je i odiše također nekom uznemirenošću. Kada se i zadnja kazeta prestala emitirati, kraj filma se prilično neugodno, ali jako dobro završava.



Ono što sam uvijek volio kod ovakvih priča je ta da zapravo nitko ništa ne otkrije što se dogodilo u temeljnoj radnji, zašto te kazete postoje, tko ih je snimio, tko je sve to nabavio itd. Upravo ta misterioznost je ono što je mene držalo prikovanim za ekran sat i pol vremena. Jako se radujem trojci, a vama preporučam VHS 2.

Sve u svemu: 2,5 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

Amerika je izglasala svojevrsni zakon u kojemu se u periodu od 12 sati sav kriminal može sprovesti a da se ne kažnjava, kako bi se smanjio kriminal tijekom ostatka godine. Fokus filma je na obitelji koja se bavi proizvodnjom sigurnosnih mjera, a koji su napadnuti od odreda koji žele da im obitelj vrati nešto što misle da njima pripada...



Zanimljivu i prilično neobičnu koncepciju ovog 'break-in-house' horrora zamijetio sam još početkom godine kada su se počele pojavljivati naznake kako će ovo biti jedan od inovativnijih horrora u zadnje vrijeme. Sama radnja i nije toliko nadrealna već je stavljena u neku od mogućih budućnosti, a Amerika je postala još luđa te je njeno svekoliko pučanstvo odobrilo zakon o 'čišćenju' duše - o 12-satnom periodu gdje svatko može raditi što hoće, a da mu pozivi za policiju, vatrogasce ili hitnu ništa ne znače. Statistike pokazuju kako se na taj način smanjio kriminal ostatak godine, a film nam pokazuje kako se jedna obitelj koja je naizgled prijateljski sa svima raspoložena nosi sa ludostima koje se u tih 12 sati događaju. Ulazeći u gledanje filma s prilično visokim očekivanjima, pri kraju su se sve moje nade uspjele ipak srozati. Od jedne velike i jako inovativne ideje dobili smo tek pokušaj horrora s nasilnim elementima akcije, gdje se zapravo sve kreće zbrda zdola i gdje dosta toga zapravo nije rečeno.



Nisam imao prilike ranije gledati neke od filmova Jamesa DeMonaca, ali vidim da prilično voli stavljati Ethana Hawkea u prve redove, a ovdje, ma koliko bio kvalitetan glumac, nije uspio izvući film na neku bolju ocjenu. Što reći? Dijelom zbog razočaranja, dijelom zbog monotonije koja se odvija tijekom filma prisiljen sam filmu dati tek prosječnu ocjenu.
Jasno mi je da se film mora fokusirati na neku detaljniju obradu radnje, tipa na neku obitelj ili na skupinu ljudi, ali s obzirom na to da je film dosta širokog spektra bilo bi po meni možda zanimljivije vidjeti kako se to odvija na neke druge obitelji ili nešto slično. Film je fino zaradio te se nije u njega puno uložilo, tek nešto oko 3 milijuna, očito su ljudi očekivali puno, puno više. Najveća mana ovog filma je sporost koja narušava dinamičnost negdje pri sredini filma kada upravo treba krenuti sva akcija, no sada da ne spoilam, dijelovi koji se odvijaju nakon što im u kući nestane struje postaju naporni za gledanje što zbog nevidljivosti, što zbog jako usporenog tijeka. Za glumu nemam nekih zamjerki, Hawke je bio na razini kao i njegova družica u filmu Lana Headey. Neprijatelji u filmu trebali su biti dobro koncipirani, ali se, kako se bliži kraj sve to raspada u jednu već viđenu kašu i očekivalo se što će se dogoditi.



Purge je nažalost ispao prilično predvidljiv i mlak film.
Za film je najavljen i drugi dio, djelo koje bi trebalo biti od istog redatelja, ali ne vjerujem da ću mu se s tolikom pažnjom posvetiti. Slabo je ispalo, a moglo je biti puno, puno bolje.